Britanski medij u izuzetno neobjektivnom, gotovo huškačkom uratku podsjeća na ustavni poredak zemlje uspostavljen Daytonskim mirovnim sporazumom prije 26 godina, “koji je podijelio zemlju na dva entiteta, a na čijem čelu je tročlano predsjedništvo”.
Puno ispravnije je napisati da je Daytonski sporazum ujedinio zemlju, donio joj mir i jasno raspodijelio ovlasti između entiteta i države. Te uspostavio institucionalni federalizam između dvije logike, etničke i građanske. Nakon čega su visoki predstavnici počeli s uništavanjem institucija koje predstavljaju etničku logiku. Nakon čega je došlo do hrvatske pobune koja je ugušena tenkovima. A sada dolazi do srpske pobune. Pa eto potrebno je ponovno izvući NATO tenkove na jedan od BH naroda. Sve kako bi se udovoljilo arapskim petrodolarima.
Guardian je mogao napisati i da su Visoki predstavnici u BIH kršili Ustav, namećući odluke za koje nisu imali ovlasti. Poput zadnje odluke o negiranju genocida koja je prekipjela Srbima koji traže da se odluke tog tipa u njihovoj zemlji imaju donijeti u njihovom parlamentu voljom njihovih zastupnika.
Guardian ne navodi kako je veće ovlasti u BiH svojevremeno imao Paddy Ashdown, građanin Engleske, nego srpski, hrvatski i bošnjački narod, što nikako nije bilo u skladu s Daytonom.
Dayton šefa OHR-a vidi tek kao moderatora i tumača a ne kao diktatora s moći božanstva. Koji može smijeniti koga hoće i kad hoće, promijeniti ustav kako hoće.
Guardian ne navodi kako su glavni krivci za propast Daytona uprvo ljudi iz OHR-a, poglavito jedan Englez i nekoliok Austrijanaca. Guardian ne navodi ulogu OHR-a i stranih ambasada u poticanju korupcije i nacionalizma i naravno svu krivicu kanalizira na omiljenu UK metu – Srbe.
Ističe se kako Milorad Dodik, lider bh. Srba, već godinama zagovara njihovo odvajanje a “ograničeno međunarodno odbijanje” ga je samo ohrabrilo u tome.
Oslabljena uloga visokog predstavnika
“Kao odgovor na uvođenje zakona o negiranju genocida prethodnog visokog predstavnika, gospodin Dodik prijeti da će napustiti državne institucije – uključujući nacionalne oružane snage. Ovo bi bila, kako je gospodin Schmidt primijetio, secesija po svemu samo ne pod tim imenom”, navodi se u analizi situacije u BiH.
Iako je visoki predstavnik u početku koristio svoje ovlasti kako bi držao političare pod kontrolom, ta uloga je sustavno oslabljena, piše The Guardian.
Novi visoki predstavnik Schmidt je dodatno potkopan kada su reference na njega uklonjene iz nedavne rezolucije UN kojom je obnovljen mandat EUFOR snaga u BiH, nakon što je Rusija zaprijetila da bi mogla uložiti veto na tu rezoluciju.
“Širi kontekst je umiranje europskog sna. Odbijanje proširenja EU Emmanuela Macrona – ignoriranje upozorenja o opasnostima kršenja obećanja datom Zapadnom Balkanu – značio je razoran udarac, a nedostatak usklađenosti i stabilnosti u Europi ga je dokrajčio. To je ostavilo malo toga za ponuditi kao alternativu nacionalizmu. Gospodin Dodik je pronašao podršku mađarskog Viktora Orbana, Rusije, i u manjoj mjeri, Kine, a čak i Turska ima sve veći utjecaj”, ističe se u analizi i dodaje da kao posljedica cjelokupne situacije, političkog i ekonomskog stagniranja zemlje, građani jednostavno napuštaju zemlju.
SAD ključan
The Guardian tvrdi kako je izvještaj visokog predstavnika za Vijeće sigurnosti UN krizu u zemlji podigao na vrh dnevnog reda, a da bi pojačani angažman Sjedinjenih Država odigrao ključnu ulogu.
Istovremeno, EU je i dalje tiha, a glasnije Ujedinjeno Kraljevstvo više ne može iznutra da pokrene slučaj.
“SAD su sankcionirale gospodina Dodika 2017. godine zbog opstruiranja provođenja mirovnog sporazuma; Ono što je sada potrebno su snažne sankcije protiv njega i njegovog okruženja, ukidanje pristupa europskim tržištima i bankarstvu.
Međutim, vlade bi također trebale eksplicitno, sa zakašnjenjem, izraziti podršku gospodinu Schmidtu i uvjerenje da je gospodin Dodik odgovoran za krizu. Zapad bi trebao dati jasno do znanja da će svaki pokušaj nasilja biti suočen s pojačanjem međunarodnih snaga, a NATO će obaviti posao ako EU to nije u mogućnosti, kao što piše u Daytonskom sporazumu”, predlaže autor teksta i dodaje kako bi se EU zapravo trebala zapitati što može ponuditi Bosni i Hercegovini.
wpDiscuz
