Published On: Čet, lip 13th, 2019

U Crnoj Gori su, izgleda, shvatili da više nemaju puno vremena: ‘SPC služi očuvanju ideje Velike Srbije’

Nije se još sleglo s priznanjem autokefalnosti Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi koja je izazvala raskol u svjetskom pravoslavlju, a na pomolu je novi potres koji će dodatno uzdrmati pravoslavlje, piše Jutarnji list.

Đukanović je navodno shvatio da više nema puno vremena jer su se prije godinu dana intenzivirali napadi iz Srbije oko položaja Srba u Crnoj Gori.

– Naš zadatak je obnova autokefalne crnogorske Crkve – kazao je nedavno crnogorski predsjednik Milo Đukanović i tom kratkom rečenicom umah uzburkao strasti ne samo u regiji, pogotovo na relaciji Srbija – Crna Gora, nego i u pravoslavlju. Ovo bi, dakle, moglo biti još jedno vruće balkansko ljeto. Osim napetosti oko Kosova i stalnih trvenja u BiH, zapalio se sukob između nekadašnja “dva oka u glavi” koji već dulje tinja.

Istjerivanje

Iako je dugo odugovlačio, otezao i dvoumio se, crnogorski predsjednik Milo Đukanović konačno je prelomio – ide se u borbu za obnovu CPC-a (podsjetimo, nju je dekretom ukinuo kralj Aleksandar netom po osnivanju Kraljevine SHS 1918. godine), što nije samo vjersko, nego, čak i više, pitanje identiteta crnogorske nacije. Naime, završni čin formiranja crnogorske nacije upravo je obnova autokefalnosti CPC-a i zaustavljanje razornog djelovanja SPC-a u Crnoj Gori. Problem Crne Gore je u tome što u njoj postoje anticrnogorske proruske i prosrpske stranke koje u svom programu imaju obnovu državno-pravnih veza sa Srbijom.

Podsjetimo, dvojica čelnika prorusko/srpskog oporbenog bloka Demokratski front Andrija Mandić i Milan Knežević osuđeni su za sudjelovanje u pokušaju puča 2016. godine, da bi predsjednik Vučić za Mandića poslao u Podgoricu zrakoplov srpske vlade. I u SPC-u su shvatili da je ovo zadnji čin “istjerivanja srpstva iz crnogorskog nacionalnog bića” te je pokrenuta kampanja protiv Đukanovića i obnove CPC-a, a izmišljen je i termin, koji se koristi za “crnogorske” Crnogorce, u provučićevskim medijima – “milogorci”. – Djelovanje SPC-a veliki je problem za unutarnju stabilizaciju Crne Gore, njezinu samostalnost i euroatlantske integracije te stalni čimbenik destabilizacije i nespokoja – kaže crnogorski književnik Milorad Popović.
Imovina

I Đukanović je shvatio da više nema puno vremena, jer prije godinu dana intenzivirani su napadi iz Srbije koji tvrde da je u njegovoj Crnoj Gori položaj Srba gori od onog u NDH, da je položaj SPC-a teži nego “za turskih vakata”, a sve je, zapravo, počelo zakonom prema kojemu se sva imovina CPC-a do 1918. godine, koju je preuzela SPC nakon ukinuća, mora vratiti državi. Tako da SPC mora vratiti crkve, manastire, zemlju i ostalu imovinu. No, sve je to istodobno i puno dublje i puno prizemnije.

– Priča o prekograničnim eparhijama je suprotna osnovnim principima organizacije pravoslavlja svuda u svijetu – kaže Đukanović koji je ogolio srž razloga za svoj zahtjev: SPC služi da bi čuvao infrastrukturu Velike Srbije u koju oni vjeruju. Oni vjeruju da je Crna Gora greškom postala nezavisna i da će nas navodno vrijeme dovesti do spoznaje te greške i do potrebe da se ponovno okrenemo izgradnji velike Srbije.

Moramo svojom postojanošću, odlučnošću i vizionarstvom pokazati da od toga nema ništa – rekao je Đukanović. – Autokefalnošću CPC-a ideja Velike Srbije je na koljenima, kaže crnogorski književnik i publicist Rajko Cerović koji smatra da bi to bilo “ispravljanje povijesne nepravde”, a Popović kaže kako bez vlastite, nacionalne i državne Crkve (tako je to kod pravoslavnih naroda), od konačnog definiranja i zaokruživanja crnogorskog nacionalnog bića nema ništa.

Pitanje snage

Popović kaže da je pitanje Crkve i pitanje sazrijevanja nacija, “tako je to i u Ukrajini, i u Makedoniji, pa i kod nas Crnogoraca”. I ono najvažnije u svemu, kako kaže Popović, autokefalnost nije liturgijsko pitanje. – To je pitanje snage jedne države da, među ostalim pitanjima važnim za državni prosperitet, ima i vlastitu nacionalnu Crkvu.

Usporedba današnje Crne Gore s NDH, smatra Popović, nije slučajna koliko god idiotska bila jer “sada, eto, ima nešto gore – Crna Gora Mila Đukanovića”, a iz toga onda proizlazi – što s takvim zlom treba učiniti i sva su sredstva tu dopuštena. – Nije to izrečeno bez vraga. Ima to duboki korijen bez obzira na svjesnu apsurdnost te tvrdnje. Laž je u kršćanstvu smrtni grijeh, ali oni je stalno koriste, dokazujući time da nisu tu zbog kršćanskog i vjerskog poslanja, nego u službi politike Velike Srbije – kaže Popović.

SPC je, po njemu, najmračniji dio srpskog političkog i nacionalnog bitka. U Crnoj Gori ona je prije paravojna, parapolitička i parakulturna institucija nego duhovna i vjerska. Njihova jedina misija jest da propagiraju srpstvo odnosno velikosrpstvo, negiraju ne samo državnost nego i etničku, kulturnu, društvenu i svaku drugu posebnost Crnogoraca, nastavlja Popović. Cerović pak kaže: – Nemojte misliti da SPC neće pokušati izazvati kaos. Ovo ljeto će biti burno. S autokefalnošću crkve i stavljanjem srpske Crkve na njeno mjesto, velikim dijelom je tu kraj Velike Srbije.

Srpska pravoslavna crkva crnogorsku naziva sektom

CPC se obnovila 1993. godine, a prvi poglavar bio je episkop Antonije (Abramović), nakon čije je smrti 1996. godine na njezino čelo došao mitropolit Mihailo (Miraš Dedeić). No, CPC nisu priznale ostale pravoslavne crkve (njih 14 prema pravoslavnom diptihu), a SPC u Crnoj Gori djeluje preko Mitropolije crnogorsko-primorske, kojoj je na čelu mitropolit Amfilohije, koji se pita kome će Đukanović predati “otete hramove” ako se provede zakon o povratu crkvene imovine. – Svojoj sekti!? Oni su stvorili sektu, tzv. CPC – ustvrdio mitropolit Amfilohije.

No, sada nakon Ukrajine, u Crnoj Gori se nadaju da će carigradski vaseljenski patrijarh Bartolomej, vratiti autokefalnost crnogorskoj crkvi. U Crnoj Gori smatraju da je njihov “slučaj” jednostavniji od ukrajinskog ili makedonskog pitanja jer je CPC bila priznata među pravoslavnim crkvama, sa “stankom” od sto godina.