Jer ovdje, u zemlji koja svoje heroje izvozi kao sekundarnu sirovinu, nema više bojišta ni zastave za koju bi vrijedilo ginuti. Ovdje se smrti više ne daju ni smisao ni mjesto. Zato je Toni Herceg, Hrvat porijeklom iz Ljubuškog, časnik Francuske vojske, svoj posljednji metak ispalio za tuđu slobodu – jer mu je vlastitu dokinuo OHR. A u njih se ne smije pucati. Njih samo moraš slušati, pa čak i kad ti naređuju da si pucaš u glavu.
Takva su pravila ove igre. U Monty Daytonu.
U zemlji gdje se hrabrost smatra nepristojnošću, Toni je morao otići daleko da bi ostao ono što je bio cijeli život – čovjek.
Obitelji Herceg – ocu, majci, stricu, svima njegovima – šaljemo našu tihu i gorku sućut. Ne onu što umiruje, nego onu koja reže, jer znamo da utjehe nema. Znamo i da nije utjeha to što je Toni umro kao heroj. Braneći tijelima ranjene. Ali znajte barem ovo: u zemlji koja je zaboravila što znači riječ “junaštvo”, u našem narodu kojeg odgajaju da nastavi živjeti postiđen, vaš sin i nećak umro je da nas na to ponovno podsjeti.
ZAGREB / KIJEV – Toni Herceg, Hrvat iz Bosne i Hercegovine i časnik francuske vojske, poginuo je 6. svibnja 2025. u Luhansku, boreći se na ukrajinskoj bojišnici. Imao je i hrvatsko državljanstvo. O njegovoj smrti prvi su izvijestili francuski i ukrajinski izvori, a hrvatska javnost tek sada saznaje tko je bio čovjek čije se ime ne uklapa u domaće dnevnopolitičke klišeje.
Herceg nije bio samo vojnik – bio je simbol onog što zovemo internacionalni Hrvat. Rođen u hercegovačkoj obitelji koja je tijekom rata devedesetih godina napustila dom i utočište pronašla u Lyonu, Toni je kasnije postao profesionalni časnik u francuskoj vojsci. Sudjelovao je u više mirovnih misija, od Afrike do Bliskog istoka. No kraj je pronašao – boreći se kao zapovjednik u 3. jurišnoj brigadi ukrajinske vojske.
Prema svjedočanstvima suboraca, Herceg je u posljednjim trenucima života vlastitim tijelom zaštitio pripadnike postrojbe kojom je zapovijedao. Spasio je ranjenike – izgubivši sebe. To nije bio čin vojne rutine – nego čista simbolika: Hercegovac u tuđoj zemlji, bez kamera i objava, učinio ono što se očekuje od vođe. I poginuo kao jedan od posljednjih vojnika časti.
Njegov otac, prof. Zdenko Herceg, istaknuti je znanstvenik, a stric Nevenko Herceg bio je premijer Hercegovačko-neretvanske županije. No Toni nije tražio put kroz institucije. On je izabrao služenje.
Brigada kojoj je pripadao – 3. zasebna jurišna brigada Ukrajine – poznata je po najtežim bitkama na istoku Ukrajine, uključujući Bahmut i Avdijivku. Iako formalno pripada ukrajinskoj vojsci, brigada je naslijedila dio struktura i borbenog duha nekadašnjeg bataljuna Azov.
Herceg je s vojnim počastima ispraćen u Kijevu, na Majdanu, i u Francuskoj, a pokopan će biti na zagrebačkom Miroševcu 27. svibnja. Hrvatska država zasad šuti. Nije objavljen nikakav službeni stav. A možda se čeka da se netko prvo odluči – je li Toni Herceg bio Hrvat, Bosanac, Francuz, Legionar – ili jednostavno – vojnik koji se borio za ono što vjeruje da je sloboda.
Nije imao priliku boriti se za slobodu svog naroda. Jer mi tu, mi se molimo, na jedan poseban način. Ne dižemo ustanke, i ne učimo se herojstvu. Poginuo je za narod koji se bori.
I neka mu je vječna slava. Obitelji iskrena sućut.
wpDiscuz
