Ajmo se jednom u životu pogledat u ogledalo i reći istinu: ratovi su najbolja stvar koja nam se dogodila. Zvuči grozno? Jest. Ali ne zato što nije točno, nego zato što bez ratova više ne znamo šta bismo sa sobom.
Pogledajte povijest, sve vam piše. S ratovima su dolazili heroji, s mirom su ostajali političari i lopovi. Šta će nam svijet bez heroja?
Ratovima smo osvajali kontinente, mir je donio osmosatno radno vrijeme i kretenske reklame za osiguranje. Koji će nam k takav svijet?
S ratovima smo ispisivali povijest, mir je iznjedrio polupismene influensere. Šta će nam život bez filmova Jakova Sedlara? Šta će nam Gospine poruke za mir ako mir postane konstantna? Već vidim molitve za rat. Krunica svetog Ratimira za ubijanje dosade. Ili ne dao Bog masovna konverzija na džihad. Gluho bilo.
Sad mi je jasnije zašto je globalna ljevica toliko napadala Donalda Trumpa i njegove kandidiature. Čovjek jer rekao što nije smio – da se ratovi ne isplate. Bila je to najava kraja svijeta kakvog poznajemo.
Trump nije ni pacifist, ni humanist, ni jebeni Gandhijev učenik. On je čovjek koji računa. I kad je stavio ratove u Excel tablicu, nešto nije štimalo. Bankrot. Minus. Gubitak. Nema povrata na uloženo.
Jer ko dobiva ratovima? Proizvođači oružja. Ratni analitičari. Političari koji plaše ljude. A ko gubi? Svi ostali.
Ljudi? Gube. Zemlje? Gube. Ekonomije? Gube. Budućnost? Ne postoji.
I sad, nakon što je Trump svijetu pokazao da može funkcionirati bez ratova, ostalo je samo jedno pitanje: šta ćemo sad, jadni mi bez njih?
Od Drugog svjetskog rata do danas, Amerika se ponašala kao zaštitar u disko klubu. Ti izazoveš tuču, Amer te nokautira, pa naplati svima ulaznice za idući vikend. Tako su se osvajale države, obnavljale ruševine, kupovali saveznici. I svaki novi rat bio je još jedna investicija u „mir“.
Trump je prva budala koja je rekla da je mir isplativiji.
I što je još gore – imao je pravo.
Ako Ukrajina može biti spašena bez da se u nju upuca još trilijun dolara, zašto onda uopće ratujemo?
Ako Amerika može ostati imperij bez da svaka generacija ima svoj rat, zašto onda uopće ginu mladi Amerikanci?
Ako se svijet može podijeliti bez da gorimo u nuklearnom pepelu, zašto onda ikome treba Treći svjetski rat?
Jer mir se može kupiti.
I Trump ga je kupio jeftinije nego svi prije njega.
Što sad? Tko je neprijatelj, ako neprijatelja više nema?
Ratovi su do jučer bili motor svijeta. Industrija, znanost, politika, ekonomija, sve se vrtjelo oko ratova.
S kim ćemo se sad boriti? Koji je smisao postojanja ako te ne mogu ubiti , uzetu tvoju kuću a tvoju kćer za svoju ženu. Silom.
S kim ćemo sada trgovati strahom? Kako će Amerika objasniti da joj treba još trilijun dolara za vojni budžet, ako je Trump dokazao da rat nije potreban?
Puno je toga Trump srušio. Srušio je reputaciju NATO-a, jer je rekao da su razmaženi paraziti.
Srušio je reputaciju duboke države, jer je rekao da rade biznis na tuđim leševima.
Srušio je ideju vječnog rata, jer je izračunao da je vječni mir jednostavno – jeftiniji.
I sad? Što ćemo sad?
Nobelova nagrada za mir više nema smisla.
Obama ju je obesčastio, Trump ju je obesmislio.
I ako svijet ne nauči Trumpovu lekciju, sljedeći ratovi neće biti ratovi teritorija i vojski.
Bit će ratovi onih koji više nemaju što izgubiti.
A to je zapravo ulazak u novi level igrice. O kojem ne bih. Opasno je uopće analizirati tu eru čovječanstva.
Znam samo da je Krist ponosan na Trumpa. Kao i njegov pokojni otac koji ga je super odgojio.
Zapravo taj čovjek. kada je Donalda odgajao s riječima “Pogledaj se, ti si Bog” , nije pojma imao , ili možda jest, da upravo tim načinom odgoja mijenja svijet na bolje.
Ovo neka bude lekcija hercegovskim očevima. Neće vam djeca biti bolja ako ih plašite paklom. Bit će bolja ako ih odgojite da znaju – svijet nije suđen da bude sranje. Samo ga treba netko takav promijeniti.
Nikola Zirdum l poskok.info
wpDiscuz
