Published On: Sri, sij 7th, 2015

TRAŽI SE ŽIV ILI MRTAV, U KINU IL NA PICIGINU: U Mostaru “raspisana potjernica” za Draganom Markovinom

Nakon što je grupa neiživljenih mladića, kakvih je inače puna BIH, u Mostaru  verbalno dobacivala  urednicima nimalo neprovokativnog portala tacno.net, portala koji je poznat upravo po jako sličnim optužbama, verbalnim napadima, dociranju i osudama, koje nisu nimalo blage, civilizirane i u skladu s općeprihvaćenom kulturom dijaloga,   uslijedilo je  nekoliko naširoko nabacanih tekstova osude tog čina u kojima se nije štedjelo izgeneralizirati Mostar kao divlju  fašistoidnu vukojebinu. Reliquiae reliquiarum  nekadašnjeg divnog i civilizovanog graditja.

Verbalno dobacivanje tako je u Oslobođenju i na samom portalu tacno.net okarakterizirano kao “brutalni fašistički napad na novinare portala tacno.net”.

Našom divnom zemljom među sve naše narode i narodnosti  pronio se glas o hrabrim antifašističkom novinarima koje su  “podmuklo i brutalno napale” ustaše  u  ustaškom Mepasu, u ustaškom , pače fašističkom, tj okupiranom djelu Mostara.

Lijevaobala, “slobodna teritorija” hercegovačkog Belfasta šokirana je bila ovom viješću. Gotovo je došlo do prestanka šverca duhana sa zapadne obale na istočnu a i nekoliko multietničkih veza, koje se polako u Mostaru obnavljaju zamalo je puklo.

Javnost je informirana da su antifašistički borci, iako ranjeni,  i dalje na prvoj crti odbrane antifašističkih tekovina Mostara i da ih napadi fašista neće ustrašiti. Za to vrijeme u Kladuši čovjek zvan Beganović, imam jedne kladuške džamije,  koji se javno ustao protiv realnog problema u izrastanju u BIH – radikalnog islamizma, i novačenja mladih Bošnjaka u ISIL gotovo je proboden nožem. Na njega se već treći put ide oštrim  metalnim predmetima, no tako glasne i promptne osude nema.

Bakir Izetbegović uputit će tako potporu urednicima klix-a, novinarima tačno.neta koji se furaju na klix, kako bi se ukomponirala medijska borba protiv Čovićevog i Dodikovog fašizma i njihova dva stolna režima ali osudu napada na hrabrog imama Beganovića , Bakir još uvijek neće izreći.

Niti će se dežurni kolumnisti “antifašisti” pozabaviti ovim problemom sve dok Beganović ne bude ubijen. Beganovićev krimen je taj što je samo obični imam. Da je imam koji obožava Tita, i koji svjedoči o boljem položaju Islamske zajednice nekad nego danas, listom bi bio branjen od svih feralovih pera a Dežulović bi mu ukazao toliku čast da bi ga možda prekrstio u  Šantića od Kladuše koji za dobrim mladim Bošnjacima plače i govori “Ostaje ovde , sunce sirijskog  neba neće vas grijati, kao naše”!

_________piše: Nikola Zirdum l poskok.info

Vratimo se na slučaj “brutalnog fašističkog napada” na partizane iz specijalnog diverzantskog odreda Tačno.

Nakon što su hrabri antifašisti sa tačno.net “brutalno fašistički napadnuti” , u stvarnosti verbalno, dakle napadači su, kako se zaključiti imade, imali tolike jezičine da su ih brutalno fizički zlostavljali svojim prljavim ustaškim jezičinama, što mi je odmah bilo sumnjivo, jer kakav bolesnik možeš biti pa zažvaliti Bahtijara??? –  oglasilo se nekoliko autora s tekstovima tipa “smrt fašizmu” među kojima je tekst Dragana Markovina “Koliko Fašizma”. Tekst je  potom izazvao reakciju kolega s portala bljesak.info koji su na taj tekst odgovorili tekstom “Koliko mržnje”.

Markovini zamjeraju što praktički cijeli Mostar naziva fašističkom kasabom i duhovno zamrlim gradom. Na taj tekst Markovina odgovara tezom da je za njegovom glavom  na taj način raspisana nit manje nit više nego  potjernica!

Podsjetimo , gotovo identičan  narativ, antifašistička autoviktimiziacija potjernicama uz istovremenu fašizirajuću generalnu denuncijaciju  cijelog grada novinari portala tacno.net radili su i u slučaju “Neđo od Ljubuškog” u samom Ljubuškom.

I napravili su doista odličnu priču, super izreklamirali portal koji je do tada bio gotovo nepoznat a film je doživio i međunarodnu karijeru, sam Mesić je primio dotične “žrtve fašizma nad kojima se provodi hajka u skladu s potjernicama”, pa im na tom marketinškom talentu treba čestitati a Ekonomski fakultet u Mostaru svakako im treba platiti nekoliko gostujućih predavanja.

Iako su bili , kako kažu, pod žestokim psihičkim opterećenjem i torturom , prvaci antifašistikog odreda Tačno, viđani su kao rado viđeni gosti na mnogim svečanim antifašisitčkim sijelima, nasmijani i  u prvim redovima, a takvi psihički oštećeni pisali su i dalje tekstove sličnog optužujućeg tona, što je poprilično  čudno za ljude koji to rade u procesu teške duševne boli i na  kurama lexaurina.

Takav, gotovo  identičan  narativ  prenaglašene optužbe i još uveličanije žrtve,  Markovina kopipejsta u svom tekstu:

Nakon što sam na portalu tacno.net objavio tekst u povodu podmuklog fašističkog napada na novinare i urednike tog portala i cinične reakcije mostarske policije, za mnom je na portalu bljesak.info ispisana anonimna potjernica, pod naslovom ‘Koliko mržnje?’.”

Dođosmo tako do stadija u kojem je verbalno dobacivanje par kretenoida “podmukli fašistički napad”. Dok recimo “divni ” tekstovi napisani na tom portalu u kojima se gazi po ljudima ad hominem listom, pridodajući im fašističke epitete zbog grijeha različitog mišljenja nisu kaka-fuj tekstovi nego čisti i nepatoverni antifašizam i svjetlo slobodne riječi???

Znači ako poprijeko pogledaš Amera Bahtijara uputio si mu “podmukli fašistički pogled”, ako ga stopi kiša u Zapadnom mostaru, radi se o napadu klerofašističke meteorologije u Zapadnom, a ako reagiraš na tekst Dragana Markovine, onda je reakcija fašistička “potjernica”.

Bahtijar je odavno procvikao od puste autoviktimizacije, pamte se njegove paranoične izjave kako mu je ljubuška policija prijetila da će mu  crijeva izvaditi pa ništa od sudskog epiloga u to ime, al koji je klinac Markovini kad reakciju na svoj tekst označava potjernicom?

Ko te ćera dragi Dragane?!

Fantastično mi je to postkomunisitčko onaniranje uvijeno u celofan antifašizma redovno prolazi društevno medijsko rašeto. Kao eto, oni su junaci današnjice, žive u fašističkom režimskom Mostaru, režim je u BIH kako znamo samo i jedino u Mostaru, ponekad u Banjaluci dok u Sarajevu režima nema jer  tamo  su sve same antifesićke i antifeslije i svako neslaganje s njihovim mišljenjem je napad , podmukli, fašistički, ako ga izraziš verbalno, a ako ga napišeš u formi odgovora onda si napisao The Potjernicu!

I kod obračuna s kulturom sjećanja koja se gazi i reciklira iz Velike Tvornice Sjećanja onako kako Prijestolnici paše, smetaju im Budak i Francetić, no ne smeta im Tito.

Jer ja bi šamarčinu zavalio prvo HDZ-ovcima koji su stavili Budaka i Francetića u Mostar i pitao bi ih u čije ime su to učinili? A onda onome tko još drži Tita. Markovina zaboravlja da je upravo SDP stopirao brisanje Francetića i Budaka iz Mostara kada je desna “fašistička” strana grada tražila da ih se briše skupa s Titom no to mu ne smeta da Budaka i Francetića adresira kao krimen upravo onima koji su tražili njihovo micanje.

No brisanje fašista, pod cijenu brisanja totalitariste nije bilo prihvatljivo SDP-u koji i danas baštini totalitarne manire svog uzora. Onom istom SDP-u čijem dojučerašnjeg prvaku ne smeta skupa pored Tita usred Sarajeva držati i portret deklariranog Ustaše. Vjerojatno nije niti Markovini i bilo bi lijepo da se kao navodni demokrat oglasi po tom pitanju.

Tu je ta razlika između nas koji nismo ideološki obrađeni niti pretplaćeni na ove ili one prazoločince i praideologije i njih koji iz pozicije postmodernista  dociraju o zločinima i antifašizmu dok istovremeno žele da zločini ideologije kojoj sami pripadaju ostanu neotkopani svrstavajući se tako u ideološke rovove koje  je  suvremeni svijet odavno osudio kao antihumanisitčke i kompromitirane.

Ja  kažem svaki zločin je zločin a oni govore kako nije i ne može svaki zločin biti zločin. I ta rečenica ih uopće ne boli iako su sve listom samoproglašeni humanisti.

Jako mi je žao što nedavna konferenecija o kulturi sjećanja koju je organizirao Friedrich Ebert Stiftung skupa s g. Milom Lasićem nije snimljena jer je bilo super svjedočenja i dijaloga pa da javnost čuje kako dežurni antifašistički laureati opravdavaju ubojstva civila i ideoloških neistomišljenika komunizma i to ne bilo tko nego dobitnici nagrada za građansku hrabrost i autori “bosanskih knjiga mrtvih”.

Teško je s djecom crljene buržoazije. Oni se baš ukopali u poziciju žrtve. I iz tog NGO rova vode revoluciju.

Nego na ulice junaci. Pometite marvu fašističku!

Kad već niste smjeli 90-ih organizovati sofisticirane jugoslavenske jedinice koje bi se suprotstavile glupim nacionalistima tko vam danas brani ako toliko vjerujete u tu ideju? I ako je bratstvo i jedinstvo doista postojalo a jugoslavenski identitet bio stvaran i jak kako je moguće da se na prostoru vascijele Jugoslavije nije rodila apsolutno niti jedna nadnacionalna, jugoslavenska pukovnija od tolikog polustoljetnog pranja mozga?  Nikako da već jednom dobijem odgovor na to pitanje.

p.s. Kako ne bi bio optužen  za fašističke oglede i poglede moram istaknuti da nikada onog tužnog Amera Bahtijara nisam pogledao s prijezirom nego isključivo sa dubokim žaljenjem.

p.s 2 Kada bi sve redakcije portala prijavljivale verbalne prijetnje kao “podmukle fašističke napade” ova država na aparaztima bi odavno krepala od posla. Možda je to zapravo i način da je dokrajčimo neće li iz nje iznići nešto normalnije?