U recentnom istupu Milana MajoriziramSrbe Dunovića, bivšeg (nametnutog) potpredsjednika Federacije BiH, još jednom smo svjedočili pokušaju pravno-jezične akrobacije kojom se negira realitet ustavne konstrukcije. Dunović je u svom nastupu ustvrdio da fraza “hrvatski član Predsjedništva BiH” ne postoji u Ustavu BiH i da je riječ o “protuustavnoj formulaciji”. No, kako to često biva, stvarnost i tekst ustava ne odgovaraju njegovim političkim željama.
U članu V Ustava BiH eksplicitno stoji da Predsjedništvo BiH čine “jedan Bošnjak i jedan Hrvat koji se biraju sa teritorije Federacije BiH i jedan Srbin koji se bira iz Republike Srpske”. Nadalje, isti član koristi izraze “bošnjački član” i “hrvatski član” kada govori o postupku aktiviranja mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa.
Dakle – ne samo da termin “hrvatski član Predsjedništva” postoji u Ustavu, nego se koristi i u njegovim ključnim proceduralnim dijelovima.
Osim toga, Poslovnik o radu Predsjedništva BiH i Centralna izborna komisija BiH u glasačkim listićima koriste identičnu terminologiju, što potvrđuje ne samo pravnu, nego i institucionalnu praksu. Također, važeći Izborni zakon jasno spominje “bošnjačkog” i “hrvatskog” kandidata, a ne “kandidata iz reda naroda”.
Dakle, Dunović nije rekao samo netočnost – rekao je nešto što je suprotno stvarnosti, a pritom se koristi autoritetom funkcije koju je obnašao, pa makar i bez legitimiteta naroda koji ga nije birao.
Ustavni sud BiH jest presudio da članovi Predsjedništva formalno ne predstavljaju narode, nego građane – ali ta presuda ne ukida terminologiju iz samog Ustava. U njoj se doslovno koristi fraza “hrvatski član Predsjedništva” kada se opisuje aktiviranje vitalnog nacionalnog interesa.
Ako netko tko je bio u Predsjedništvu FBiH – pa makar i postavljen od visokog predstavnika – ne zna čitati Ustav, onda mu je bolje da se ne poziva na njega.
wpDiscuz
