Published On: Uto, tra 10th, 2012

TOPIĆ SE PONAVLJA: Bih ne BiH. Ne bih Franjo…


„Ljudi koji su izgubili svaku nadu često postanu divlji i zli.“ (Bonhoeffer) Dan neovisnosti Bosne i Hercegovine (1. ožujka) je sam od sebe odredio temu pa ćemo joj posvetiti ovu kolumnu, iako smo svjesni da je to vrlo osjetljivo. (Zašto Franjo govori u množini? jel se podvojio? Il potrojio? Sukladno političkoj situaciji u zemlji) Ono što je uočljivo i poznato godinama je to da mnogi hrvatski političari i njihovi simpatizeri ne priznaju, ne slave i ne obilježavaju ovaj dan. Razlog je, kako se stalno govori da „Hrvati nemaju prava u BiH“. (Zar se  o tome samo govori Franjo? Zar to nije očito?)To je dijelom točno, ali nije ni blizu cijeloj istini. (Zato će nam Franjo reći istinu) Političko rješenje nije dobro po Hrvate, ali tako misle i političke stranke druga dva naroda.(S tim što jedni misle i smatraju da to treba popraviti dok drugi misle da bolje nismo ni zaslužili, al to Franjo neće reći)  Zapravo u BiH nitko nije ostvario svoje zacrtane ratne ciljeve, a to je uvijek izvor velikih frustracija. (Pop opet laže. Srbi su ostvarili svoj politički cilj. Bošnjaci ga ostvaruju kroz bošnjakizaciju Federacije) Srbi su željeli pripojiti se matici Srbiji, što bjelodano govori i nedavno objavljena knjiga bivšeg predsjednika jedne od Jugoslavija, tzv. „oca srpske nacije“ Dobrice Ćosića, Bosanski rat. (Srbi su RS-om ostvarili svoj politički cilj, kod njih postoje političke struje koje su protiv pripajanja Srbiji budući da su svjesni kako bi time postali beogradski pašaluk, ni to Franjo neće reći) 

 

Armija BiH koja je postala uglavnom muslimanska / bošnjačka imala je za cilj ovladati cijelom BiH.(Odakle će sunce izić kad je mr. Naprdak ovo priznao?) HVO je ratovao za Herceg Bosnu s mogućim pripajanjem dijelova BiH Hrvatskoj. (HVO je branio građane BIH dok je nacionalni bošnjački vođa govorio kako ovo nije naš rat. Naprdak ni to neće reći. Tamo di je bilo HVO-a tamo danas Hrvata ima to Franjo zna al šuti ko poslovično mudri pop)

Svi to znaju od zadnje bake do zadnjeg visokog predstavnika.(Svi znaju al samo Franjo tvrdi) Nije rješenje u stalnom kukanju, pogotovo od izbora do izbora, nego u stvaranju ozbiljnog projekta kako provesti promjene. Ima jedan dublji razlog zašto su stranke sva tri naroda u biti nezadovoljne, jer bi svaka stranka željela osvojiti barem 100 % vlasti, a ako je i ne osvoji onda je svatko kriv, a pogotovo „drugi“, svih vrsta, posebno drugi narodi.(Koje djetinjasto pojednostavljivanje činjenica, da jedni krive druge, a neki i preglasavaju druge, ili pak one koji osvoje i 90% unutar jednog konstitutivnog naroda jednostavno šutnu iz vlasti, u ime  demokracije) Očito je i sad potrebno podsjetiti na jednu bitnu povijesnu činjenicu. Kad je 1989. počela demokratizacija i nastojanja Slovenije i Hrvatske da se osamostale, onda je međunarodna zajednica osnovala 1991. međunarodnu arbitražnu Badinterovu komisiju (bivši predsjednik Ustavnog suda Francuske s druga 4 predsjednika ustavnih sudova Italije, Njemačke, Belgije i Španjolske) i ona je rekla da su granice bivših republika granice novih država. (A Kosovo druže Naprdak?)

 

Da je Srbija prihvatila taj međunarodni pravorijek, ne bismo imali rata, poginulih, srušenih kuća, narušenih međuljudskih odnosa, protjeranih a živjeli bismo i radili kao normalni susjedi. (Da je Alija prihvatio Lisabonski sporazum isto nebismo imali rata, niti bi ga imali da dva naroda u BIH nisu preglasala  treći na referendumu. Tko je kriv što je Srbima dat pravni argument za rat?) Srbija je jedina zemlja u novijoj povijesti koja je tuđom voljom postala samostalna jer svi su je ostavili, čak i „drugo oko u glavi“ – Crna Gora.(A šta je s Austrougarskom? Šta je s NDH? I šta će biti sa mitskom zemljicom Bosnom nastavi li glumiti Srbiju 90-ih?)

Valjda to nešto govori.(Govori popu Franji) Da ne govorimo o lijepom i prijateljskom razlazu Češke i Slovačke. Druga paralela je dobar primjer, jer što bi bilo da su Gorbačov ili Jeljcin rekli: mi ne dopuštamo da se Sovjetski savez raspadne. Krv bi i danas tekla s obzirom kakve su razlike među bivšim sovjetskim republikama, npr. Ukrajina i Uzbekistan su različiti ne samo jezikom, vjerom, kulturom nego su to i dvije različite rase. (Dobra paralela šta će se dogoditi ako bošnjački Jelcinji kažu: mi ne dopuštamo nacionalni suverenitet BH nacijama druže Franjo?)Čim je proglašena teza: Svi Srbi u jednoj državi, to je značilo rat. (Nije, rat je značio zaigrati na srpsku kartu, ta teza  ponavlja se kod Srba od davnih dana pa su primjerice 1939-e ipak potpisali Banovinu Hrvatsku što je dokaz da se radi o mitu) Razumljivo je da bi svaki narod želio živjeti u matičnoj zemlji, ali to je samo teoretski moguće. Nema dvije zemlje u Europi koje nemaju dio naroda u drugoj zemlji. (Ne  kaže se “nema dvije zemlje” pope , nego “ne postoje dvije zemlje u Europi” učeni pope)

Preko 300.000 Mađara živi u Srbiji, oko 600.000 u Slovačkoj, a u Rumunjskoj oko milijun i pol. Da bi svi Mađari živjeli u jednoj zemlji trebao bi barem jedan europski rat s dobrim izgledima da postane i svjetski. Lako se možemo složiti da ovo nije dobro uređenje, a koja je bila alternativa 1992. godine? (Bilo ih je nekoliko. Hrvati su svaku potpisali. Bošnjaci su odbili ključnu alternativu za trajan mir – Lisabosnki sporazum)

Da nije bilo referenduma o nezavisnoj BiH, mi bismo sigurno još dugo živjeli u „Velikoj Srbiji“ i tko zna kako bi išao rat u BiH i Hrvatskoj, ali i svi pregovori koji su se vodili. (Referendum je bio preglasavanje dva naroda nad trećim, što je suprotno ZAVNOBIH-u, referendumom je provedena majorizacija nad Srbima u BIH. Legalan referendum prema Ustavu BIH iz 91-e bio je sam onaj koji bi osigurao 66% podrške građana i većinu u svakom od tri naroda) Koliko god ovo ne valja, ipak se smije ustvrditi da je i ovo puno bolje, nego eventualni ostanak u „Velikoj Srbiji“. (Da je bilo pitat 90.000 mrtvih što bi oni danas rekli na ovu tezu?)

Bez obzira na sve probleme, poginule, ranjene, siromaštvo, srušenu zemlju, industriju, BiH i danas po većini mjerila, bolje živi od Srbije koja nije ni vidjela rata osim na televiziji. (Serkiš Franjo, možda se u Srbiji živi lošije, što ne znači da se u BIH živi dobro)Treba dodati da su ovu zemlju priznale i to odmah Ujedinjeni narodi kao glavno svjetsko predstavničko tijelo, SAD kao glavna velesila i Vatikan kao glavna duhovna velesila. (A onda u njoj isprojektirali rat) Nekima i to ništa ne znači, pa su oni protiv ove tri velesile i pametniji od njih sve tri zajedno. Žalosno je da neki s pravom ne prihvaćajući loše političko ustrojstvo, odbijaju i cijelu zemlju i sve njezino.(Znači, bez obzira koliko ti loša država bila ti je voli? Kako bi se Franjo lijepo uklopio i u otomanski režim, ne bi mu fra Zvizdović pera mogao odbit)

Navest ćemo par primjera. Gotovo nijedan Hrvat s obje strane Save nema nijedne pjesme o Bosni, a o Slavoniji, Hercegovini, Dalmaciji ima ih napretek. (Ovo je laž, Hrvat s one strane Save zna o Bosni točno onoliko pjesama koliko i o Hercegovinu – niti jednu) A pjeva se o onom što se voli. (Naravno, zato Franjo pjeva ovu: http://www.youtube.com/watch?v=sjE-C9Fo55k)

Neki Hrvati iz „nacionalnih razloga“ neće da gledaju nijednu bh. televiziju, nego gledaju samo HRT. (U Hercegovini nema signala FTV-a, BHTV-a niti jednog državnog radija. Znači, nije točno da neki neće, neki i ne mogu, al pretplata zato redovno dolazi, a šta je problem s onima što mogu a neće da gledaju? Nije li do ljudske slobode što će gledati a što neće?) Valjda bi bilo normalno gledati i jednu i drugu televiziju. (Valjda je Sarajevski pop toliko demokratičan da dopušta izbor kvalitete? Postoji naime pored političkih niz kvalitativnih razloga zašto su sarajevske propagandne kuće negledljive. Ili Naprdak žali što ga raja ne gleda, budući da je na unitarističkim bošnjačkim TV kućama stalan gost? Pa drži mise popino ako ti je do publike)  Neka svatko za sebe popiše koliko ima redovno u HRT-ovom dnevniku informacija iz BiH. (Na FTV je mnoštvo informacija iz BIH, samo su krive, i stavljene u službu većinskog nacionalizma. Negledljivo Franjo) Kako će netko ozbiljno promišljati stvarnost oko sebe ako nema informacija?! (Jebo te Rog, koji komad budale, a informacije će nam davati Kaletović i Hadžiomerović? Jel Topiću?) 

Na istoj liniji razmišljanja je stav da neki Hrvati ne žele navijati za nogometnu reprezentaciju BiH. Ključni „argument“ je: pa nema u njoj Hrvata (ipak imaju dva, Pandža i Papac), čak nije bio dovoljan ni izbornik „ultra Hrvat“ – Ćiro Blažević da se promijeni takav odnos i stav. (Rodila majka mislioca. Za BH repku ne navija se zbog lošeg nacionalnog sastava iste nego zbog odnosa države BIH prema Hrvatima i Srbima  u njoj. Puno je razloga da je to tako. Kada BIH prizna  svoju djecu, i prestane jednima biti majka a drugima maćeha neće biti problem navijati za repku u kojoj nema niti jedan Hrvat ili Srbin, zna to i Franjo samo se  glupira)

To je slično kao da navijači Chelseaja kažu: Nećemo navijati za Chelsea jer u njemu imaju samo dva Engleza (Terry i Lampard). 

Da stvar bude još „gora“ vlasnik Chelseaja je Rus, a treneri su svi „čisti Englezi“: Mourinho, Boas, Di Matteo itd. Jadnim ljudima je nametnuta podmukla i opasna alternativa ili RH ili BiH, što je posebna vrsta zamke.

(Koji idiot, a pop. Druže Franjo, Englezi su u Velikoj Britaniji gazde a ne potlačen narod, oni upravljaju klubovima i zemljom, paralela ti stoji točno ko Lagumdžiji orden za poštenje. Nikako. Nemože se dogoditi da na sastav reprezentacije Engleske Englezi  ne utječu, ili da pak navijaju protiv nje. Ako se već radila paralela s otokom mogao je Franjo postaviti i sljedeću tezu – ako ne ide ideja Reprezentacije BIH zašto se ne ugledamo na Otok pa napravimo lijepo tri repke, Njima Wells, Škotska i Engleska a u BIH , reprezentacija RS-a, HercegBosne i Sarajstana.) 

Ako, ne daj Bože, navijaš za BiH nisi pravi Hrvat i sumnjiv si, te zato trebaš navijati za RH. (Navijanje za RH je nebitno u ovoj priči, tko želi nek navija,  ima i Bošnjaka i Srba koji navijaju za Hrvatsku, no Hrvat koji danas navija za ovakvu BIH itekako je sumnjiv, al više kao medicinski slučaj, ne politički)

Bilo je primjera da se čak navija za Portugal protiv BiH. Strašna je to situacija. ( O navijanju za Tursku, Brazil i slično o tome nećemo? Pizda a ne pop!)

To je slično kao kada bi se ustvrdilo da svi koji navijaju za Chelsea nisu dobri i pravi Englezi. (Ovo je ilustrativan primjer kako se muti voda, umjesto da pop napravi paralelu s repkama on se dovezao Chelsee, za NK Zrinjski druže pope, Hrvati u Mostaru se jednako navija bez obzira koliko u njemu igralo Srba i Bošjnaka. Dakle ne kaki)

Kada smo u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, to bi trebalo značiti da svi vjernici ove nadbiskupije trebaju više voljeti zagrebačku nadbiskupiju od ove svoje matične. (Kome bi to trebalo značiti i gdje je to mudri pop pročitao?) Zamislite dokle je neke jadne ljude sludila kriva politika! (Npr Franju?!) Tu šizofrenu poziciju mnogi i dalje podržavaju, čega „obični ljudi“ nisu svjesni. Inače katolički princip nije „ili – ili“ nego „i – i“, a to prevedeno na ovaj jezik znači nije rješenje u principu ili BiH ili RH nego i BiH i RH.

Tako se bh. Hrvati odrođuju od svoje zemlje, od svog zavičaja.(Nakon Franjinih peripetija mogu se samo odroditi od Crkve, Crkva bi stoga trebala da mu zabrani rad ili ga barem udalji od očiju i ušiju javnosti) Treba precizirati ovdje se ne govori o političkom uređenju nego o zemlji iz koje smo stvoreni, od koje živimo i u koju ćemo se sahraniti. (Pop miješa zemlju kao pojam ozemlja, zemlju koju oremo i koja nas hrani od političkog pojma zemlje države, radi namjernu sublimaciju nečega što se sublimirati ne može. Hrvatske njive Franjo jednako mrze zemlju Unitariju, zemlju Neootomansku i zemlju majorizatorsku isto onoliko koliko i mi. Uz to mrzimo i žalimo ljude poput tebe. Iz dna svojih prostih zabludjelih duša)  Nije rješenje u odbijanju nego u prihvaćanju i popravljanju ove zemlje i života u njoj.(Ali ne na način kako to rade neki, gaženjem po činjenicama za malo Visa kartice i koju minutu medijske  pažnje)  Lako je govoriti kako bi trebalo urediti BiH, kao i svaku firmu, obitelj, vlastito kućanstvo, samo kao i inače to je malo teže ostvariti. Nema idealnih sustava, zar to ne pokazuju primjeri Španjolske, Portugala, a da o Grčkoj i ne govorimo. (Nema idaelnih, ali ima boljih od ovih. Nema niti višenacionalne zemlje na svijetu, koja je stabilna a koja nije federalizirana)

Nisu imali ni blizu ovakvu tešku nedavnu prošlost kao BiH. (Svi su imali teške prošlosti, samo je naša prošlost zakasnila, budući da smo u vrijeme njihovih krvarenja mi bili unovačeni u njihove ratove a naše su stavili na čekanje) Treba stalno raditi da bude bolje, ali govor o nerealnom samo gura ljude u beznađe, u pesimizam, u malodušnost u traženje sreće u iseljavanju, itd. (Zašto onda to činiš druže Franjo?)

Nijedan pesimista nije ništa ozbiljno u životu napravio. Ako se stalno tvrdi da su Hrvati u BiH obespravljeni, što gledano samo politički i stoji, ako se BiH smatra provizorijem, ako se stalno govori samo kako ništa ne valja, kako će onda ljudi biti optimisti, kako će nešto stvarati i zdušno obnavljati imanja i vraćati se, kako će ozdravljati od ratnih i svih drugih bolesti?! (Zato ih treba uvjeravati da im je super, ma kako im loše bilo, političko ropstvo treba im predstaviti kao kakvu takvu slobodu? E moj Zvizdoviću)

Poruka svim političarima, a posebno „katoličkim političarima“ BiH i RH iz nedavnog pisma vatikanskog državnog tajnika mogla bi se prereći ovako: Težina situacije zahtijeva da vi, vođe i prvi odgovorni naroda Božjega u toj regiji, zajedničkim dogovorom intenzivirate svoje zauzimanje za budućnost Crkve u BiH i budućnost svih građana BiH. (Bilo je poruka iz Vatikana koje su direktno kritizirale političko Sarajevo i majorizaciju Hrvata u BIH. Zalaganje Vatikana u EU oko toga da se zaustavi Davutouglov naum neizmjerno je. Baš čudno kako ih Franjo ne citira. )

Uskrs je blagdan velikog optimizma, jer je Isus pobijedio i najvećeg čovječjeg neprijatelja, a to je smrt. Dao nam Uskrsnuli snage i vjere da što više uskrsnemo i da tu vjeru pronosimo ovom napaćenom, ali lijepom i bogatom zemljom. (Dao nam
 Uskrsli snage da za živoga Franje uspijemo Franju vratiti na put svijetla da ne nastavi tumarati putem osobnog pragmatizma)

Katolički tjednik / Poskok.info