Published On: Sub, sij 18th, 2014

TUĐE OĆEMO SVOJE NE DAMO: U Bošnjaka nema njihovih Bajramovića, Jurišića, Budimira, Komšića…

Vodeće bošnjačke stranke SDP i SDA vode brojne ratove. Ratovi su to oko ekonomskog plijena, javnih poduzeća, fondova, agencija, autocesta, energetike. No, prema FBiH, a naročito Hrvatima su jedinstveni. Čak i intelektualci iz tih krugova koji su u politici kirurškog odstranjivanja Hrvata iz federalnih vlasti od bošnjačkih elita vidjeli najveću opasnost za budućnost zemlje polako popuštaju i krivnju usmjeravaju prema hrvatskoj strani. Tako su, čini se, pojedini intelektualci, pa i mediji koji su bili oštri protivnici kosovskog sindroma Beograda u BiH, sada odjednom progledali drukčije smatrajući da se oko pitanja jednakopravnosti triju naroda ipak može trgovati. I to na štetu najmanjeg.

Kako drukčije objasniti stajališta vodećih bošnjačkih političara Bakira Izetbegovića i Zlatka Lagumdžije da Hrvati ne mogu dobiti 100 posto uvjeravanje da neće biti nadglasani jer kao eto imaju tu i predstavnici manjina. Nakon toga uslijedile su sinkronizirane salve optužbi, da ako ne pristanu na tako velikodušan prijedlog po kojemu možda bošnjačke stranke neće poželjeti posegnuti za pozicijama Hrvata, da ih se smatra najvećim problemom zemlje. Dapače!

Iz šešira odmah iskače kao u mađioničarskome triku Treći entitet, ustaška ikonografija, ‘poznata’ hrvatska nesnošljivost. Istina je, međutim, daleko od toga. A čini se kako povijesne lekcije nisu naučene. Pokušaj da se Hrvate u BiH zadrži u ovisničkom, polukolonijalnom položaju prema Sarajevu uvelike podsjeća na odnos Beograda i postavljanje Sejde Bajramovića za predsjednika. Na kraju se ta tikva obila o glavu Beograda, Srbija je izgubila Kosovo.

Z. Krešić l VLM