Published On: Wed, Aug 12th, 2020

Tragedija u Bejrutu otvorila je Pandorinu kutiju: Libanon pred raskolom, prosvjednici traže odlazak cjelokupne političke elite, a opet se budi i ISIL

Strašna eksplozija u Bejrutu vrhunac je ledenog brijega multietničkog i multivjerskog nereda na Bliskom istoku, koji, vjerojatno, nikad neće funkcionirati kao Amerika, Europa i druga zapadna društva. Razlog je vrlo jednostavan: nagomilana povijest vjerskih ratova, ekstremizma, imperijalizma i kolonijalizma, u kojoj je racionalni kompromis teško moguć.

Ono što danas znamo jest da je Libanon u davnoj prošlosti bio imperijalna cesta kojom su od sjevera prema jugu, i obrnuto, prolazile vojske velikih carstava. Politička stabilnost koju su na vršku mača donijeli Rimljani raspala se zbog političko-vjerskih sukoba unutar kršćanstva, koji su se nastavili i unutar islama.

Čitavu stvar je dodatno zakompliciralo doseljenje Turaka iz dubina Azije, ali i dolazak kršćanskih vitezova sa zapada.

Među europskim vitezovima križarima najistaknutiji su bili Francuzi, koji su zbog Kristova groba, kršćanskog oprosta, ali i zbog politike, gotovo dva stoljeća ratovali na području današnjeg Libanona i Izraela.

POLITIČKE CRTE U PIJESKU

Ovo naslijeđe nastavilo je živjeti i nakon poraza križara i činjenice da su Francuzi, zbog svojih strateških razloga, prihvatili imperijalizam Turaka Osmanlija, čije je carstvo u 19. stoljeću postalo “lovina” francuskih republikanaca.

Naime, iako deisti ili čak ateisti, pripadnici francuske političke elite su krajem 19. stoljeća preuzeli ulogu zaštitnika katoličko-križarskog naslijeđa na Bliskom istoku, “bacajući” oči na Siriju i Libanon.

Zato su, nekoliko godina prije raspada Osmanskog Carstva, u dogovoru s Britancima, nacrtali političke crte u pijesku.

Naime, u svibnju 1916. britanski diplomat Mark Sykes i francuski diplomat François Picot su na zemljovid Bliskog istoka ucrtali imperijalne političke granice koje su i danas kontroverzne i problematične.

Te imperijalističke crte Francuskoj su dale Siriju, u kojoj su arapski nacionalisti htjeli Libanon dobiti kao dio velike Sirije. Ovaj arapski nacionalizam su, da bi pod nadzorom držali ambicije Francuza, ali i pridobili “svoje” Arape, pomagali Britanci.

Istodobno, Francuzi su multietnički i multivjerski Libanon nastojali promovirati kao svoga političkog mezimca, koji će na Bliskom istoku čuvati davno naslijeđe francuskih katoličkih vitezova, ali i pokazati globalni domet francuske kulture i civilizacije.

VELIKI JOŠ ČEKAJU

Zato ne treba čuditi što su stranice prestižnoga francuskog dnevnika Le Monde pune priča o Libanonu kojem francuski predsjednik Emmanuel Macron nudi globalne milijune. Naime, kako izvješćuju te novine, Macron je uspio ishoditi 252,7 milijuna eura međunarodne pomoći.

Pomoć je obećalo tridesetak zemalja, među kojima je Francuska dala 30 milijuna eura, Europska komisija 68 milijuna eura, naftaške državice Katar i Kuvajt zajedno 100 milijuna dolara. Za sada dva ključna bliskoistočna “igrača”, Amerika i Saudijska Arabija, nisu pokazali volju posegnuti u svoje duboke džepove.

Sve ovo je, ipak, prva pomoć za razjedinjenu i slabu državicu od oko 1,5 milijuna stanovnika, koja se nalazi na putu različitih vojnih i političko-vjerskih interesa koji svaki čas mogu eksplodirati u novu globalnu biskoistočnu krizu.

Opasnost je to veća što se, prema podacima iz Washingtona, zloglasna Islamska država u Siriji i Iraku ponovno budi.

Političke vođe su znali za opasne zalihe amonijevog nitrata

Bijesni i ožalošćeni prosvjednici u utorak su u Bejrutu pročitali imena 171 ljudi koji su prošli tjedan poginuli u eksploziji koja je se dogodila u tamošnjoj luci i uništila velik dio grada, pozvavši na odlazak libanonskog predsjednika i drugih dužnosnika koje krive za tu tragediju.

Okupljeni u blizini poprišta same eksplozije, stanovnici su nosili fotografije žrtava, a veliki ekrani ponavljali su snimke eksplozije i oblaka dima koji se 4. kolovoza pojavio iznad Bejruta, nakon što je detonirao visoko eksplozivan materijal koji je tamo godinama bio spremljen bez poštivanja sigurnosnih standarda, piše Slobodna Dalmacija.

U eksploziji je ozlijeđeno oko 6 tisuća ljudi, a stotine tisuća su ostale bez svojih domova.

„On je znao“, pisalo je na posteru preko fotografije libanonskog predsjednika Michela Aouna.

„Kako vlade dolaze, tako i odlaze. Nastavljamo dok ne odu i predsjednik države i predsjednik parlamenta“, dodano je na posteru ispod fotografije.

Aoun i premijer su navodno u srpnju upozoreni na nesigurno skladištenje amonijevog nitrata, pokazuju dokumenti i sigurnosni izvori.

Libanonski predsjednik, koji je najavio brzu i transparentnu istragu, u utorak je na Twitteru objavio: „Obećajem svim Libanoncima koji pate da neću stati dok ne budu poznate sve činjenice“.

U utorak u 18,08 sati diljem grada zvonila su crkvena zvona, a džamije pozivale na molitvu kako bi se obilježio točan trenutak kad se dogodila eksplozija koja se osjetila i do Cipra.

Tjedan dana kasnije ta eksplozija djeluje kao potencijalna točka preokreta za libanonsku politiku, već u krizi zbog sektaških podjela, raširene korupcije i duboke ekonomske krize pogoršane pandemijom koronavirusa.

Jedan od prosvjednika koji su u utorak došli marširati u bejrutsku luku je Ali Nouredin čiji je brat vojnik poginuo u toj tragediji.

„Moj brat je preminuo zbog državnog nemara i korupcije“, kazao je Ali, držeći fotografiju svog 27-godišnjeg brata Aymana.

Ali je odbacio ostavku cjelokupne vlade premijera Hassana Diaba u ponedjeljak kao nevažnu ako ju ne poprati potpuno uklanjanje libanonske političke elite.

„Promjena će se dogoditi tek kad se cijeli režim promijeni“, dodao je.

„Nadam se da će svi ovi mladi ljudi ovdje i smrt moga brata donijeti neku promjenu“.

Diab je u govoru povodom ostavke sebe predstavio kao borca protiv korupcije koju je prozvao većom od države, iako ga mnogi smatraju marionetom, a ne žrtvom.

Neki njegov odlazak smatraju novom pobjedom prosvjednog pokreta koji je prošle godine srušio i prethodnu vladu, no drugi upozoravaju da bi se ista lica mogla ubrzo vratiti na vlast.

„To je duga borba koja neće stati za mjesec ili dva“, ističe aktivist i odvjetnik Hussein El Achi.

„No politička elita slabo ‘stoji’, nije nikad bila slabija, čak i među svojim pobornicima“, naglasio je.

Prosvjedi u Bejrutu u utorak su se nastavili četvrtu večer za redom, a deseci prosvjednika sukobili su se sa snagama sigurnosti u pokušaju da razbiju barijere postavljene da zaštite parlament.

Libanonski Crveni križ izvijestio je o deset prosvjednika koji su završili u bolnici i 32 koji su tretirani na mjestu događaja.

Libanon je u utorak zabilježio i dosad najveći broj novozaraženih koronavirusom i smrtnih slučajeva. Preminulo je sedmero ljudi, a zaraženo njih 309.

Zdravstveni djelatnici upozoravaju da će kaos koji je uslijedio nakon eksplozije dodatno ubrzati širenje virusa.