Published On: Čet, kol. 15th, 2019

U Srbiji zgroženi: Sagradili dječji vrtić u bivšem logoru

Mnogi Srbi Holokaust doživljavaju kao nešto što se dogodilo jako davno, i jako daleko od njih

 

Zgrada u kojoj se nalazi vrtić Savsko Obdanište tijekom godina mijenjala je svoju namjenu. Bio je to i restoran, a tu su i dvorane za vježbanje. Oni koji ne znaju povijest zgrade promatrat će nacrtane likove iz dječjih crtića koji roditelje i njihovu djecu vode do vrtića. No nekoć je u ovoj zgradi bio koncentracijski logor Staro sajmište.

Tijekom 90-ih planirano je da bude memorijalni centar, no kako su ti planovi negdje zastali putem, dijelovi zgrade završili su u rukama privatnih vlasnika. Vijest da će u zgradi biti vrtić, šokirala je stanovnike Beograda.

“To je potpuno neprimjereno ako znate što je u zgradi bilo. No još je gore što znamo da su tu godinama bili i kafići, ali i noćni klub. Ovo je bilo mjesto patnje i to ne smijemo zaboraviti”, rekao je Robert Sabadoš, predsjednik udruženja židovskih zajednica u Srbiji.

Kamp Staro sajmište, samo nekoliko kilometara od centra Beograda, otvorio se 1937. godine, tada kao trgovački kompleks sa 11 zgrada. Tijekom nacističke okupacijeJugoslavije, 1941. godine pretvoren je u koncentracijski logor. 100.000 Židova, Srba i Roma, od kojih je 40.000 ubijeno, prošli su kroz logor do oslobođenja grada u listopadu 1944. godine.

Godinama nakon toga prostori su prenamijenjeni u kafiće, umjetničke ateljee, urede vladajuće političke stranke. Zgrade koje se nisu upotrebljavale propadale su. Poduzetnik Miodrag Krsmanović 1998. godine kupio je zgradu u dosta turbulentnim vremenima u Srbiji.

Danas odbacuje optužbe da je oskvrnuo mjesto koje ima povijesnu važnost, i naglašava da je zgradu spasio od uništenja.

“Brinem i ulažem u izgradnju ove zgrade već 20 godina. Kada sam je kupio bila je gotovo potpuno uništena. Nije imala ni krov. Trebalo bi usporediti stanje u kojem je bila 1998. godine i kako je danas. I trebali bi mi zahvaliti za odlično obavljen posao”, kaže.

Krsmanović nije znao za povijest ove zgrade kada ju je kupio, a nije ni jedini. O Holokaustu se rijetko priča, a spomen ploča na zgradu postavljena je tek 1974. godine. Mnogi Srbi Holokaust doživljavaju kao nešto što se dogodilo jako davno, i jako daleko od njih, na mjestima kao što je Auschwitz, piše The Guardian.

“Ne bi trebalo kriviti one koji imaju neku poslovnu lokaciju na Starom sajmištu zbog njegovog stanja. Većina njih najvjerojatnije uopće ni ne zna što se tu događalo. Simptom je to naše kolektivne memorije”, kaže Sabadoš.

Za stanje Starog sajmišta obojica krive vladu, i kritični su prema njihovoj odluci da se uopće krene s prodajom. Krsmanović kaže kako ga je država pokušala izbaciti “sedam ili osam puta” no ništa im nije uspjelo jer je prodaja zakonita. On pak kaže da će vrlo rado prepustiti državi mogućnost da te zgrade od njega otkupi.

I nije to jedni bivši koncentracijski logor u Beogradu koji je doživio komercijalnu upotrebu. 2005. godine zemljište na kojem je bio logor Topovske Šupe kupila je lokalna građevinska tvrtka Delta Holding. Plan im je bio ruševine, ciglu po ciglu, preseliti na drugu lokaciju i na tom zemljištu izgraditi najveći trgovački centar na Balkanu. Njihove najave izazvale su oštre kritike židovske zajednice.

Na mjestu koncentracijskog logora Lety u Češkoj izgrađena je farma svinja otvorena 70-ih. Prije dvije godine kupila ju je država i srušila prošle godine. Kathrin Meyer iz International Holocaust Remembrance Alliance kaže da je to jedini poznati primjer takvog kampa pretvorenog u mjesto poslovanja.Ti slučajevi samo potiču razmišljanje i brigu što napraviti sa mjestima zagađenim poviješću ljudske patnje.

“Ne postoji jedini ispravni način očuvanja bivšeg koncentracijskog logora. Svako mjesto ima svoju jedinstvenu i jako uznemirujuću povijest, i definiraju ga strašni događaji koji su se tamo odvili. Prioritet mora biti sjećanje na žrtve i preživjele. Zato bi takva mjesta trebala služiti kao edukcijske lokacije koje će prenositi informacije utemeljene na činjenicama”, rekla je.

Muzej terora u Budimpešti je jedan primjer toga. Nalazi se u elegantnoj ulici a između 1944. i 1989. godine ovu zgradu iz 19. stoljeća koristio je totalitarni režim kao mjesto mučenja. 2002. godine otvoren je muzej u čast sjećanja na sve one koji su u toj zgradi brutalno mučeni.

Židovska zajednica u Beogradu nada se da će memorijalni centar zaživjeti i u Starom sajmištu. Neki nacrti zakona koji bi to omogućio već su spremni, no pred njima je još dug put.

“Memorijalni centar trebao bi imati edukacijsku svrhu. Kip ispred kojeg će ljudi nekoliko puta godišnje ostavljati cvijeće nije dovoljan. To mora biti mjesto na koje ljudi mogu otići kako bi čuli, naučili i razumjeli ono što se tu događalo, i ne samo zbog toga što bi se tako nešto moglo dogoditi u budućnosti ako ne budemo oprezni”, naglašava Sabadoš, prenosi express.hr