„Nikad ne znaš tko živi kraj tebe“ – zabrinuto bi znale majke reći svojoj djeci kad ova odlaze na škole dalje iz svog mjesta. Iz svog sigurnog utočišta.
No, što kada opasnost za dijete vreba odmah ispod prozora obiteljske kuće, što kad opasnost sjedi na kauču pored djeteta i predstavlja se kao prijatelj, onako, legenda? Što kada djetetu nije potrebno otići negdje da bi upoznalo zlo, što kad zlo upozna na pragu?
Upravo se ovo dogodilo maloljetnoj I.K. iz sela tek koji sitan kilometar udaljenom od Neuma. I. je u njezinoj jedanaestoj godini kroz tri mjeseca spolno uznemiravao najbliži susjed i prijatelj njezine obitelji. Nažalost, u posljednje vrijeme i previše je ovako sumornih priča, no ako postoji išta svijetlo u ovoj koju obrađujemo, činjenica je da je počinitelj osuđen. Koliko obitelj time može biti zadovoljna, drugi je par rukava, no krenimo od početka.
Duga povijest voajerskog zadovoljavanja pohote
Na adresu portala Dnevnik.ba, prije nekoliko dana javilo se dvoje mirnih ljudi, kroz razgovor ćemo doznat, otac i majka maloljetnice koja je u datom slučaju bila žrtva seksualnog nasilja. Žele nam ispričati svoju priču.
Započinju okolnostima koje su u najmanju ruku gnjusne. Danas osuđeni susjed, kažu, i inače je poznat kao netko tko teško kontrolira svoj libido, u što su se osvjedočile i starije stanovnice sela pred kojima je, navode, znao bludničiti, odnosno masturbirati. U maniri mentaliteta u kojemu se žrtva srami, te u kojemu je bitnije što će selo reći nego li kako se ti osjećaš, starice nikada nisu željele da se susjeda prijavi policiji. Otac malodobne I., naglašava kako je i njegova majka svjedočila nemilim prizorima.
Ipak, agonija koja se više niti selom niti obzirom nije dala tolerirati prevršila je mjeru onog dana kada je osuđenik V.B. povezao žrtvu jedanaestogodišnjakinje, M.K. sa njezinog posla u Dolima kod Slanog u Neum. Cijelim je putem nesretna žena doživljavala spolno uznemiravanje.
„Isprva me dirao po dijelovima tijela, a onda je izvadio i svoj spolni organ te se počeo preda mnom samozadovoljavati, nisam znala što učiniti, da iskočim iz auta u vožnji, ubit ću se, četvero djece je tu…“ – priča oborenog pogleda M.K. dok ju muž hrabri da govori jer se nema čega stidjeti. „Žao mi je što nisam bila dovoljno hrabra, blokirala sam jednostavno, pa nisam na graničnom prijelazu jednostavno izašla iz automobila i rekla policiji o čemu se radi, ali eto, nisam se sjetila, jednostavno se nisam sjetila…“„Kad smo došli do Neuma, rekao je da moramo svratiti nakratko u njegovu kuću, da se mora otuširati i presvući. U strahu od toga što će mi učiniti, nisam imala hrabrosti proturječiti. I tamo me dirao, a onda se otišao tuširati, hodao je po kući omotan malim ručnikom, sve se vidjelo. Ja sam samo željela ići, bojala sam se krenuti prema vratima, bojala sam se njega…“ – završava priču M.
Susjed ju je na kraju ipak uredno dovezao kući nakon reda spolnog uznemiravanja i bludničenja. A, M. sva van sebe, mužu se bojala reći što se dogodilo. Što iz straha da joj neće vjerovati, što od stida i srama zbog onog čemu je svjedočila i zbog čega je strah paralizirao toliko da se nije smjela pomaknuti.
Dva dana je trajao muk, dva dana dok joj na vrata sobe nije došla uplakana kćer.
„Mama, moramo razgovarati o nečemu“.
Osuda zbog bludničenja i samozadovoljavanja pred djetetom
Nažalost, temu razgovora obje su dobro poznavale, i što je najgore, kćer još više od majke.
„Zagrlile smo se i plakale, nisam vjerovala što nam se dogodilo, nisam vjerovala što se mom djetetu svo ovo vrijeme događa…“Strah i sram zbog događaja koji se njoj dogodio, M.je zamijenila osjećajem krivnje zbog kćeri. „Mogla sam je možda zaštititi, prepoznati što se događa..“ – preispitivala se naša sugovornica.
Djevojčica je majci povjerila kako ju je susjed V.B. od šestog mjeseca 2019. do rujna iste godine u više navrata spolno uznemiravao. Dodirivao bi joj koljena, zavlačio ruku ispod majice, dodirivao po intimnim dijelovima tijela, a onda bi se malo izmakao, počeo dodirivati svoj spolni organ i otpočeo sa samozadovoljavanjem.
U paralizi od straha, djevojčica nije reagirala.
Kada je pak otac djevojčice, muž spomenute M.K. saznao što se događalo cijelo vrijeme pred njegovim nosom, obuzeo ga je bijes. Međutim, znao je ukoliko mu bilo što napravi na fizičkoj razini „on će ispast žrtva, ja kriminalac“.
Zato je susjeda, nekad i prijatelja, odmah prijavio policiji, te podigao kaznenu prijavu. Sredinom studenog 2020. Županijski sud u Mostaru podiže optužnicu za kazneno djelo „Bludne radnje“ iz čl. 208. st.2. u stjecaju sa kaznenim djelom „Zadovoljenje pohote pred djetetom ili maloljetnikom“ iz čl.209. K.Z., a na prvom saslušanju, osumnjičenik negira krivnju. Ipak, u ožujku 2021. V.B. suočen s dokazima, ipak priznaje krivnju, te pristaje na izrečenu kaznu.
Tridesetpetogodišnjem V.B. utvrđena je uvjetna osuda kojom se utvrđuje jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 11 mjeseci, a koja se neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
Nakon priznanja, za djevojčicu su roditelji organizirali i psihološku pomoć, a strah koji joj je usađivan tri mjeseca tijekom njezine jedanaeste godine, i danas je, dvije godine nakon, prisutan.
„Čim padne mrak, ne smije sama izaći iz kuće i poći vanjskim stepenicama na kat kuće. On je u selu, i dalje smo susjedi, djeca izbjegavaju igru u blizini njihove kuće i to je to.“ – navode nam roditelji.
Djevojčicu i danas nažalost muči osjećaj srama, niti jedna od njezinih prijateljica takvo što nije doživjela, požalila se majci i stručnoj osobi.
Ipak, osuđenik, inače oženjen otac dvoje malodobne djece, i danas mirno živi u malom selu, a priču zbog koje ima pravomoćnu presudu na leđima (pa čak i vlastito priznanje) okreće u svoju korist.
„Njegova je priča kako je on spavao sa mojom ženom jer je ja ne mogu zadovoljiti, pa sam ja kao da se obranim, izmislio kako je on spolno zlostavljao moju kćer i ženu!“„Pa zar to nije bolesno?“ – pita se samo naizgled krhak i mršav suprug i otac koji je odlučio zaštiti svoje najmilije, pa i po cijenu zadrte sramote i lažnih obzira, te dodaje kako je u selu čak predlagao da se osuđeniku medicinski pomogne „jer očito ima problem“.
I tako pada ranojesenska noć nad Neumom, supružnici se vraćaju svojoj djeci u selo u kojemu njihova kćer, inače uspješna nogometašica dubrovačke „Omble“ i dalje strepi od izlaska iz kuće jer ju je tu, ispred najsigurnijeg gnijezda na svijetu spolno zlostavljao susjed.
Nekad ne trebaš otići nigdje, nekada ti se život može okrenuti naglavačke ispred kuće, pa opet, ako imaš čvrstu obitelj iza sebe, nema te nevolje i tog straha kojeg ne možeš prevladati.
Šta je pisac htio da kaže?
ništa bez jednomjesečne, svakodnevne, vaspitne, seksualne terapije toljagom između širom raširanih nogu i po “seksi” tijelu počinitelja zlostavljanja. ker se nakon zločina još i zehebava sa žrtvama…
Ovo ne bi smjelo na sudu proći ispod 5 godina zatvora.Minimum. Hayvanu je mjesto u toru. Sudstvo ponovo pokazuju u BiH, da su tu “reda radi” radi sebe, a da nisu u službi da kazne kriminalca dužim zatvorom. Uvjetna za ovo- pa to je smijurija od pravosuđa. Na žalost, moram kontatirati još jedno moje opažanje. Ovoj gospođi, nakon učinjenoga hayvanluka nad njom- ne mogu vjerovati da se nije sjetila izaći iz vozila i policiji priopćiti što joj je bolesni hayvan uradio.
sjetila ili radi prijetnji usudila?