Tonči Huljić: ‘Vidio sam da se Graši sviđa pa smo napravili kompromis‘

Duet Tončija Huljića i Petra Graše “Inamorana”, a koji potpisuje upravo Huljić, jedan od najsvestranijih i najplodnijih kantautora s ovih prostora, nominiran je za hit godine najveće medijske nagrade Zlatni Studio. No, sudeći prema novim projektima koje Huljić sprema za svoj veliki proboj na svjetsko tržište, u njegovu će opusu sve manje biti skladbi s tekstovima, jer ovaj se splitski glazbenik sve više okreće instrumentalnoj glazbi i crossoveru s kojim se već prilično proslavio u svijetu, piše Jutarnji.

– Zahvalan sam onima koji su odlučili da se ‘Inamorana‘ nađe među nominiranim pjesmama. Nisam baš osoba koja se više pali na nagrade i priznanja. Ono što radim ne radim za nagrade, nego za svoj gušt, a činjenica je da to publika itekako primjećuje. To me iskreno čudi jer nisam mislio da će se itko ikada priviknuti na to što radim s nečime što sam nazvao Tonči & Madre Badessa. To je moj solo projekt. Drago mi je, ali bilo bi mi još draže da imam 20 godina manje. Danas sam u drugom svijetu i manje se bavim pjesmama s riječima, a puno više sam okrenut orkestralnoj muzici i nastupima vani, da se čim prije dosegne taj kalibar prepoznatljivosti, kao što ga imam na ovim prostorima temeljem ovih drugih stvari koje radim kao što su crossover koncerti i u kojem je smjeru išla i izvedenica ‘Misa Mediterana‘. Tako da kad me netko zove, vrati me u realnost s ovakvim detaljima koji su vrlo važni za karijeru i drago mi je da sam aktualan i u tom smislu. Mali broj ljudi je došao do ovdje gdje sam sad i ostao aktualan i dalje – naglašava Huljić.

A Tonči potpisuje i novu pjesmu Petra Graše “Jel‘ ti reka ‘ko”, koja je u rekordnom roku osvojila publiku.

– Ta pjesma je bila napravljena prije deset mjeseci, išlo je pomalo, ja sam bio stalno zauzet, a i Petar je, hvala Bogu, radio jako puno otkad su se mjere malo olakšale. On je konstantno na putu, baš kao i ja. Uglavnom se srećemo na putovanjima, hoćeš Beč, Madrid, Beograd… Sad je zaista dogorjelo do noktiju jer se bliže Arene i publika sigurno očekuje čuti nešto novo na tim koncertima. Moraš im se odužiti kad vidiš da su karte, kako bi se reklo: još malo pa nestalo. Dobar temelj za prijem. Izašla je pjesma, bit će koncerata. A što se novih dueta tiče, nemamo ih u planu. ‘Inamorana‘ je bila posveta desetoj godišnjici od ‘Providence‘ i zapravo jedno kompromisno rješenje. Vidio sam da mu se ta pjesma sviđa i da je hoće pjevati, a ja sam je napisao za sebe. Tako smo napravili kompromis, a imali smo i jubilej kao što je 25 godina od ‘Suze biserne‘, koja sad ima fantastičnu instrumentalnu obradu, kao što je to bilo i s ‘Dva put sam umra‘ – objašnjava glazbenik.

Iako se u posljednje vrijeme potpuno okrenuo instrumentalnoj glazbi, gdje spada i njegova misa, već i ranije Huljić je stekao status jednog od prodavanijih crossover autora na svijetu.

– Sad taj status treba vizualizirati, a to nije jednostavno. Ne bih htio sad u ovoj fazi govoriti tko je sve uključen u taj projekt i gdje bismo radili svjetsku premijeru. Ja sam jednu praizvedbu napravio 2019. na zagrebačkom Tomislavcu, no to je sad definitivno zamišljeno kao show, jedna nesmiljena utakmica s većim brojem ljudi, jer sve više glazbenika se okreće tom žanru jer da je definitivno najkonjukturniji, ali se trebaš probiti. Dobro u svemu tome je što ljudi znaju pjesme, ali ne znaju da sam ja to napisao. Sigurno 30 posto repertoara u dobrom dijelu zemaljske kugle je poznato, ali nisam se tada ja gurao u prvi plan nego smo gurali izvođače. Sad će dobiti te neke pjesme vizualizaciju, likom i djelom, tko je taj koji je to napisao, uz taj mediteranski opus koji sad gradim, a kojem su Tonči & Madre Badessa izvedenica s tekstovima i riječima. To je taj zvuk – objašnjava Huljić.

Upravo su, kaže, Tonči & Madre Badessa njegov prvi istup kao autora koji stoji iza brojnih skladbi i hitova.

– Bio sam začuđen kad sam se prije otprilike pet godina našao među pet najprodavanijih autora instrumentalne glazbe na svijetu tog trenutka. Sad ćemo se potruditi da to i sami sa sobom budemo – dodaje.

Svoj je popriličan obol dao i filmskoj glazbi, te onoj za serije, a nekoliko se puta našao čak i na Universalovoj kompilaciji.

– To je bilo ‘Best of Classic‘ 2002., 2003. i 2004. i na tim sam kompilacijama bio jedini živući autor. Svi ostali su bili pokojni. Biološki sat, nažalost, svima neupitno ide. Taj kuriozitet mi je istovremeno navukao smiješak na lice, gledam i kažem: ‘Sorry, ja sam još tu‘. S druge strane, malo mi se još više urezala bora na čelu i pomislio sam: ‘Jao, ovo i mene čeka‘ – smije se Huljić.

Kroz karijeru je pokazao priličnu svestranost u glazbi, ali i sposobnost da istovremeno radi na nekoliko polja, od popa, preko klasike, pa i mise. Sljedeći korak je, kaže, osvajanje američkog tržišta potpuno novim pristupom.

– Misa je sad ispred mene, radimo na njoj kao također jednom dobrom izvoznom proizvodu, kao instrumentalnoj glazbi. Ovih dana se nalazim s izdavačem iz Amerike za kojeg sam se odlučio jer smo već dvije, tri godine u pregovorima. Dao sam zasad samo prava za Ameriku jer imam preferencijalni odnos s Universalom, ali živo me interesira kako će to ići u Americi. Evidentno je da danas nije bitno objaviti CD, bitno je obznaniti proizvod, a to se može na razne načine. Ovaj tip glazbe živi na YouTubeu, kao i sve ostalo, no najviše na koncertnim izdanjima. Kad gledate koncerte Hans Zimmera, Yannija, Vangelis je već u godinama pa mu se ne da i ne ide na nastupe, oni uopće nemaju spotove za svoje skladbe. Mi ćemo tu napraviti jedan mali iskorak, kao i u kompletnom marketingu, pa ću pokušati na jednom ozbiljnijem dijelu, kao što je ova misa, patentirati isti sistem marketinga. Zato sam se odlučio da to najprije probamo kroz Ameriku. Mali broj ljudi na svijetu to radi, gotovo nitko. U svijetu pop-glazbe to, koliko znam, radi samo Max Martin, ali on ne radi crossover. Hans Zimmer radi crossover i filmsku muziku, rijetko, gotovo nikad, tek u ‘Gladijatoru‘ je napisao tekst za pjesmu. Ne ulaze u tuđi prostor, imaju svoj uski fokus i to je jedini ispravan put. Zato sam se odlučio da suzim fokus svog interesa, ali svejedno kad čujem neku dobru pop-pjesmu na radiju, zasvrbe me prsti i probudi se u meni onaj ‘killer instinct‘ za pisanje i takvih pjesama – otkriva Tonči.

U svakom slučaju, dvostruki CD instrumentalne glazbe Mediteraneo s kojim Huljić kreće u osvajanje svjetskog tržišta bit će podijeljen na albume “Music for Me” i “Music for Others”.

– Dakle, radi se o glazbi koju sam pisao za druge i onoj koju pišem za sebe, ali sve zajedno ima taj jedan mediteranski prizvuk i autorsku verziju – napominje.

Uz sve dosadašnje uspjehe, Huljićeva ambicija ne miruje, a glazba je za njega neiscrpni teritorij djelovanja.

– Ja tražim razlog za ambiciju, da mogu stvarati. Imao sam svakakve životne krugove, 1995. sam se ostavio sviranja, pa krenuo mahnito pisati pjesme, pa sam 2000. odlučio prvi put prestati s pisanjem pop-pjesama i uputio se u crossover svijet. Tu sam odmah upao u mašinu i onda sam umjesto pjevača dobio četiri instrumentalista, što nije bilo jednostavno. U međuvremenu sam bio kupio Croatia Records i godinu, dvije nakon toga pokrenuo televizijsku produkciju, pa počeo proizvoditi. Teško je to opisati. Radim ono što me zabavlja i mislim da ću biti tu sve dok god me ono što tražim veseli. A jesam li sada u potrazi za onim što me može zabavljati? Jesam. Svako malo izleti neka izvedenica toga – priča glazbenik.

Jedan od novih projekata bit će i glazbena komedija nastala prema tekstu Ive Brešana.

– Evo, sad mogu otkriti. Posljednje djelo koje je napisao pokojni Ivo Brešan, dramski tekst, glazbenu komediju, bio je za mene. Njegov sin Vinko je to uspio pronaći, jer sam mu priznao da sam ga zagubio i sad kad smo ga našli radimo adaptaciju teksta. Malo ću se time baviti. Sviđaju mi se male forme, kazališne forme. Mjuzikle smo već apsolvirali. To je puno posla, malo para. Ovog trenutka nisu pare te koje me motiviraju, nego je jako zabavno imati razlog da se ujutro probudim i nakon što odradim trening, uronim u dan i da mi taj dan bude hektičan. Nisam navikao mirno živjeti, bilo bi mi strašno dosadno – iskren je Huljić.

Cijela obitelj Huljić na svoj je način u glazbi. Petar Grašo sad je Tončijev zet, a prije toga dugogodišnji obiteljski prijatelj i česti suradnik. Iza Huljića i Graše brojni su hitovi, pa se logički postavlja pitanje hoće li možda nastati i neki zajednički projekt Tončija, Petra i Hane.

– Vrlo kratko – ne, zaista ne. Hana radi sa mnom na misi, radi mi orkestracije, ona se mora potvrditi. Njezina ljubav su upravo orkestracije i pisanje glazbe kao što je Dies Irae u sakralnom koncertu. Svatko tko dođe u travnju na taj koncert, shvatit će opseg njezina interesa. Jedan od razloga zašto sam prihvatio američku ponudu je upravo to što se radi o mladim ljudima koji su poprilično agilni po pitanju klasične glazbe i mislim da će to i Hani dosta koristiti. Ima puno talentiranih ljudi danas koji trebaju dobiti priliku, a do te prilike nije jednostavno doći. Objektivno, ima nas tri milijarde previše na ovom svijetu i stvara se kompletan kaos od informacija. Svi smo preinformirani, a nitko ništa ne zna. Pod baražnom smo vatrom informacija koje nam otimaju život, a ne daju ništa. Vrlo malo stvari iz njih možeš naučiti. Nekad je jednostavnije biti glup, uvijek je bilo tako, a sad izgleda da je i zdravije – zaključio je.