Published On: Sat, Aug 22nd, 2015

U ovom selu ljudi sve dijele (FOTO)

Oko 12 kilometara od gradića Luisa, u američkoj državi Virginia, nalazi se malo misteriozno naselje smješteno duboko u šumi.
Svi lokalni stanovnici znaju za njega, ali malo ga je tko posjetio i vidio što se tamo događa. Selo se zove Twin Oaks iu njemu žive 92 odrasle osobe i 13 djece. Imaju internet, ali ne i televiziju, video-igre, račune u bankama ili poslove s velikim plaćama.
U selu koje se prostire na 450 hektara nitko ne smije da ima oružje. Oni žive od zemlje, jedu povrće koje sami uzgajaju i dijele sve između sebe, počev od odjeće pa do brige o djeci. Imani Cullen, stara 22 godine, odrasla je u ovoj svojevrsnoj komuni i sada radi u kafe-baru u Luisi.
“Kada ste dijete, život u selu vam se čini izuzetnim”, kaže kalena.
Selo zarađuje praveći tofu, odnosno kiselo mlijeko sa sojom, i mreže za spavanje. Odrasli članovi rade 42 sata tjedno, a kada napune 50 godina onda u mirovinu.
“Dobivamo dodatak i on se svake godine mijenja”, kaže umirovljenica Hilda Ot. Ukoliko želite imati stvari kao što je čokolada ili kava, onda svi u selu odlučuju kako ih nabaviti iu kojoj količini. Nitko od seljana nema vlastiti automobil, a ukoliko moraju obaviti neke poslove na raspolaganju su im zajednički automobili, koji se nalaze ispred mjesne zajednice. Oni svoj način života nazivaju “pametno siromaštvo”, gdje svaka obitelj živi ispod granice siromaštva i dijeli sve resurse s ostalima.
“Jedna od velikih žrtava koje podnosite u selu je činjenica da nikada nećete postati bogati”, kaže Keenan Dakota.
“Mislim, nećete biti ni baš siromašni i nikada nećete biti nezaposleni. Također, nikada nećete izgubiti zdravstveno osiguranje i uvijek ćete imati krov nad glavom”, kaže Dakota, dodajući da su to stvari na koje ljudi u selu pristaju. On živi u Twin Oaks 32 godine i njegov sin je rođen tu. Prije nego je došao u selu zvao se Danijel McGee i bio je predsjednik studenata Univerziteta “George Mason”. Jednom prilikom je došao da drži govor u Twin Oaks i nakon čega je odlučio ostati živjeti u njemu.
“Kada sam sa 23 godine stigao u naselje osjećao sam se kao da se nalazim u mirovini i da je život nekako lagan u selu. Nema puno posla da se radi i nije ga teško raditi. Živim u šumi i sam sebi pravim raspored za rad” , kaže on. Dakota živi u kući zajedno sa 22 ljudi.
Ipak, ljudi koji žele živjeti u ovom selu moraju podnijeti određene žrtve. U selu, koje postoji 48 godina, sve odluke, uključujući i pitanje da li hoćete da imate djecu ili ne, donosi seoski savjet.
“Rađanje i podizanje djece nije nešto što se uzima zdravo za gotovo i ne treba tu odluku donijeti sami, jer niste odgovorni za financiranje djece. Za njihov razvoj i podršku odgovorna je sva zajednica i zato zajednica mora i donositi takve odluke”, kaže Catherine Simons, koja u selu živi pet godina.Iako se nekima ovakav način života ne sviđa, nekima on ima dosta smisla. Neki od njegovih stanovnika su majke bez muževa koje kažu da ne bi sebi mogle priuštiti neki luksuz, kako što je besplatno briga o djeci, da nema zajednice. “Lijepo je imati kuću s tri spavaće sobe i dosta predivnog namještaja, vlastitu veš-mašinu, velike ormare. Ali ništa se to ne može usporediti s osjećajem potpore i dijeljenja, odnosno osjećaja zajednice”, kaže Grifon Korpus.