Published On: Ned, tra 23rd, 2017

Tko je Emmanuel Macron, čovjek kojem se smiješi fotelja predsjednika Francuske?

Emmanuel Marcon, 39-godišnji bivši bankar iz Amiensa, ako je vjerovati podršci koju dobiva nakon prvog kruga izbora, vrlo lako bi za dva tjedna mogao postati novi predsjednik Francuske. Marcon je proizvod francuske elite koji se u drugi krug francuskih predsjedničkih izbora plasirao zato jer joj se usprotivio, piše Tportal.hr

Dijete profesora neurologije i liječnice opće prakse školovan je u elitnim licejima da bi potom završio filozofiju i javne poslove na isto tako elitnoj Nacionalnoj školi za upravu u kojoj se školuju budući državni dužnosnici poput šest bivših francuskih premijera i tri predsjednika; Giscard d’Estaing, Jacques Chirac i Francois Hollande.

Očekivano, nakon završenog fakulteta zapošljava se u ministarstvu gospodarstva i financija koje napušta kako bi kao investicijski bankar radio u Rothschild & Cie banci gdje radi na sklapanju ugovora između Nestlea i Pfizera, što ga je učinilo milijunašem.

Ubrzo shvaća kako se vidi u politici, napušta unosan posao u banci te se uključuje u rad Socijalističke stranke. Njegov potencijal ubrzo uviđa i predsjednik Francois Hollande koji ga poziva u svoj ured u Elizejsku palaču kao savjetnika. Macronove sposobnosti privukle su i premijera Manuela Vallsa koji ga 2014. imenuje ministrom gospodarstva, industrije i digitalnog sektora gdje pokušava nametnuti reforme koje bi pogodovale biznisu, no one nisu naišle na plodno tlo.

Kao zagovornik štednje i smanjenja javne potrošnje kako bi se uz porezno rasterećenje tvrtki pokrenuo rast zapošljavanje i novih gospodarskih trendova, Macron kojeg su posprdno nazivali Rotschildovim bankarom, ne uspijeva se nametnuti pa početkom prošle godine izlazi iz vlade i najavljuje osnivanje pokreta En Marche. U studenome najavljuje i predsjedničku kandidaturu koju iz dana u dan podržava sve više Francuza.

Do neočekivane popularnosti dolazi pozivanjem na ‘demokratsku revoluciju’ koja će otkočiti Francusku, opisujući samog sebe kao jedinog predvodnika proeuropske politike u zemlji koja sve više naginje ekstremnoj desnici i populizmu. No, kritičari mu zamjeraju kako uopće nema konkretni plan gospodarskih i fiskalnih mjera.