Radi li se o krizi identiteta ako netko tko uporno tvrdi da nije Hrvat a želi uzeti nešto što je hrvatsko? Ili ako je netko anacionalni Građanin, ili Anacionalan, a trči na nešto što nije niti bošnjačko, niti građansko, niti anacionalno nego na poziciju koja pripada Hrvatima ili Srbima?
Pozicija člana Predsjedništva, prema još uvijek postojećem Ustavu pripada predstavniku kolektiva, koji se zove ovaj ili onaj narod. Da je to tako kazuje uska vezanost funkcije predsjednika sa klubom Doma naroda, (ne doma Građana) , kluba iz kojeg predsjednik dolazi. Kao njegov predstavnik. Ne kao pripadnik kojeg su birali drugi. Inače veto nema smisla. Kako će klub Naroda podržati Veto nekog kog je izabrao drugi narod?
Zašto neki Bošnjaci toliko žele hrvatske i srpske pozicije tamo gdje ih mogu ugrabiti? Zar nisu oni dio časnog naroda a ne otimači tuđeg blaga kao što smo to mi? Nečasni Hrvati. I nečasni Srbi.
Zašto neki Bošnjaci žele nešto što im po Ustavu i zakonu ne pripada? Žele li i da njima netko otima njihova prava tamo gdje može? Recimo u Hrvatskoj da Hrvati iz BIH preglasuju Bošnjake? Ili da ih se izbaci iz vlasti u RS-u? Zar nisu oni , uostalom, veći patrioti BIH od nas Srba i Hrvata? Ili se zakoni i Ustav BIH poštuju samo dok se mora, a kada se ukaže prilika – otimaj tuđe.
Što je to ako nije rušenje države BIH? I tko to čini? Upravo oni koji u Komšiću vide sredstvo za svoj cilj. Oni koji najviše optužuju druge za rušenje države.
A kad smo kod patriotizma, sjeća li se netko je li ikada Čović u diplomaciju poslao bivšeg diplomatu Slobodana Miloševića? I to putem lažne izjave o nacionalnoj pripadnosti? Je li to uradio možda netko od Srba? Nije. Jedini koji je u BH diplomaciju poslao bivšeg Miloševićevog diplomatu bio je Željko Komšić. Poslao je Nerkeza Akrifhodžiža koji je bio dio Miloševićeve diplomacije dok je trajala agresija na BIH. Alija Nerkeza nije htio ni vidjeti. Komšić ga je prvo načinio Hrvatom. Ima on taj čarobni štapić. Dirne te i postaneš Hrvat. A potom ga je načinio šefom hrvatske kvote diplomacije.
Da, gospodo, taj čovjek, popuje nam danas o patriotizmu, pa i o diplomaciji. Umjesto da pred BH sudovima odgovara za taj čin. No kako to mislite, reći će on, da ja odgovaram za korupciju, pa ja sam Željko Komšić, ja se borim protiv korupcija.
Nije tu kraj licemjerstva ovog mladoh obožavatelja dobre čašice. On, i svi oko njega, se bori, kako reče, protiv konstitutivnosti i protiv troetničke logike. No dva puta je sudjelovao u troetničkom Predsjedništvu koje postoji na nacionalnoj logici, jačajući punih osam godina troetničku logiku BIH. Bio je lojalan član predsjedništva na obilnoj plaći. Nikada kada je najavljen kao hrvatski član Predsjedništva nije protestirao i govorio “zovite me Građanin”.
Na popisu je kazao da je Bosanac. Potom evo ga opet. Plače kako je ugrožen. Kako je ugrožen ako je iz reda Ostalih a dva puta je bio Predsjednik?
Komšić se nada da Bošnjaci to, što on čini, i posljedice koje to ima po njihovu BIH nikada neće shvatiti. Da On, cijelo vrijeme dok im prodaje priču o građanskom, jača tronacionalnu BIH i u praksi novac uzima iz nacionalne, etničke kase.
Ubijajući svaku šansu da BIH doista postane manje troetnička a više građanska.
Kako sad to? Pa lijepo.
Tko kaže da u onih 8 godina Komšićevog uzurpiranja demokracije u BIH, naša zemlja ne bi doživjela potpuno drugi tok u politici? Odnosi bi bili bolji, demokratizacija bi rasla. Čović ne bi bio toliko jak da nije bilo Komšića. Komšić je podigao ludila nacionalizma za jednu razinu više. I ubio istinsku građansku ideju. Ako je istinski orijentirani građanin na prvoj njegovoj kandidaturi vjerovao da je on to što tvrdi da jest, već prilikom druge odustao je od njega.
Zato ne čude njegovi napadi na Falatara. Falatar je ona građanska BIH u kojoj Komšić više ne prolazi. Komšićevi birači se hrane na mržnji prema drugima. Falatarovi glasači žele suživot.
Zato je Komšićeva retorika retorika mržnje. Retorika straha i otimanja. Retorika mržnje prema svom komšiji, strašenju komšije komšijom. Čović je stoga predstavljen kao ontološko zlo a Komšić je borac protiv zla. Spasitelj države. Ispravljač rijeka. Netko tko spašava ljude koje Čović otima u gepecima. On, Željko, iz druge galaksije, spašava ljude iz Dretelja, one koje Čović želi pod žicu. I tako to…
Nitko nije učvrstio svijest o potrebi jačnja zaštite kolektivnih i nacionalnih prava koliko Komšić. Čak je i Srbima poslao poruku – Ovako će vam biti ako nastavite prenositi ovlasti na više razine, onako naivno kako su to uradili Hrvati.
On je punih 8 godina bio hodajući dokaz hrvatske obespravljenosti. Na neki način, opravdao je plaću koju su mu Hrvati tih 8 godina davali. Jer nitko u svijetu, nije toliko uradio na promociji naše ugroženosti i obespravljenosti koliko sam Komšić. Evo nudi se da nam pomogne još 4 godine. I neka mu se pripravi put. Nećemo imati ništa protiv.
No zanimljivo je kako bošnjački mediji nikada nisu postavili pitanje je li Komšić dosljedan. Zašto nikada nije rekao “ne želim plaću od 5.4000KM ako ću je dobijati prema nacionalnoj logici, prema Ustavu koji mi je daje zato što sam Hrvat. Nije blokirao sjednice. Niti pravio probleme. Ponašao se kao pravi, mali, lojalni Hrvat član tronacionalnog Predsjedništva. Sve dok je para kapila. I čašica dok se točila.
Slično je radio i u Parlamentu BIH. Niti jedno poslaničko pitanje. Para kapi. I to je to. Željko Komšić.
Željko jednostavno voli tuđe. Voli nacionalne pozicije, iako se protiv njih bori.
Voli lagati. Voli slabiti državu iako se nominalno bori za nju.
On da stvarno želi ugasiti konstitutivnost u BIH to može učiniti u skladu sa postojećim Ustavom. Potpuno legalno i demokratski. Ali to ne čini. Željko Komšić ne želi konstitutivnost ukidati demokratski, i građanskom većinom nego opet preko krila nacionalizma. Nasiljem i uz jačanje nacionalizama. Što je to ako nije rušenje države?
Kako Komšić i Komšići mogu legalno i demokratski dokinuti konstitutivnost?
Pa tako što će njegov DF pobjediti u državi, na svim razinama, donijeti novi Ustav i ukinuti etničku logiku. To je posve dopušteno u Daytonu. Željko Komšić i tzv. bosanska ljevica, imaju potpuno otvoren put, ako to doista žele, uz malo više truda, potpuno dokinuti Domove naroda, i etničke institucije BIH. Uvjet za to je da prestanu sjediti u toj prokletoj birtiji u Sarajevu. I piti alkohol.
Moraju izići iz birtije. Među ljude. Uvjeriti građane BIH da BIH pobjeđuje, da su oni pravi, uzeti glasove, i izmijeniti demokratskom većinom Ustav. Tko im to brani? Nitko.
Zašto onda to ne urade? Zašto sto su ljenčine. I što je put do moći lakši preko krila straha i nacionalizma, nego preko uporne i dosljedne borbe na terenu. Što ćeš na terenu ako moš biti u birtiji?
Željko da bi doista postavo lider, mora biti hrabar kao Boriša Falatar. Mora doći i u Široki i u Drvar i u Kalesiju. A ne samo u Kalesiju. Građansko znači pričati sa svim građanima. Ne samo sa Bošnjacima. Građansko znači da te zanima i srpski i hrvatski pogled na BIH. Ne samo bošnjački. Građansko znači ne ćiriti kao kakav mali tapirčić iza leđa generalima Armije BIH. I glumiti junaka.
Zaključak je da je Željko Komšić kukavica. A ne samo alkoholičar. I da puno laže. A tko pije taj i laže.
Poniženje Hrvata u BIH nije dakle samo u činjenici da im neki Bošnjaci (ne svi) osam godina biraše svog čovjeka. Nego im biraše kukavicu i alkoholičara.
Ako već postoji taj neki čudan fetiš kod Bošnjaka , da ga Hrvatima nametnu, zar u tolikom “mutlietničkom” Sarajevu nije mogao biti pronađen Hrvat koji ne pije, i koji nije kukavica?
Koji je kršan čovjek. Uzoran otac. Dobar Sarajlija. Dobar Bosanac i Hercegovac svima a ne samo Bošnjacima.
Kad ga već ne biramo da nas barem ne bude stid.
Šta recimo fali Tomislavu Cvitanušiću? Što nam njega ne nametnete?
Em sportaš, em kao od planine odvaljen. Em smije među svoj narod. Što nas vrijeđate takvom političkom ljušturom kakva je Komšić?
I mi smo narod. Imamo i mi nekakav ponos. Zamislite kako nam je. Dođu neki investitori u Hercegovinu i pitaju tko je vaš predstavnik. I mi moramo pokazati prstom na Komšića. I onda investitori kad ga vide, jednostavno odu. Ne smatraju nas ozbiljnima za suradnju. To je, znate, takvo dno od situacije.
Ako već želite da uzmete ono što je naše, zašto to ne uradite junači i muški? Ovo je tako tužno. Tako ponižavajuće. I nije dobro za građenje naše budućnosti.
Jer kako reče Čović, braća smo, od iste smo vode, zemlje i izvora, od istog smo Tvrtka i Kulina, davni daleki neprijatelj na našu zemlju, i vaš i naš neprijatelj, nas je podijelio. I kasnije smo se samo tukli. Svakave belaje smo jedni drugima radili, vrijeme je da se to prevaziđe, da se zakopaju sjekire, i zalije kava. I da prestanemo biti nestašna djeca pred očima svijeta.
Dajte budite braća. I komšije.
Il nas ne zovite ni komšijama ni braćom.Jer u otimačini bratstva nema.