Ubojica koji je izmasakrirao troje djece izlazi na slobodu

Taj petak 13. travnja 1973. godine za obitelj Clivea i Elsie Ralph, vozača kamiona i konobarice te njihovo troje djece Dawn, Paula i Samanthe, bio je sasvim običan dan. Njihov stanar David McGreavy pomagao im je u čuvanju djece jer su roditelji puno bili izvan kuće i radili. I činilo se kako on u tome uživa.

Te večeri McGreavy u alkoholiziranom stanju, nakon što je popio između pet i sedam pivi, nije mogao zaustaviti plač devetomjesečne Samanthe. Kasnije je rekao kako joj je samo stavio ruku na usta i ona je bila mrtva. Nakon tog ušao je u sobu u kojoj je spavao četverogodišnji Paul i zadavio ga žicom. Prerezao je grkljan dvogodišnjoj Dawn, pretukao Samanthu i razbio joj lubanju.

Unakazio je njihova tijela, odnio njihove leševe u vrt i otišao, piše BBC.

Kada su se vratili kući roditelji su pomislio kako su im nestala djeca, a krvi je bilo posvuda. Stanara nisu mogli nigdje naći. Kada su ga uhitili zanijekaoje zločine, no na ispitivanju u policijskoj stanici sve je priznao. Govorio je kako nije znao zašto je to napravio, i svih ovih godina nikada nije odgovorio na to pitanje.

Stari prijatelj Ralpha, McGreavy, bio je impulzivan čovjek, koji je jednom djevojku zaprosio nakon samo tjedan dana hodanja. Iako impulzivan nije se činilo da je sposoban za tako stravično ubojstvo. Odrastao je u vojnoj obitelji i često se selio po Velikoj Britaniji i Njemačkoj. I sam se priključio mornarici no bio je nečasno otpušten nakon što je zapalio kantu za smeće. Njegovi kolege tada su ga opisivali kao arogantnog čovjeka čija je riječ uvijek morala biti zadnja.

SCREENSHOT/YOUTUBE

Vratio se u Worcester i živio s obitelji, radio u tvornici, a često mijenjao ooslove, bez njih ostajao zbog svog problema sa alkoholom. Nakon što ga je ostavila zaručnica i nakon što se posvađao sa roditeljima početkom 1971. godine ovaj 20-godišnjak preselio se obitelji Ralph. Plaćao im je šest funti tjedno, a ponekad je skuhao ručak i pričuvao djecu.Judy Lessemun i njezin suprug Roger živjeli su u ulici tri godine i u trenutku kada su se dogodilo ubojstva.

“U subotu sam se rano digla, otvorila zavjese i vidjela policiju u dvorištu. Nitko nije znao što se dogodilo, policajci su rekli kako traže oružje kojim je počinjeno ubojstvo. Tek kasnije tog dana saznali smo da je ubijeno dijete, a poslije i da ih je bilo više. U novinama sutradan saznali smo o kakvom je zločinu bilo riječ. Svi smo bili u šoku, bez riječi. Obješeni poput mesa na ogradi. BIlo je to strašno, i pitali smo se kako netko može biti tako okrutan”, rekla je.

U to vrijeme, danas 79-godišnji Alec Mackie radio je kao novinar za Birmingham Evening Mail.

SCREENSHOT/YOUTUBE

“I sam sam imao troje malene djece, nešto malo starije od njih. Razmišljao sam od svojoj djeci kada sam dolazio na mjesto ločina i ugledao policijsku ceradu. McGreavy je tada već bio uhićen, no to nismo otkrivali jer smo bili u potrazi za informacijama i svjedocima. No kada se otkrilo, atmosfera u gradu je bila nevjerojatna. Stravičan način na koji su djeca ubijena šokirao je cijelu naciju. To sjećanje i danas je živo”, prisjeća se.Detektiv Robert Booth koji je vodio istragu kaže kako tada nisu mogli detaljno opisati javnosti što se odgodilo.

“Bilo je to zastrašujuće. Djeca su bila brutalno ubijena”, rekao je.

Nakon 45 godina koje je proveo u zatvoru McGreavy bi uskoro trebao izaći na slobodu.

Predstavnik Worcestera između 1997. i 2010. godine Mike Foster otvoreno je govorio protiv njegovog izlaska. I dalje vjeruje kako bi ubojica trebao ostati u zatvoru.

“Ljudi se tih ubojstava još uvijek sjećaju kao da su bili jučer. Te grozote ne mogu se izbrisati. Slike njihovih tijela, tog stravičnog ubojstva urezale su se svima u sjećanje”, rekao je.

Na doživotnu kaznu zatvora osuđen je u lipnju 1973. godine, a 1994. godine preseljen je u zatvor otvorenog tipa. 2007. godine odbijen mu je zahtjev za puštanje na slobodu, dopuštena mu je anonimnost kako bi ga se zaštitilo. 2016. godine ponovno mu je odbijen zahtjev za ranijim puštanjem na slobodu, a dvije godine kasnije, ipak je prihvaćen. Tako bi McGreavy uskoro trebao napustiti HMP Warren Hill u Suffolku.

Elsie Ralph imala je samo 23 godine kada joj se srušio svijet. Morali su ju smiriti sedativima u policijskoj postaji kada su joj rekli što se dogodilo. Nije joj bilo dozvoljeno da se vrati u kuću i vidi djecu. Psihijatar je McGreavyja proglasio zdravim i sposobnim za suđenje. Nije se branio, nije ništa objašnjavao i priznao je krivnju. Dobio je doživotnu kaznu zatvora, s najmanje 20 godina u zatvoru.

Nakon suđenja majka ubijene djece promijenila je ime u Elsie Urry i odselila se. Kaže kako nije znala kako se nositi s tim, i da se pokušala ubiti “nekoliko puta”. Raspao joj se brak i više nije imala djece. Iako u zatvoru smatraju da se “znatno promijenio”, ona je uvjerena kako će nakon izlaska iz zatvora počiniti novo ubojstvo.

“Da se to dogodilo nekom od njih, nekom od tih ljudi u odobro za puštanje na slobodu, da li bi razmišljali da ga puste? Nema šanse. Ništa ne može garantirati da on to neće ponoviti. Uništio je moj život, zašto bi trebao biti oslobođen nakon tih stravičnih zločina?”, pita se majka ubijene djece.