Tijekom rata u BiH u logorima boravilo oko 20.000 djece

Najnovija istraživanja u SAD-u jasno su dokazala da se trauma genetički prenosi čak i na treću generaciju.
Prema evidenciji Saveza logoraša u BiH, tokom agresije je u logorima boravilo oko 20.000 maloljetne djece, a više od 1.000 ih je ubijeno – kazao je danas u Sarajevu predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković.
To je izjavio tijekom obilježavanja Međunarodnog dana ljudskih prava pod sloganom “Ušutkani glasovi. Djeca nas uče i ljudskim pravima” u organizaciji Saveza logoraša BiH koje je održano danas u Sarajevu.
Mešković je istaknuo da djeca-logoraši na svu sreću nisu zapamtila strahote koje su se dešavale u logorima. Naglasio je da prije svega žele prenijeti poruku djeci da moraju poštovati i voljeti druge te da sva njihova znanja moraju biti u funkciji suživota, tolerancije i pomirenja.
Zbog toga je pozvao vlasti da donesu zakon o žrtvama torture BiH koji bi zaštitio ove već odrasle ljude.
Jedan od te djece koja su preživjela strahote logora u ratu je i osoba s posebnim potrebama Stipo Varivoda. Imao je 14 godina kada su ga zatvorili u logor u Kalinoviku.
– Ovo se ne smije desili niti jednom djetetu – kroz suze je kazao Stipo.
Neuropsihijatrica Fehma Kovač koja sa Stipom radi već dvije godine kazala je da je njegov slučaj vrlo ilustrativan, jer su prekršena prava djeteta i prava osoba s posebnim potrebama, odnosno najranjivije grupacije.
– Po svim međunarodnim zakonima on je trebao biti zaštićen. Njegovo traumatsko iskustvo u logoru omelo je sve mogućnosti rehabilitacije koje je kasnije u životu mogao postići  – pojasnila je Kovač.
Također je dodala da su u logorima i mnoge trudnice rodile djecu koja imaju vidljive posljedice, koje se kasnije u životu mogu izraziti u mnogo težem obliku.
– A najnovija istraživanja u SAD-u jasno su dokazala da se trauma genetički prenosi čak i na treću generaciju – poručila je.
Za rješenje ovog problema, objasnila je Kovač, potrebno je humano društvo koje neće dodatno traumatizirati bilo kog člana.
– Svi govore o nasilničkom ponašanju, kockanju ili nekom drugom obliku ponašanja, a to sve može biti posljedica traume, jer ne znam koliko smo imali vremena da se na taj problem fokusiramo – zaključila je Kovač.
Dnevnik.ba