Pelješki most Sarajevo više ne može ni pokušati zaustaviti.
Pokušaj dvojice članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefika Džaferovića i Željka Komšića da ponovno problematiziraju i internacionaliziraju pravo Hrvatske na izgradnju Pelješkog mosta propao je nakon što je treći član kolektivnog šefa bh. države Milorad Dodik dobio više od dvotrećinske potpore (72 posto) u Narodnoj skupštini Republike Srpske za blokiranje takve odluke u Predsjedništvu BiH.
______________piše: Dejan Jazvić I Večernji.hr
Dodik je prvi put u osam mjeseci mandata aktualnog Predsjedništva BiH bio preglasan i odmah je iskoristio ustavnu mogućnost da uz pomoć parlamenta entiteta iz kojeg dolazi stavi veto na spornu odluku.
Dodik ni ranije nije vidio ništa sporno u izgradnji Pelješkog mosta, a zastupnicima skupštine u Banjoj Luci, gdje ima uvjerljivu većinu, objasnio je kako bi Komšićeva i Džaferovićeva odluka ugrozila odnose s Hrvatskom i Europskom unijom, ali i međudržavne infrastrukturne projekte za koje je entitet Republike Srpske posebno zainteresiran kao što je most na Savi kod Gradiške.
U Sarajevu se Dodikov i stav Narodne skupštine RS tumači kao ustupak službenom Zagrebu i posebno hrvatskom političkom čelništvu u BiH koje predvodi Dragan Čović.
U svakom slučaju, plan da se preko Predsjedništva BiH problematizira izgradnja Pelješkog mosta je propala, a cijela priča vjerojatno neće imati nikakvog utjecaja na unutarnje političke odnose u BiH koji su ionako do te mjere zatrovani da još jedan spor neće značiti ništa.
Željko Komšić, koji po principu rotacije danas preuzima osmomjesečno predsjedanje Predsjedništvom BiH, najavljuje da bi on i Džaferović na isti način mogli opstruirati neke za Dodika i RS važne odluke.
Međutim, za razliku od Džaferovića, koji za svoj veto može osigurati podršku Bošnjaka u Domu naroda Parlamenta FBiH, Komšić o tomu u Klubu Hrvata može samo maštati jer tamo HDZ ima uvjerljivu većinu.
Zapravo, slučaj Pelješki most samo je potvrdio koliko su bile neargumentirane predizborne tvrdnje koje su upućivane bošnjačkoj javnosti kako je važno imati odnos 2:1 u državnom predsjedništvu, a zbog kojih je navodno bilo važno da Komšić, a ne Čović bude izabran kao hrvatski član.
Sustav odlučivanja u Predsjedništvu BiH je takav da je bilo kakvo preglasavanje unaprijed osuđeno na neuspjeh.
Posezanje za nacionalnim ili entitetskim vetom postoji i u državnom domu naroda. Međutim, u tom slučaju povredu vitalnog nacionalnog interesa koju izrazi većina izaslanika iz jednog od tri konstitutivna naroda mora potvrditi Ustavni sud BiH.
Tako su pred ovom sudskom instancijom završile mnoge odluke, od izmjena izbornog zakona do uspostave javnog RTV kanala na hrvatskom jeziku. Bošnjački su izaslanici uspostavu kanala na hrvatskom jeziku proglasili štetnom za nacionalne interese Bošnjaka.
Tada su mnogi postavljali pitanje opravdanosti takvog stave, baš kao što se danas u Sarajevu problematizira opravdanost entitetskog interesa RS za Pelješki most.
Politička kriza u BiH traje bez prekida, što najbolje potvrđuje podatak da ni više od devet mjeseci nakon općih izbora nije uspostavljena izvršna vlast na državnoj i federalnoj razini, a da parlamenti faktički i ne zasjedaju.
Donose se samo tehničke odluke, što se negativno odražava na europski put BiH, upravljanje migrantskom krizom, ekonomske procese i zacrtane reforme.
Tri pobjedničke stranke, odnosno nacionalne koalicije, ne mogu se dogovoriti o uspostavi vlasti jer srpska i bošnjačka strana jedna drugu uvjetuju (ne)prihvaćanjem usvajanja Godišnjeg nacionalnog plana za NATO. EU i SAD zasad samo iskazuju zabrinutost zbog ove blokade i pozivaju da se što prije uspostavi vlast, ali bez rezultata.