Published On: Thu, Nov 29th, 2012

U glavi stalno vrtim isto pitanje – šta to mene čini Bošnjakom?!?

Uvijek mi se iznova postavljalo i postavlja pitanje – šta mene čini Bošnjakom, tj. nekadašnjim Muslimanom sa velikim slovom M, kako sam se deklarisao na popisu 1991. godine kada je tom etnosu spreman nestanak?!… Ovaj komentar nije poziv na etničko čišćenje Bošnjaka. Gluho bilo. Ovo je poziv ljudima da se slobodno, bez zastrašivanja i pritisaka izjašnjavaju po vlastitoj svijesti i savjesti…

 

Piše: Vanja FILIPOVIĆ l Depo.ba

Kako se približava termin popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini, sve više jačaju tenzije oko nacionalnog, vjerskog i jezičkog izjašnjavanja među njenim građanima. Najviše je kontraverzi prisutno u dijelovima BiH sa većinskim bošnjačkim stanovništvom zbog bojazni od eventualne ‘epidemije’ izjašnjavanja pojedinaca kao Bosanaca, Hercegovaca ili Bosanaca i Hercegovaca.

Naime, prema neslužbenim ali javnosti dostupnim podacima – koji su, doduše, naknadno demantirani – nedavno provedenog probnog popisa stanovništva, nešto više od jedne trećine ispitanika upravo se tako nacionalno izjasnilo, što je ponukalo određene samozvane ‘intelektualne’ krugove i političare da brže-bolje organizuju tribine i objave upozorenje ‘neukom pučanstvu’ o pogubnosti takvih poteza kojima bi se, tvrde, drastično smanjio bošnjački korpus (a time i broj  bošnjačkih predstavnika u institucijama na svim nivoima vlasti u BiH što bi bitno ugrozilo status cijelog bošnjačkog naroda) .

Uvijek mi se iznova postavljalo i postavlja pitanje –  šta  mene čini Bošnjakom (tj. nekadašnjim Muslimanom sa velikim slovom M) kako sam se deklarisao na popisu 1991. godine kada je tom etnosu spreman nestanak? Motiv za to je bila moja puka ljudska solidarnost. Izvan tih vanrednih okolnosti pitao sam se i pitam po čemu se  stvarno razlikujem od Srba, Hrvata i ‘ostalih’ sa kojima živim u istoj državi, gradu, ulici…?

Boja kože nam je ista. Pričamo gotovo identičnim jezikom kojeg različito nazivamo; odlično se razumijemo, smijemo se istim vicevima, vučemo iste slavenske korijene i živimo na ovim prostorima podjednako dugo, zar ne?

Ovakvo, ‘nebošnjačko izjašnjavanje’ predstavljaju kao podvalu ‘pravim’ nacionalnim interesima, o čemu najbolje svjedoči  proglas Rijaseta Islamske zajednice u BiH u kojem se, između  ostalog konstatuje:

‘Na isti način kao što svaki Englez zna da je Britanac njegova državna a ne etnička i nacionalna odrednica, i kao što svaki Perzijanac zna da je Iranac njegov državni a ne etnički identitet, tako isto i svaki Bošnjak treba da zna da ‘Bosanac’ nije njegovo ni etničko, niti nacionalno ime. Kao što ni naziv ‘Musliman’ nije njegov ni etnički, niti nacionalni identitet. ”

‘Bosanac je’, nastavlja se, ‘svako ko ima bosanski pasoš, ali Bošnjak je samo onaj koji je svjestan svog bošnjačkog etničkog i nacionalnog porijekla, i svog specifičnog duhovnog i kulturnog bošnjačkog identiteta.’ 

A na kraju proglasa je i opomena da “svi oni koji navode Bošnjake da se na sljedećem popisu stanovništva u našoj zemlji pišu nacionalno ‘Musliman’, ‘Bosanac ili Hercegovac’ rade direktno ili indirektno na etničkom čišćenju Bošnjaka.”

E, upravo ovaj i njemu slični proglasi su me naveli po ko zna koji put na preispitivanje vlastitog nacionalnog  identiteta.

Uvijek mi se iznova postavljalo i postavlja pitanje –  šta  mene čini Bošnjakom (tj. nekadašnjim Muslimanom sa velikim slovom M) kako sam se deklarisao na popisu 1991. godine kada je tom etnosu spreman nestanak? Motiv za to je bila moja puka ljudska solidarnost. Izvan tih vanrednih okolnosti pitao sam se i pitam po čemu se stvarno razlikujem od Srba, Hrvata i ‘ostalih’ sa kojima živim u istoj državi, gradu, ulici…?

Boja kože nam je ista. Pričamo gotovo identičnim jezikom kojeg različito nazivamo; odlično se razumijemo, smijemo se istim vicevima, vučemo iste, slavenske,  korijene i živimo na ovim prostorima podjednako dugo, zar ne? Dakle, ta ‘specifičnost duhovnog i kulturnog bošnjačkog identiteta’ je isključivo vezana za vjersku pripadnost i kulturološko-istorijsku ostavštinu po kojoj se islam, kao najmlađa jednobožačka vjera na ovim prostorima, upečatio u dijelu slavenske populacije.

Budući da nisam vjernik, meni su svi ljudi, bez obzira na njihovo vjersko ili ateističko ubjeđenje, podjednako bliski tj. ne osjećam ih ljudski različito od sebe. Za mene konfesionalne razlike, i svojevrsna tradicija koja potiče iz istih, nemaju nikakvu krucijalnu važnost, kako za način mog života tako i za moje nacionalno opredjeljenje.

Ne nalazeći bitne argumente za vlastito utemeljenje pripadnosti bošnjačkom korpusu ne mogu se smatrati Bošnjakom ali, po istim kriterijima, ni pripadnikom drugih etničkih skupina u BiH pa mi je postalo jasno da sa svim ljudima koji se osjećaju i izjašnjavaju kao Bosanci i/ili Hercegovci – dakle, svim Bošnjacima, Srbima, Hrvatima, Jevrejima i ‘ostalima’ – imam podjednako, ljudski i zajedničkog i različitog.

Bajni bošnjački politikanti sa nacionalnim političkim ‘protivnicima’ a zapravo kolegama iz drugih etničkih korpusa, čine izdvojen gang, koji tobožnjom zaštitom partikularnih nacionalnih interesa skrivaju prvenstveno svoje probitke, povlaštene društvene pozicije, kao i pozamašan profit.

Tu se krije suštinski odgovor zašto toliko insistiraju, čak i prijete, kad nas uporno dijele na troje. Rade to iz svojih egoističnih političkih i inih probitaka – principom ‘divide et impera’.

Tako podijeljeni, narodi žive u strahu od ‘onih drugih’ kao rezultat vješte manipulacije njihovih političkih vođa. Tako zaplašeni,  odriču se la(h)ko svojih individualnih, građanskih interesa, prava i obaveza, a sve u korist nametnutih im viših, nacionalnih interesa

A bojazni za posljedice smanjenja broja bošnjačkih političkih predstavnika u institucijama svih nivoa vlasti u BiH, kojim nas plaše i upozoravaju, naprosto nemam, jer nikakvu korist ni dobro u svom životu i životu zajednice od ovih ‘zabrinutih’ bošnjačkih političara i ‘intelektualaca’ do sada nisam ni vidio ni doživio.

Kao ni ogromna većina stanovništva koja će, moguće, ostati u povijesti upamćena kao kontejnerska. Oni, bajni bošnjački politikanti sa nacionalnim političkim ‘protivnicima’ a zapravo kolegama iz drugih etničkih korpusa, čine izdvojen gang, koji tobožnjom zaštitom partikularnih nacionalnih interesa skrivaju prvenstveno svoje probitke, povlaštene društvene pozicije, kao i pozamašan profit.

Tu se krije suštinski odgovor zašto toliko insistiraju, čak i prijete, kad nas uporno dijele na troje. Rade to iz svojih egoističnih političkih i inih probitaka – principom ‘divide et impera’.

Tako podijeljeni, narodi žive u strahu od ‘onih drugih’ kao rezultat vješte manipulacije njihovih političkih vođa. Tako zaplašeni,  odriču se la(h)ko svojih individualnih, građanskih interesa, prava i obaveza, a sve u korist nametnutih im viših, nacionalnih interesa. A oni, njihovi političari, tu su da ih učinkovito zaštite.

Tako, iz izbora u izbore, zaplašeni i nacionalno osviješćeni opetovano se stavljaju pod štit ‘svojih’ vlasti koje godinama, i ne zna se dokle će, sprječavaju svaki oblik društvenog i ekonomskog progresa (osim ličnog), uz svesrdnu pomoć spiritualnih dušebrižnika koji također imaju iste ciljeve. Uz vlast ide i slast…

Ovaj komentar nije poziv na etničko čišćenje Bošnjaka. Gluho bilo. Ovo je poziv ljudima da se slobodno, bez zastrašivanja i pritisaka izjašnjavaju po vlastitoj svijesti i savjesti, vodeći računa da imaju obaveze i prema samima sebi i svom životu kojeg žive jednom, a ne samo prema ‘uzvišenim’ nacionalnim interesima kakvima ih uče političke vođe.

Pametni ljudi znaju razlikovati i više strepe od njih, takvih i nikakvih, nego od isforsiranog straha od ‘drugih’.

P.S.: Molim, neka vas ne zbunjuje moje ime, potičem iz muslimanske porodice ali imam vlastita ubjeđenja i opredjeljenja.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN)