Varaju se oni koji misle da bi Bošnjaci, sutra da mogu, dokinuli konstitutivnost, kako je to već u kampanji govorio njihov član Predsjedništva Željko Komšić.. Zašto? Zato što u ustavu kakav je danas , uz ostavljenu mogućnost uzurpacije hrvatskih kvota Bošnjacima se otvara mogućnost kontrole 2/3 državnih institucija i 100% kontrola Federacije. Što ukupno čini oko 75% ukupne kontrole institucija.
U klasičnoj građanskoj BIH Bošnjaci bi kontrolirali oko 50%.
Najbolji je primjer Predsjedništvo. Kroz neustavan i nametnuti Izborni zakon, treći put otimaju najvažniju funkciju u zemlji. Što znači posredno i dvije trećine svih agencija koje imenuje Predsjedništvo kao i dvije trećine diplomacije.
Da ne postoji odluka Ustavnog suda BIH povici Bošnjaka u FBIH za proglašenjem građanske FBIH bez Domova naroda i etničkih kvota također ne bi postojala. Jer uz neustavan Izborni zakon, zaposjedanje srpskih, i posljedično hrvatskih pozicija u FBIH znači 100% kontrole vlasti FBIH, posljedično i 2/3 Vijeća ministara BIH.
Ako bi se broj već uspješno prepolovljenih Hrvata u BIH smanjio za pola, i ako bi oni u FBIH postali matematički nebitni , dakle nalik na Srbe, nitko toliko ne bi počeo zagovarati hrvatsku konstitutivnost koliko Bošnjaci. Zašto? Zato što bi sve funkcije, ali doslovno sve, koje pripadaju Hrvatima, u takvim okolnostima preuzele bošnjačke političke akindžije koji bi se izjasnili kao Hrvati. A onda bi kasapljenje RS-a bilo kudikamio lakše.
To je onaj dio koji SDS ne razumije. A Dodik razumije.
Stoga je povik, jedne bošnjačke radikalno desne stranke koja lijevom voli da se zove, kako je pristanak na provedbu odluke Ustavnog suda BIH za Bošnjake teži zalogaj od Trećeg entiteta iznimno indikativan znak suočavanja jednog nacionalizma sa slijepom ulicom u koju je ušao.
Ovakvu iskrenost odavno nismo čuli. Priznanje da je izvorna daytonska FBIH, uz dodatak Srba u njoj, dakle priznanje Ustava BIH, Bošnjacima neprihvatljivije od Trećeg entiteta. Koji odjedanput više i nije toliko stršano rješenje kao Ustavna BIH. Koja postaje prava noćna mora.
Zapravo , Treći je kažu bio samo paravan za ovo. Stvarni cilj Hrvata, zamislite, bio je da u Federaciji izbore ono što im ustav jamči. Koji bestidnici! Hoće u logor da nas ograde. Hoće fašizam da uvedu. (Pri tome se otimanje tuđih prava naziva građanskim a pristanak da svaki suveren narod sam bira svoje predstavnike – rasizmom.)
Jasno je otkud sada ovakav zaokret kod najradikalnijih među njima.
Prilično frustrirajuća naime, zvuči činjenica da bi sutra Bošnjaci kao većina u FBIH morali pola vlasti dati Srbima i Hrvatima u FBIH.
No nisu Hrvati ti koji su tražili takav razvoj događaja. Hrvati su u FBIH bili zadovoljni izvornim Washingtonom u kojem je bilo onemogućeno preglasavanje, a broj ministara čak smanjen u odnosu na Bošnjake.
Ovaj razvoj događaja u FBIH inicirao je Izetbegović. Bošnjak koji je prevario Bošnjake, uvevši Srbe u Vladu FBIH.
Srbi Bošnjacima u FBIH , do jučer nisu predstavljali problem nego sredstvo, budući da su ih Bošnjaci postavljali sve do revizije te iste Alijine presude u slučaju Ljubić 2016. Pudarić je bio naš. Dunović je bio naš. Sad se otvara prostor da će Pudarić biti njihov.I da će neki novi Dunović biti njihov.
2016-e, dakle kada je san pao, nastaje plan sotonizacije. Od tada traje svakodnevna medijska fašizacija Hrvata u FBIH. Mantra o ruskom utjecaju. Nedopustive kave s Dodikom za koje nismo dobili odobrenje Visoke Porte. Od tada je fašizam u Sarajevu instaliran kao univerzalna građanska vrijednost. Od tada oni traže, da mi imamo misliti kao oni, inače prava imati nećemo.
Napadima se stvara mogući manevarski prostor za naiconalnu revoluciju u slučaju da Parlament ispoštuje odluku Ustavnog suda BIH. U slučaju da se bude morala poštovati država, nasiljem i ulicom rušit ćemo državu.
Bit će to posljednji pokušaj državnog udara. Nakon onog u Parlamentu FBIH.
I posljednji udarac u zid.
Suočavanje s činjenicom da Bosna i Hercegovina nije samo tvoja. Da nikada nije ni bila niti će biti samo tvoja. Da je nisi samo ti stvarao. Da je njena prošlost nešto dulja i nešto bolnija od 90-ih.
Da nisi bio jedina žrtva u ovom ratu, niti u svim drugim ratovima, i da nisi bez krvavih ruku. Da nevinih nema.
I da ni po čemu nemaš veće pravo na nju od drugih. I da nikog nećeš iseljavati niti ćeš kome prijetiti riječima – ili ćeš se pokoriti, ili idi odavde.
Zato je Treći entitet najedanput postalo nešto što nije tako grozno. Oni su se navikli na to da su gazde, i da onog drugog pored sebe, mogu gledati tek kao podobonog slugu, zvao se on Željko ili Slavko. Svi ostali su fašisti, dok se ne pokore.
Treći tako postaje nešto što je danas daleko prihvatljivije. Rezervat za Latine. Pašnjak. Čitluk koji ćemo im dati na upravljanje. Resursno nebitan prostor, koji ćemo nadzirati s više razine. Samo da se maknu iz instituija.
Nastupa dakle moment iz Kasapovićkinog proročanstva. Kada je najavila – nudit ćete Hrvatima Treći, a pitanje je hoće li oni tada biti spremni na bilo kakav razgovor o opstanku zemlje.
Jebo sad hiljadu dinara
Federacija BIH u kojoj Bošnjak dijeli ukupne resurse sa Srbima i Hrvatima, na način da Bošnjacima ide 50% kontrole vlasti i resursa a Srbima i Hrvatima 50% , naprosto je frustrirajuća za Bošnjake i to treba apsolutno razumijeti.
Bila bi frustrirajuća za sve a ne samo za Bošnjake.
Dodajmo tome da će Bošnjaci s vremenom izgubiti antiustavnu privilegiju da budu jedini narod na svijetu koji bira dva člana predsjedništva i postavlja 66% diplomacije, te nadzire 100% pozicija Ostalih. U tom trenu ta će frustracija dodatno porasti.
U tom trenutku bi bilo korektno a i politički odgovorno da svojim dragim susjedima s kojima žele živjeti u sreći, ljubavi i rahatu, ponude kompromis – klasični trojni federalizam na srednjoj razini no s građanskom, programskom državnom vladom i državom bez predsjednika, budući da je Predsjedništvo postalo institucija koja produbljuje podjele. Time bi i svom narodu, kojeg godinama lažu i emotivno ucjenjuju ponudili šansu da živi normalno u slozi, da jača, da se kulturno i nacionalno razvija, da se integrira u Europu. Svojoj djeci kojoj su oteli budućnost te elite s Poljina konačni bi ju morali dati.
To bi bio recimo kompromis ne samo prema nama, koji smo u suštini svi davna daleka braća, i od iste davne loze, nego i kompromis prema samima sebi. Pomirenje kao put u bolje sutra.
Svi bi u takvoj BIH nešto pridivno izgubili no dobitak bi bio stostruk. Pad nacionalnih stranaka, pluralizam, razvoj liberalne demokracije i sekularnog društva.
Trojna federacija s građanskom vladom i jakim Kancelarom naprosto je jedini mogući oblik BIH u budućnosti. I jedini kompromis koji bi teško bilo koja strana u BIH mogla odbiti.
Takvo rješenje bilo bi prijelaz iz Daytonske BIH u BIH uređenu kao UK ili nešto slično. Europsku BIH.
Problem je što je mnogim politički nektivnim Bošnjacima Treći entitet širi od Širokog i dublji od Posušja, prevelik. Jer su ih njihove elite uvjerile u to. Elite koje sad imaju ogroman problem. Kako svoj narod, koji si godinama lagao, i obećevao mu nemoguće, sad uvjeriti da je posve drugi put, najbolji put za taj isti narod.
Kako sada stati pred taj narod i kazati mu da Bošnjaci ne mogu imati 100% BIH. Kako im kazati da nije točno da Srbi i Hrvati nestaju, nego da Srba i Hrvata ima i bit će ih. I u Ustavu i na terenu. I da ćemo s njima graditi novu BIH. Zemlju za sve nas.
I kako tom Bošnjaku kojeg uporno godinama emotivno ucjenjuješ i lažeš sada reći u oči da si ga prevario i da u BIH uskoro više neće biti najvrjednijih među Bošnjacima, nastavi li se i bošnjačka najobrazovanija mladost iseljavati iz BIH brzinom kojom to već čini. Kako im reći da će ovo uskoro postati zemlja za tvoje uhljebe i tvoje loše partijske đake.
No još je ostalo nešto vremena do ovakve katarze. Tko će biti bošnjački Čeda Jovanović vidjet ćemo.
Do tada, srdačno vaši…
Poskok.info