FORTENOVA grupa i Nomad Foods Limited potpisali su kupoprodajni ugovor za Poslovnu grupu zamrznute hrane, koja se sastoji od društava Ledo plus, Ledo Čitluk i Frikom te nekoliko manjih povezanih društava, vrijedan 615 milijuna eura, priopćeno je jutros iz Fortenove.
Vrijednost transakcije je na bazi bez gotovine i bez dugova, a njezino je zaključenje planirano za treće tromjesečje 2021. godine, dodaje se u priopćenju.
Po zaključenju Nomad Foods će postati vlasnik Poslovne grupe zamrznute hrane, koja obuhvaća vodeći europski portfelj kultnih lokalnih brendova zamrznute hrane sa snažnom prepoznatljivošću među potrošačima u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini i nekoliko drugih zemalja jugoistočne Europe. S tradicijom duljom od pola stoljeća ta je poslovna grupa najveći proizvođač i distributer sladoleda i zamrznute hrane na tržištima na kojima posluje, stoji u priopćenju.
Tko su Nomad Foods?
U prezentaciji godišnjih poslovnih rezultata, objavljenoj sredinom veljače ove godine, kompanija Nomad Foods je posebno označila Balkan kao potencijalni “idući korak”. Bilo je to otprilike mjesec dana nakon što su domaći mediji prenijeli informaciju o početku pregovora oko prodaje Leda. Točnije, Poslovne grupe zamrznute hrane (u koju spadaju Ledo plus, Ledo Čitluk i Frikom), pri čemu se spominjala cifra od 600 milijuna eura. Puno više od 450 milijuna eura, koliko je Nestle navodno ponudio Agrokoru prije nekoliko godina, ili 350 milijuna eura, koliko je još prije toga navodno nudila Podravka.
Promatrajući stvari u tom kontekstu, netom potvrđena transakcija doima se kao odličan epilog za Fortenovu koja nasušno treba injekciju svježeg kapitala kako bi se izvukla iz dužničkog gliba.
Predstavnici Nomad Foodsa vole za sebe reći kako su najveći europski proizvođač smrznute hrane, a prezentacija s početka teksta obiluje usporedbama s ponajvećim igračima, bilo da je riječ o tržišnim udjelima u specifičnim segmentima prehrane ili pozitivnim trendovima u posljednjih nekoliko godina.
A zapravo je riječ o relativno maloj kompaniji, koju ni uz najbolju volju nije moguće utrpati u isti koš s prehrambenim divovima, unatoč liderskoj poziciji u segmentu smrznute hrane na zapadnoeuropskom tržištu.
Ne može se mjeriti s liderima globalne prehrambene industrije
Za početak, tržišna kapitalizacija Nomad Foodsa (mjerena aktualnom cijenom dionica koje kotiraju na NASDAQ-u, zbog čega su brojke izražene u dolarima) trenutno se kreće oko pet milijardi, Nestle je težak 314 milijardi dolara, Unilever (koji se svojedobno spominjao i u kombinacijama s Ledom) 148 milijardi, Mondelez 86 milijardi, Conagra Brands 19 milijardi, a Campbell Soup 16 milijardi. Kao ni s tržišnom kapitalizacijom, tako se ni s 2.5 milijardi dolara prihoda Nomad Foods ne može mjeriti s liderima globalne prehrambene industrije, ali to nije nužno loše. Dapače, to bi iz perspektive zaposlenih (i državne riznice) mogla biti velika – prednost.
Nakon spajanja, koje bi trebalo biti dovršeno u trećem kvartalu ove godine, u strukturi ukupnih prihoda kompanije Ledo bi trebao biti četvrto po veličini tržište (nakon Velike Britanije, Italije i Njemačke) i s ovih prostora kupcu donijeti oko 9% ukupnih prihoda. A polovica te brojke otpada na sladoled, kojeg dosad uopće nije bilo u asortimanu Nomad Foodsa (samo prihodi od prodaje Ledo i Frikom sladoleda trebali bi činiti oko 5% ukupnih prihoda), što bi značilo da budućnost za dobar dio od oko tri tisuće zaposlenih u Ledu ne bi trebala biti upitna.
U nekom drugom scenariju (preuzimanja velikih igrača), komplementarnost proizvodnog miksa dovela bi u pitanje sudbinu brojnih radnika i proizvodnih pogona, no Nomad Foods očito ulazi u igru s ciljem osvajanja novih tržišta te najnovijom akvizicijom preuzimaju ulogu tržišnog lidera na ovim prostorima. Naravno, nekih ušteda će sigurno biti jer Uprava vjeruje kako može povećati dobit Leda za gotovo 50%, zahvaljujući sinergijskim učincima akvizicije i optimizaciji poslovanja.
Trenutni omjer cijene dionica i ostvarenih prihoda za Nomad Foods iznosi 1.87, dok se u slučaju Leda taj omjer penje na 2.2 (pod pretpostavkom da se ostvare predviđanja o 280 milijuna eura prihoda za Ledo u ovoj godini) i sugerira kako nije riječ o jeftinoj akviziciji. Ali Nomad Foods si to može priuštiti, dijelom i zahvaljujući pandemiji koronavirusa, zbog koje je prodaja tijekom prošle godine značajno porasla.
Zbog toga je kompanija realizirala vrlo izdašan program otkupa vlastitih dionica (lani je otkupljeno čak 14% ukupnog broja dionica i za to utrošeno više od pola milijarde eura), što je u konačnici iznjedrilo rast cijene dionica od 14% u 2020. godini (na tragu tržišnog prosjeka, mjereno izvedbom S&P 500 indeksa). Prva tri mjeseca ove godine donijela su nastavak pozitivnog trenda i dvoznamenkasti rast cijene, a svakako je indikativna i inicijalna reakcija investitora, odnosno pozitivan pomak dionica na sam dan objave preuzimanja Leda (što i nije osobito uobičajena pojava).
Tko su ljudi na čelu Nomad Foodsa?
Dijelom je to i zasluga osnivača kompanije, hedge fond managera Noama Gottesmana i Sir Martina Franklina (vitešku titulu je dobio 2018. godine), koji su relativno mladu kompaniju (utemeljenu tek 2014. godine) vinuli u sam vrh.
Franklin iza sebe ima zavidnu karijeru, koja je započela u investicijskoj banci NM Rothschild & Sons statusom najmlađeg potpredsjednika u povijesti kompanije. Potom je (u dobi od 28 godina) postao najmlađi predsjednik uprave kompanije čije dionice kotiraju na New York Stock Exchangeu, nakon čega je Benson Eyecare preuzeo francuski div Essilor. Nakon toga se bacio u SPAC segment i (između ostalih) dovukao i Burger King na burzu, a potom je došao na red i Nomad Foods.
“To neće biti obična kompanija koja proizvodi smrznutu hranu … već trojanski konj u maloprodaji, s brendovima koje kupci obožavaju”, istaknuo je jednom prilikom Franklin kojem je magazin Forbes još 2003. godine zalijepio etiketu “majstora svakodnevnog”, aludirajući na njegov običaj da kupuje dosadne proizvođače kućanskih potrepština koje se svakodnevno konzumiraju i koriste. U tu kategoriju očito spada i Nomad Foods, kompanija koja se ne može pohvaliti spektakularnim brendovima, ali zato ulagačima nudi više nego pristojan prinos.
Noam Gottesman je britansko-američki poduzetnik, bivši upravitelj hedge fondova i suosnivač tvrtke GLG Partners. Vlasnik je restorana Eleven Madison Park u New Yorku i povjerenik na Sveučilištu Columbia, a bio je i član uprave Fondacije Tate Gallery te član Vijeća predsjedatelja Muzeja umjetnosti Metropolitan i Međunarodnog vijeća Muzeja moderne umjetnosti.
Gottesman ima dvojno državljanstvo, američko i britansko, a 2020. se našao na popisu 400 najbogatijih ljudi u SAD-u s neto vrijednošću od 2.4 milijarde dolara.
Investitori hvale “kupi i integriraj” pristup koji je do sada davao dobre rezultate, premda takva strategija ima i svoje negativne strane (u konkretnom slučaju, 1.7 milijardi eura duga). A onda opet, kompanija u ovome trenutku nema negativne brokerske preporuke: ogromna većina je optimistična (“buy”), a aktualna cijena dionica (oko 28 dolara) uglavnom je već nadmašila recentna predviđanja analitičara. Naravno, tek će budućnost pokazati koliko je Ledo s Nomad Foodsom dobio ili izgubio, ali nakon kojekakvih diletanata koji se redovito pojavljuju na ovim prostorima kako bi namakli kratkoročan profit, sigurno je mogao proći i puno gore.
Grubišić o prodaji Leda: Fantastičan potez
Ekonomski analitičar Andrej Grubišić za Index je komentirao prodaju Leda, navodeći kako se tako nešto moglo očekivati te da bi uskoro moglo doći i do prodaje ostalih tvrtki iz Fortenova grupe te smatra da bi prva na redu mogla biti Jamnica.
Otkrio je da se ovdje radi o zaista velikom poslu te da je Fortenova jako dobro prošla.
“Obzirom da je Fortenova grupa u vlasništvu financijskih institucija koje su u vlasništvo ušle silom prilika ili pak u potpuno nepredviđenim poslovnim okolnostima, oni su u neprirodnoj poziciji jer vlasništvo nad ovim tvrtkama kao što je Ledo nisu njihov ‘core business’. Oni su u tome spletom okolnosti kao posljedica Lex Agrokora. Bilo je u potpunosti očekivano da će htjeti doći do svojih novaca kombinacijom dviju stvari, isplatom dividende i eventualnom prodajom udjela u Fortenovi.
Tvrtke koje su dio Fortenove posluju, ostvaruju zaradu i isplaćuju dividende Fortenovi, a druga stvar je prodaja udjela, dakle tvrtki u sastavu Fortenove. Nomad Foods će sad Fortenovi isplatiti novac pa oni mogu vratiti kredite, mislim da će veći dio ovih sredstava od predaje otići na vraćanje ‘roll-up’ kredita”, kazao je Grubišić za Index.
Navodi kako je stoga bilo za očekivati da će krenuti u prodaju tvrtki te navodi kako su uspjeli postići odličnu cijenu.
“Fortenova je kao prodavatelj s ovom cijenom u danim okolnostima napravila fantastičan potez. Ovo je jako dobra cijena za vlasnike Fortenova grupe”, istaknuo je Grubišić.
O tome što će ova prodaja značiti za Hrvatsku navodi kako se u javnosti pogrešno tumače neke stvari.
“Prije svega, Ledo nije u vlasništvu Hrvatske, nego je uvijek bio u privatnom vlasništvu, treba se razbiti mit o tome što za nas znači prodaja Leda. Ledo je u zadnjih 30 godina bio u privatnom vlasništvu koje je sad promijenjeno. U tom smislu ako to gledamo, pitanje je što ovo znači za sve dionike koji su u odnosu s Ledom, to su radnici, dobavljači, kupci, kreditor i država. Ovih pet bi trebalo biti u interesu da imaju snažnog vlasnika, to znači da će isporučivati dobre usluge, proizvode, plaćati dobavljačima, plaćati kamate te državi poreze, a djelatnicima dati posao uz konkurentne plaće.
Ja sam i dalje protivnik Lex Agrokora i načina kako je razvlašten bivši vlasnik Leda, no ako gledamo samo ovu transakciju u danim okolnostima, mislim da je napravljena transakcija koja sve može činiti zadovoljnima”, istaknuo je Grubišić.