Published On: Sri, velj 19th, 2014

U PRILOG KLASNOJ BORBI GRADA BEZ SOLI Sarajevo je Tuzlanskom kantonu u deset godina otelo 370 milijuna maraka!

Ovo nije nacionalno obojena priča nego priča o tome tko je to pokrao radnike Tuzle zadnjih deset godina. Ovaj tekst nećete pročitati na portalima koji podupiru “klasnu borbu”. Štoviše bit će označen kao nacionalistički!

Gledajući u nedjelju federalnu TV, a prije toga načuvši da je na sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu, donošena Rezolucija o Bosni i Hercegovini u kojoj su dani važni principi za preuređenje Bosne i Hercegovine, kojom se potiče model federalizacije i decentralizacije zemlje, kojom su osuđeni svi oblici ekstremizma koji joj objektivno prijete, pa tako i oni koncepti koji zagovaraju unitarističku i centralističku državu, ali i oni koji se temelje na separatističkim idejama, Krug 99 bošnjačkih intelektualaca je Rezoluciju definirao kao glavnog uzročnika događanja naroda u Federaciji BiH.

Nadalje Rezolucija potiče na uvažavanje svih identiteta, da jedne druge priznamo u BiH, a ne na njihovo potiskivanje.

Šta je to tako za bošnjačke intelektualce nepravedno u ovoj rezoluciji? Zašto tako zlokobno zvuči EU prijedlog da u BIH više  ne treba biti prakse   da predstavnici jednog identiteta biraju predstavnike drugom identitetu, nema zatiranja drugog identiteta, nema neuvažavanja jedno-drugoga?

Čemu otpor tome?  Nemojte to raditi, uništiti ćete BiH, posijati će te sjeme zla koje se neće nikada iskorijeniti.

Samo dva dana iza ove Rezolucije dogodio se narod, eskalacija nasilja, uništavanje imovine kako bi se skrenula pozornost sa Rezolucije, koja je prihvatljiva i onim sredinama iz kojih je krenula palež, uništavanje, nasilje nad policijom.

Međutim, prije nego što te sredine i počnu razmišljati što im Rezolucija donosi iz Čaršije su krenuli zahtjevi za ukidanje kantona jer su oni eto kao trošak, nastojeći prikriti glavni uzrok njihove osiromašenosti, a to je pljačka centralističke vlasti.

Tim zahtjevima centralista se pridružila i Narodna stranka Mesna Industrija Lijanovići,  nastojeći „uvesti“ nerede i na njihovo područje. No u nadi da će uspjeti osigurati novačenje novih svježih mesara, ostali su kratkih rukava i time razljutili begove. Neuspjeh novačenja  priznao je  i najpoznatiji  mostarski stari pravaš i mladi mesar Milić.

Sve to busanje o patriotizmu, prozivanje nekih snaga koje ne žele BiH,  samo je magla iza koje se krije nešto potpuno drugo. Oni koji ne žele prihvatiti deklaraciju Europskog parlamenta nisu ni patrioti, ni dobronamjerni ljudi, žele BiH za sebe, žele BiH kao državu koja je prevaziđena, i koja nema nikakve budućnosti. Većina građana BIH  takvu državu ne želi, žele normalnu europsku državu po principima spomenute deklaracije Europskog parlamenta.

Prihvaćanje ove deklaracije mrsi logiku centralista i  potpuno raskrinkava interes sarajevske političke elite. Prihvaćanjem deklaracije remeti se raspodjela moći ne samo u etničko nacionalnom smisu nego u smislu decentralizacije i pravilne raspodjele prihoda na nivou cijele Federacije . Prostom matematikom ćemo  u nastavku teksta dokazati ono što se cijelo vrijeme krije od prosvjednika u Tuzli, Bihaću, Zenici i Istočnom Mostaru. Matematika je neumoljiva i jasno dokazuje zašto se u Kantonu Sarajevo živi duplo bolje nego u ostatku Federacije. Ona uz to još dokazuje da majorizacija nad Hrvatima u BIH, čiji se kantoni dodatno pljačkaju, nije bila samo političko pravne naravi nego i ekonomska. Legalizirana pljačka koja se u zakon ucrtala pukim preglasavanjem. Iz dokumenta koji je pred Vama , nakon što ga shvatite, bit će Vam jasnije i zašto na KBC Mostar nema ljekova, zašto su nam Sveučilišta i škole siromašne i zašto za svu bijedu koja se događa i u hrvatskim kantonima ne možemo kriviti samo kantonalne razine vlasti. Tekst koji ćete pročitati pojasnit će Vam koja razina vlasti je rastrošna a koja održava socijalni mir. Kada pročitate ovaj tekst shvatit ćete da se suština pljačke džepova sbih građana od uvođenja PDV sustava događa  na federalnom nivou!

 

Vjerojatno većem broju javnosti u BiH, a pogotovo u najbližem okruženju BiH nije jasno što je pozadina pljuvanja po jednom europskom standardu kao što je spomenuta deklaracija.

Naime diskriminirajućim Zakonom o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji BiH uređena je raspodjela javnih prihoda, prihoda koji pripadaju Federaciji BiH, kantonima i općinama.

Po tom Zakonu kriterij za raspodjelu prihoda između kantona se sastoji od četiri parametra:

  • broj stanovnika u kantonu 57%,
  • površina kantona 6%,
  • broj učenika u osnovnim školama 24%
  • broj učenika u srednjim školama 13%.

 

To vrijedi za sve kantone izuzev što mislite kojeg?

To vrijedi za sve kantone izuzev Kantona Sarajevo , kojem se svaki od parametara množi sa koeficijentom 2! Iako se broj 2 ne čini veliki radi se o razlici ogromnoj ko kuća.

Prevedeno to znači da jedan stanovnik u sarajevskom kantonu vrijedi kao 2 u ostalim kantonima, da jedan km2 u sarajevskom kantonu vrijedi kao 2 km2 u ostalim kantonima, da jedan učenik u sarajevskom kantonu vrijedi kao 2 u ostalim kantonima.

Takvom sistemskom pljačkom sarajevski kanton je teži godišnje oko 140 milijuna KM, a primjerice tuzlanski lakši za 37 milijuna, zenički za 30, bihaćki za 23, mostarski za 18, srednjobosanski za 20, zapadnohercegovački za 10-tak.

Dakle u 10 godina Sarajevo je gladnoj Tuzli otelo 370 milijuna KM a gladnoj  Zenici 300milijuna KM. Zato nije čudno da prosvjednici u Tuzli i Zenici nose poderana odijela i trenirke a prosvjednici u Sarajevu Nike, Adidas patike i najnoviju kolekciju Zare!

Daljnjim prevodom ove informacije dobije se sljedeći podatak: Građani Bihaća, Tuzle, Mostara, Širokog, Orašja, Livna i Goražda, Travnika, građani svih tih kantona odvajaju od usta svoje djece kako bi novce donirali kantonu Sarajevo!

Pitamo bh patriote i „neovisne intelektualce“ Kruga 99, je li ovo pošteno i građanski  je li ovo ta ravnopravnost građana na cijelom teritoriju BIH o kjojoj često govore? Da je donesen poseban zakon o Srebrenici pa da građani BIH sufinanciraju obnovu tog grada čovjek bi to najnormalnije razumio ali kako razumijeti da siromašni krajevi FBIH odvajaju za bogaćenje bogatog Sarajeva?

Obrazložite nam to mudre i sijede glave Krugova, FTV-ova i Saray medija. Je li ovo patriotizam ili se pod krinkom njega štiti jedan drugi plan – stvaranje neke nove metropole na račun rada drugih?

Sada zamislite da tuzlanski kanton dobije svake godine više 37 milijuna KM i tako 8 godina od uvođenja PDV-a, sigurno da oni osiromašeni radnici iz Tuzle, Zenice i ostalih gradova ne bi defilirali svako malo prema Sarajevu, nego bi Vlade ovih kantona sa tom silom para mogli sanirati sva ta poduzeća, povezati staž, osigurati zdravstvenu zaštitu i stvoriti uvjete za zapošljavanje mladih ljudi, koji bi ulicu zamijenili sa tvornicom. Možda bi u tom trenutku građani Tuzle hvalili premijera kantona i tražili raspuštanje federalne razine vlasti smatrajući je bespotrebnom?

Da ne govorimo koliki bi bio standard građana Federacije da se sav federalni proračun prepusti kantonima a Federacija ugasi? Oni koji su Tuzlake nagovorili da traže ukidanje kantona podvalili su im novog mačka u vreći. Gašenjem kantona Tuzla bi ostala bez 400 plaća manje u gradu a obveza plaćanja policije , sudstva, školstva i dalje bi ostala. S tim što bi sva administracija preselila u Sarajevo pa bi potrošnja  u tom gradu porasla, kao i proračun Sarajeva jer bi tim ljudima doprinosi na plaće bili uplaćivani u Sarajevu

U toj ludosti ili pomahnitosti ulice oni osiromašeni radnici Tuzle umjesto da traže pravdu tamo gdje im je ukradena, u sarajevskoj čaršiji, oni ruše i pale ono što su im napravili roditelji i djedovi. Doduše, tome su kumovale i neke kantonalne vlade i poslanici u Parlamentu Federacije BiH iz tih kantona, koje su u ime „viših ciljeva“ dozvoljavale pljačku Sarajeva.

No vratimo se rezoluciji europskog parlamenta, čijom provedbom bi dobili i Tuzla i Zenica i Mostar i Bihać i Široki Brijeg, a sarajevska čaršija ne bi bila duplo vrjednija od njih. Lijepo bi bilo da i Široki Brijeg i Zenica imaju ledenu dvoranu, skijališta, bazene, dobro opremljene škole, gradski i međugradski promet kada nemaju aerodrom, dobre zaobilaznice i ostalu infrastrukturu, koja je temeljni uvjet za ozbiljnija investiranja domaćih i stranih investitora.

No principi o preuređenju Bosne i Hercegovine iz Rezolucije o Bosni i Hercegovini kojom bi se izgradilo pravednije društvo u BiH, ne podrazumijevaju pljačku jednog dijela u odnosu na ostale dijelove Federacije pa i BiH i zbog toga su bh „patrioti“ bijesni.

Možda je nakon ove elementarne matematike lakše razumjeti i ponašanje Milorada Dodiga i Republike Srpske, što neće u zagrljaj Sarajeva.

Dakle kada bi Zakon bio pravedan svi kantoni u FBIH bili bi bogatiji za 135 milijuna maraka a proračun kantona Sarajevo bio bi 200 milijuna umjesto 334 milijuna maraka.

Tada bi i ZHŽ kanton, i HBŽ kanton i HNŽ kanton mogao odvojiti godišnje po 10 milijuna maraka primjerice za Sveučilište u Mostaru i KBC Mostar. Ovako , ove godine to je mogao samo Kanton Sarajevo koji je samo za visoko sveučilište  u Sarajevu, našim parama donirao 57 milijuna maraka. Toliko primjerice iznosi gotovo cijeli proračun ZHŽ-a. Ako ovo nije majorizacija što je?

Ovo je ujedno odgovor onima koji tvrde da je sav problem u kantonima i da su oni suvišni jer nisu u stanju financirati ništa. Hrvatski kantoni ne samo da su održivi nego bi mogli imati i razvojne proračune kao i Tuzlanski i Bihaćki da se nad njima ne radi financijska majorizacija. Mi plaćamo školarine sarajevskim studentima dok za Sveučilište u Mostaru ne možemo odvojiti niti milijun maraka godišnje. Mi plaćamo porodiljne naknade sarajevskim rodiljama dok svoje prijavljujemo po Hrvatskoj. Mi plaćamo dječje doplatke sarajevskoj djeci dok naša djeca dječje doplatke nemaju.

I onda nam mediji istog tog Sarajeva, mediji koje mi plaćamo da ih ne gledamo, prodaju maglu kako se moramo odreći kantona i ono malo povrata novca što dođe s Federalne razine poslati u Sarajevo gdje će biti sjedište administracije, blagostanje i potrošnja…

A sve dalje od tog begovata nek se snalazi.

U prilogu: Tabela koja prikazuje pljačku federalnih  kantona od strane Kantona Sarajevo putem važećeg zakona