Godinama je USAID u Bosni i Hercegovini radio ono što najbolje zna – prosipao dolare iz američkih fondova po lokalnim nevladinim organizacijama i LGBTQ+ inicijativama, vješto izbjegavajući stvarnu ekonomiju, realni sektor i bilo kakvu ideju o održivom razvoju. Birokratski zmazan novac cirkulirao je kroz uigrani mehanizam „projekata od strateške važnosti“, dok su u Washingtonu zadovoljno klimali glavama, uvjereni da grade demokraciju na Balkanu.
Ali kako to biva kad se u Bijeloj kući promijeni vlast, dolazi do rekonstrukcije interesa. Donald Trump, povratnik na globalnu scenu i samoprozvani reformator „duboke države“, odlučio je presjeći ideološku slavinu USAID-a i preusmjeriti američki novac iz ruku sarajevskih NGO uhljeba u konkretne projekte.
Ključni čovjek u cijeloj priči? Max Primorac, Hercegovac s dugogodišnjim iskustvom u međunarodnoj razvojnoj politici i bivši dužnosnik Trumpove administracije, koji je osobno upoznao ključne republikanske političare u SAD-u s načinom na koji se novac američkih poreznih obveznika trošio u BiH. Milijune adresa republikanskih donatora i senatora informirao je o djelovanju Albright Group, moćnog lobističkog kruga kojeg je osnovala Madeleine Albright, a čiji je izdanak u BiH Michael Murphey, američki veleposlanik u Sarajevu.
Primorac je Murpheya optužio da svjesno odgađa dolazak američkog plina u BiH kako bi zaštitio vlastite interese i osigurao dominaciju političkog Sarajeva nad energetskim tokovima. Nije trebalo dugo da se vidi kako izgleda „sloboda govora“ kad dirneš u duboku Bidenovu državu – direktor RTRS-a, jedini koji je kritički informirao javnost o pravom licu Michaela Murpheya, ekspresno je završio na američkoj crnoj listi.
Među financiranim USAID-ovim projektima našli su se i oni vezani uz „integritet izbornog procesa“, što bi se u lokalnom prijevodu moglo tumačiti kao pokušaj stabilizacije kontroliranog demokratskog kaosa. A onda je na red došla Južna plinska interkonekcija, projekt oko kojeg se godinama natežu politički centri moći, lobisti i energetski igrači, dok obični građani razmišljaju kako preživjeti zimu s računima za grijanje koji graniče s egzorcizmom.
No, Trumpovim povratkom mijenja se pristup – ideološke i „ljudsko-pravaške“ agende polako gube privilegiju, a sredstva se preusmjeravaju prema projektima koji stvaraju realnu ekonomsku korist i jačaju trgovinske odnose između SAD-a i zemalja primateljica pomoći. Ukratko, Trumpov Washington želi prestati biti bankomat nevladinom sektoru i preusmjeriti resurse prema stvaranju profita.
Slično bi se moglo dogoditi i s drugim projektima koji promoviraju rodnu ideologiju, pobačaje i druge teme koje se ne uklapaju u konzervativnu ekonomsku agendu. Pitanje je samo koliko će lokalna politička elita biti spremna preživjeti bez donacijskih infuzija iz Washingtona, koje su se do sada dijelile šakom i kapom.
Možda je kraj jedne ere – one u kojoj se milijuni dolara ne troše na investicije, infrastrukturu i proizvodnju, već na beskrajne konferencije, okrugle stolove i „podizanje svijesti“ o nečemu što ionako ostaje u uskom krugu ugodno uhljebljenih stručnjaka za nepostojeće probleme.
Trumpova administracija – kojoj bi glavni operativac u ovoj čistki mogao biti upravo Max Primorac – ne samo da stavlja USAID pod povećalo, nego iz temelja mijenja način na koji se vodi američka razvojna politika.
Neki će reći da je ovo samo još jedan Trumpov populistički manevar, ali za lokalne NGO strukture u BiH, koje su desetljećima živjele na račun američkih donacija, dolaze teški dani. Možda će prvi put u povijesti morati pronaći stvarne investitore ili – ne daj Bože – raditi nešto korisno.