U 83. godini života preminuo je poznati hrvatski novinar, pisac, antologičar, kritičar, esejist i publicist Igor Mandić.
Istaknuti književni kritičar, pisac i esejist Igor Mandić umro je u nedjelju u Zagrebu, objavio je na svojem Facebook profilu književni kritičar Velimir Visković.
Kako je napisao u svojoj objavi, Mandić je preminuo u nedjelju oko 18:30 sati. Visković navodi da je Mandić godinama imao srčane probleme, te je imao jako napornu prethodnu noć i slabo je spavao, a u nedjelju poslijepodne mu je odjednom pozlilo, zbog čega je završio u bolnici Sveti Duh.
Maloprije mi se javila Slavica Mandić: – Danas predvečer, oko 18 i 30 umro je naš Igor!
Već godinama je imao srčane probleme, zadnje dvije godine Slavica i on su se pred koronom povukli u svoj stan u Filipovićevoj, nismo se viđali, povremeno bismo se čuli telefonom. Slavica kaže da je imao jako napornu noć, slabo je spavao, ali vjerojatno sluteći kraj naručio je baš otmjen ručak s gratiniranim školjkama (Saint Jacques) i šampanjcem. Popodne mu je pozlilo, završio je u bolnici Sveti Duh.
Gasio se , ali bio je priseban; Slavica kaže kako ju je sestra pitala koliko Igor ima godina, na što je ona rekla osamdeset i dvije, a Igor je iz druge sobe dobacio: – Osamdeset i tri! (Iako mu je rođendan tek u studenom…)
Dragi moj prijatelju, živio si i otišao sa stilom, pisao kritike za Jutarnji praktično do zadnjeg dana; otišao gosparski, bez mrcvarenja, uz birano jelo i dobru kapljicu. Ne razdvajajući se do zadnjeg trena od svoje Slavice.
Opraštajući se od tebe ovom na brzinu sročenom nekrološkom glosom, donosim fotku tebe i žene s kojom si proveo više od pola stoljeća. Snimio sam to za vrijeme jednog zajedničkog putovanja u Beograd na Sajam knjiga, zastali smo na ručku, bila je to riba, fiš, s tobom se uvijek dobro jelo.
Adio, dragi moj, napisao je Visković.
Poznati novinar, pisac, antologičar, kritičar, esejist i publicist Igor Mandić obilježio je hrvatsko novinarstvo u drugoj polovici dvadesetog stoljeća.Bio je dugogodišnji suradnik mnogih televizijskih i radijskih postaja, a objavljivao je socio-kulturološke feljtone, eseje, polemike i književne kritike. Dobitnik je nagrade Hrvatskog novinarskog društva za životno djelo 2005.
Rođen je u Šibeniku 20. studenoga 1939. godine. Maturirao je na Klasičnoj gimnaziji u Splitu 1958., a diplomirao je 1963. godine na Katedri za komparativnu književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Objavio je od 1970. do danas preko 30 knjiga, što književnih i glazbenih kritika, što knjiga feljtona, eseja, polemika i raznih tekstova, te tri knjige autobiografskih promišljanja i dnevničkih zapisa. U njima je okupio dio od stotina ili tisuća novinskih tekstova, komentara i kritika koje je objavljivao u raznim medijima, počevši od Vjesnika, gdje je radio od 1966. do 1993. i gdje je 2000. kratko obavljao funkciju glavnog urednika, prenosi Jutarnji list.
Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umjetnike, te je objavljivao u raznim listovima. Posljednjih godina surađivao je s Jutarnjim listom./HMS/
Nije on Hrvatski,on je crko kao jugofil.Njemu je zvezda I kokarda bila zastitni znak. Ima nji jos na tisuce,veliki glumaca domoljubni hulja, kakoje znao pisat.
Samo još kod Hrvata ima Jugoslavena…ovaj je bio jedan od njih..
Jedan JUGOVIĆ manje! Intelektualac, obrazovan i kulturan ali na krivoj strani. Poznato je njegovo mišljenje da je domoljublje sklonište za hulje. Ipak R.I.P.
Bio je pun mrznje,prema narodu iz kojega je potekao.Za svoju domovinu nije dao nista,tvrd i ndpokolebljiv Jugosloven do kraja.Pa ipak radi osobne obiteljske tragedije koja ga je zadesila,sve mu oprastam.