Published On: Sri, kol 16th, 2017
#3rd | By Desk

U Busovači obilježen Dan općine

Svečanom sjednicom i podsjećanjem na sve ono što čini život, u Busovači je obilježen Dan općine i 646 godina od kada se ovaj prostor spominje u pisanim dokumentima.

Busovača svoju budućnost gradi na novim ulaganjima i gospodarstvu koje je postalo prepoznatljivo u svjetskim okvirima. Za razliku od okolnih općina, koje su svoj razvoj bazirale na trgovini i izgradnji tržnih centara, Busovača je imala sasvim novu viziju. Odlučili su se da stvore povoljan ambijent za ulaganja u gospodarstvo, koje ima sigurno izvozno tržište.

Busovača, općina, a nekada majdansko naselje u središnjoj Bosni prvi put se u pismenom obliku spominje davne 1371. godine, točnije 16. kolovoza 1371. godine na dokumentu koji je vezan za trgovinu željezom. Tada je trgovac Gojko Čepić iz Busovače prodao Mlečaninu Johanu Rombaldu 30 milijarija (15 tona) željeza. Ovaj dokument je i danas “u životu”, a čuva se u dubrovačkom arhivu.

Busovača leži u dolini na značajnom raskrižju cesta Lašvanske i Lepeničke doline. Ovaj divni krajolik odlikuje se blagim brežuljcima oko grada koji lagano prelaze u visoke planine obrasle gustim šumama, bogatim šumskim plodovima i divljaci. Da bismo busovačkoj, a i široj javnosti predstavili prošlost ovoga grada, počet ćemo s podrijetlom samoga imena Busovača koje je i te kako zanimljivo.

O nastanku imena Busovača postoje pisana vrela i više legendi i narodnih predaja. U monografiji “Busovača” izdanoj 1971. navodi se da je Gustav Thoemmel zaključio po Teodozijevoj ploči iz IV. st. n. e. da je Busovača rimsko naselje Baloja kuda je prolazila rimska cesta od Siska do Solina. Legende i predaje o podrijetlu imena Busovača su mnogobrojna i uglavnom se vežu uz pothvate junaka narodnih pjesama. Primjerice, postoji legenda da je konj Vuka Jajčanina skočio s brda Hum u Busovaču kojom prigodom je izvalio bus sa zemljom i travom.

Etimološki gledano, podrijetlo imena se najčešće veže uz riječ bus u navedenom značenju ili uz riječ busovati, tj. oglašavati, vezujući to uz značaj oglašavanja kroz Busovaču kao mjesta na važnom cestovnom pravcu.

U pisanim dokumentima naselje Busovača prvi put se spominje 16. kolovoza 1371., kada je trgovac Gojko Čepić iz Busovače prodao Mlečaninu Johanu Rombaldu Bonu 30 milijarija (15 tona) željeza.

Taj se dokument čuva u Dubrovačkom arhivu. Međutim, povijest Busovače kao značajnog naselja daleko je starija, iako nije sačuvano mnogo materijalnih ostataka iz prošlih razdoblja. Naseljavanja ovog područja je bilo još u neolitsko doba, čemu svjedoče grobovi starih Ilira primjetni na nekoliko mjesta u dolini rijeke Kozice te srebrni novac Ilira (Apolonie) pronađen na području Kaonika. U rimsko doba kroz Busovaču je prolazila važna rimska cesta preko Bara dalje prema Kiseljaku, a pojedine dionice te ceste mogu se i danas naslutiti. Materijalne ostatke rimske kulture na tom području čine četvrti, ostatci rimske građevine od opeke u selu Polje, podzemna grobnica na brežuljku Borak, ruine rimskih kuća, miljokaz pronađen na Kaoniku i dr. Slavensko pučanstvo se doseljava u ove krajeve koncem VI. i početkom VII. st., a do X. st. imamo vrlo malo dokaza s tog područja i ono je manje znanstveno obrađeno. Od X. do XII. st. u širem zahvatu Sarajevsko-Zeničke doline stvarana je prva bosanska država. Od utvrda iz tog razdoblja ostale su ruinirane građevine od kojih su najvažnije Medvjedgrad (Stari Grad), Gradine, Kaštela, Hum i dr. Svjedoci materijalne kulture su i srednjovjekovni nadgrobni spomenici, stećci, kojih je u ovom kraju relativno veći broj. Naselja Kupres, Ravan i Carica bili su srednjovjekovni gradići koje su Turci teško poharali u XV. st. Za vrijeme turske vladavine Busovača se prvi put u pisanim dokumentima spominje 1468. i 1480., kada se vojska ugarsko-hrvatskoga kralja Matijaša Korvina sukobila s turskom vojskom između Busovače i Viteza. Spomenici kulture iz tog vremena su džamije, Ciglana, turbeta, nišani itd. Busovača se nalazila na važnoj prometnici od Banje Luke preko Travnika do Sarajeva zbog čega je često doživljavala prolaske i sukobe raznih vojski i brojne bune turskih feudalnih moćnika. I za vrijeme austrougarske uprave Busovača je odigrala značajnu ulogu. Naime, 14. kolovoza 1878. austrougarska vojska je s dvjema kolonama ušla u Busovaču gdje se utaborila i otvorila ratnu bolnicu. Uspostavom austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini Busovača dobiva status političke ispostave fojničkoga kotara u sastavu sarajevskog okružja. Grade se gospodarski, komunalni i javni objekti kao što su željeznička postaja Kaonik, šumska uprava, pošta i brzojav, katolička crkva, groblja, pucka škola itd. U to vrijeme na području današnje Busovače postojale su sljedeće seoske općine: Bukovci, Lugovi, Putiš, Pridola i Počulica.

U novoj južnoslavenskoj zajednici, koja je stvorena 1918., Busovača je imala status općine. Sporazumom Cvetković-Maček 1939. stvorena je Banovina Hrvatska u čiji je sastav ušlo i busovačko općinsko područje.

Tijekom četverogodišnjeg rata, od 1941. do 1945., Busovača je bila značajna s vojnog aspekta jer je njezinim područjem prolazila vrlo važna cesta prema Sarajevu. Od 1943. na ovaj teren su se ubacivale partizanske snage koje su vršile diverzije na komunikacijama i izvodile manje vojne operacije.

Odlaskom njemačkih i povlačenjem hrvatski snaga 1945. u grad ulaze partizani i uspostavljaju vlast, i tad nastupaju teški dani za busovački puk, uhićenja, maltretiranja, ubijanja i dr. Veliki broj vojnika s područja općine Busovača stradao je na nebrojenim stratištima i logorima diljem bivše Jugoslavije i na Bleiburgu. U gospodarskom pogledu sve do 1992. Busovača je spadala u nerazvijene općine u BiH, ali su ipak otvarani pojedini industrijski kapaciteti: Vatrostalna-Busovača, Mediapan, Komunalac i mnogi drugi. Političke aktivnosti se intenziviraju poslije Prvoga svjetskog rata, a dominiraju stranke s hrvatskim predznakom.

Politički neizgrađena, slabo naoružana, nesložna jugoslavenska vojska nije pružila bitan otpor i za nekoliko dana Busovača je postala dio Nezavisne Države Hrvatske. Busovača je predstavljala jednu od najznačajnijih karika i obrambenih uporišta postrojbi NDH do posljednjih dana rata, odnosno do 10. travnja 1945., kad nastupa razdoblje vladavine jedne stranke Komunističke partije Jugoslavije.

Prve demokratske izbore 1990. Busovača dočekuje kao izrazito nerazvijena općina, a u veljači iste godine utemeljuje se više stranaka koje sudjeluju na prvim demokratskim izborima. Hrvatska demokratska zajednica na čelu s Perom Kordićem pobjeđuje na prvim demokratskim izborima. Dolazi do novih ratnih zbivanja. Ratne strahote pučanstva Busovače počinju 26. travnja 1992. kada su iz zrakoplova JNA ispaljene rakete na grad koje su prouzročile materijalne i ljudske gubitke. Rat završava mirovnim sporazumom o federaciji u veljači 1994. Nakon teških ratnih stradanja na prostoru Lašvanske doline i cijele središnje Bosne Busovača doživljava svoj postupni oporavak i novi kvalitativni skok. Obnavljaju se stari i grade novi objekti te razvijaju sve gospodarske grane.

Povijest našega grada je i te kako opsežna i burna. Od prvotnih vremena pa do danas Busovača je kročila putem napretka, uspjeha i razvoja. Čak je i pomalo začuđujuće da grad i općina Busovača, čija površina iznosi 157 kvadratnih kilometara i u kojoj prema popisu pučanstva iz 1991. živi oko 19 tisuća stanovnika, zauzima tako važno mjesto u povijesti, da se spominje u svakom razdoblju kroz koje je prošla BiH, ali i mnoge druge zemlje. To se može objasniti time da naš relativno mali grad odlikuju povoljan zemljopisni položaj, ugodna klima, prirodne ljepote, ali i divni ljudi koji su nadaleko poznati po gostoprimstvu te prijatnom i susretljivom odnosu prema došljaku.

grad-busovača.com