SARAJEVO – Sarajevo je prijestolnica sjećanja. Sjećanje na građanski rat koji je prije 30 godina u krvi i razaranju potopio novoosnovanu državu Bosnu i Hercegovinu (BiH).
Sarajevo, federalni glavni grad BiH, a danas ljetna turistička atrakcija za mnoge Europljane i Bliskoistočne građane, nudi brojne muzeje, izložbe i spomenike posvećene tom građanskom ratu, tijekom kojeg je ubijeno 100.000 ljudi – uglavnom bosanskih Muslimana, ali i Srba i Hrvata. .
Budući da je najmanje 80% stanovništva Sarajeva muslimansko, ratna priča kojoj su turisti izloženi koncentrirana je na ono što muslimanska strana smatra genocidom počinjenim nad njima između 1992. i 1995. godine.
U travnju 2021. Skupština Kantona Sarajevo (lokalno vladajuće tijelo) odlučila se suočiti s još jednom mračnom epizodom lokalne povijesti usvajanjem rezolucije o osnivanju muzeja holokausta u glavnom gradu.
Saznanja o razaranju drevne židovske zajednice u modernoj BiH tijekom Drugog svjetskog rata prilično su ograničena. Sarajevski muzej holokausta je pokrenut da popuni praznine na ovoj temi.
Međutim, u srpnju 2022. tadašnji načelnik Kantona Sarajevo Edin Forto – lider liberalno-socijalističke stranke NS (Naš dom), a sada ministar komunikacija i prometa u federalnoj Vladi – izjavio je da “muzej neće samo biti posvećen stradanju Židova.”
“Moja je ideja bila transformirati jednu od nefunkcionalnih sinagoga u gradu – sinagogu Il kal di la Bilava – u muzej holokausta,” rekao je bosanskohercegovački povjesničar dr. Elias Tauber, koji je inicirao projekt. “Sve strane su se složile oko ideje i počeli smo raditi na njoj. Dobili smo sredstva od EU.
“Međutim, bilo je mnogo komplikacija. Neki su ljudi živjeli u prizemlju nekadašnje sinagoge, na primjer. Dogovorili smo se da ih premjestimo negdje drugdje.
Sve je povezano
“Sada svi čekamo da vidimo što će se dogoditi s ratom u Gazi. Sve je povezano. Imamo veliku vezu s muslimanima ovdje; nemamo problema s njima. Međutim, trenutno ima previše smrti u Gazi. Dakle, suočavamo se s problemom: kako možemo izgraditi muzej holokausta ovdje u takvom trenutku? U razgovorima s UNESCO-om i drugim organizacijama zaključili smo da je najbolje da se s muzejom ne ide dalje, nego da se to nastavi kada se situacija smiri.
“U međuvremenu smo osnovali Židovski arhiv u Sarajevu”, naglasio je dr. Tauber. “Ovdje smo počeli prikupljati dokumente i fotografije iz cijele Bosne, kao i iz arhiva i muzeja u Beogradu, Zagrebu, Beču i Izraelu o bosanskohercegovačkim Židovima i onome što im se dogodilo tijekom holokausta.“Još uvijek ima ljudi koji ne znaju da se i ovdje dogodio holokaust. Ovdje je situacija bila drugačija nego u Grčkoj, jer su mnogi Židovi uspjeli otići iz Sarajeva u Mostar na jugu, a odatle su se preselili u područje jadranske obale, koje je bilo pod talijanskom okupacijom.
Većina ih je živjela na otoku Rabu, odakle su otišli u partizane. Stvorili su židovski partizanski bataljun od oko 400 ljudi. Godine 1943. bio je to prvi židovski partizanski bataljun u svijetu.
“Napisao sam knjigu o holokaustu u Bosni, tako da imamo dobru osnovu informacija za muzej. Židovski arhiv Sarajevo podijeljen je u tri cjeline: razdoblje osmanske vladavine, vrijeme Austrijskog carstva i razdoblje Drugog svjetskog rata i holokausta.”
Tauber je rođen 1950. godine u komunističkoj Jugoslaviji. Većina njegove obitelji preživjela je holokaust bježeći iz Sarajeva u Mostar, a odatle na otok Hvar (u današnjoj Hrvatskoj), odakle su odvedeni u koncentracijski logor koji su Talijani izgradili na Rabu.
U njegovom uredu u sarajevskom Židovskom arhivu, dvije stare fotografije prikazuju njegovu obitelj u svom skloništu na Hvaru.
“Moj stric je bio partizan i poginuo je u ratu. Moji djed i baka s moje sefardske strane ubijeni su u logoru smrti Jasenovac”, objasnio je Tauber. “U Srbiji je holokaust preživjelo oko 10 posto Židova, dok ih je u Bosni oko 30 posto. Ubijeno je oko 10.000 bosanskih Židova. Većina njih bili su Židovi Sefardi. Ubijeni su poslani u Jasenovac, Auschwitz, Bergen-Belsen i Mauthausen.”
Hoće li se muzej holokausta, kada se otvori, baviti delikatnom temom suradnje lokalnih zajednica, Hrvata i Muslimana, s nacistima? Hoće li prikazati poznate fotografije jeruzalemskog muftije, Hajj Amina al-Husseinija, u posjeti Waffen-SS Handschar diviziji?
“Nisam siguran da postoje dijelovi lokalnog stanovništva koji ne žele govoriti o svojoj ulozi u holokaustu”, oprezno je rekao Tauber. “Sve zajednice surađuju s nama. Voljni su nam dati svoju povijesnu građu. Pokušavamo doći do sve građe koja postoji u arhivima. Još nismo počeli raditi na temi kolaboracije s nacistima.
“Fotografije jeruzalemskog muftije i bosanskih SS vojnika nemaju nikakve veze s holokaustom. Al-Huseini je došao ovamo i regrutirao jednostavne ljude iz istočne Bosne u njemačku vojsku. Neki od njih poginuli su tijekom rata na Istočnom frontu, boreći se protiv Rusa. Može se reći da nisu bili uključeni u holokaust. Možda su muslimanski SS vojnici ubili neke Židove, ali ne iz antisemitizma.
“U jednoj od svojih knjiga pišem o Pravednicima među narodima Bosne. Trenutno ih ima 54 (iako ih Yad Vashem navodi samo 49). Ali ima još bosanskih pravednika. Mnogi od njih su ubijeni u ratu, a nema svjedoka koji bi mogli posvjedočiti tko ih je spasio.”
Zaustavljanje projekta muzeja holokausta u Sarajevu zbog rata u Gazi otkriva vrlo zabrinjavajuću stvarnost: Sarajevo i muslimanski dijelovi BiH od 7. listopada sve više postaju europski bastion podrške Hamasu i oružanoj borbi Palestinaca protiv Izraela.
I dok je hrvatska predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto osudila Hamasov napad, nazvavši ga “nepravednim i brutalnim” i izrazila potporu Izraelu, ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković također je osudio Hamas, ali je dodao da “nikada nije skrivao svoje podrška narodu i vladi Palestine u očuvanju i zaštiti područja na kojima žive, borbi za suverenitet i teritorijalni integritet svoje zemlje, te zaštiti svojih vjerskih objekata koji su od velike važnosti za muslimanske vjernike iz cijelog svijeta.”
Tisuće su 22. listopada u Sarajevu sudjelovale u propalestinskim prosvjedima, tijekom kojih su uspoređivane strahote bosanskog građanskog rata – uglavnom masakra u Srebrenici 1995., u kojem je oko 8.000 muslimanskih muškaraca ubijeno od strane srpske milicije – i situacija u Gazi.
Dva međunarodna suda definirala su masakr u Srebrenici kao “genocid”. Prosvjednici na listopadskom skupu uzvikivali su “genocid, genocid”. Na ogromnom transparentu pisalo je “Jučer Srebrenica, danas Gaza”.
Sličnosti između opsade Sarajeva i Gaze
Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić govorila je o sličnostima između opsade Sarajeva i životnih uvjeta stanovnika Gaze. U radijskom intervjuu izjavila je da je licemjerno osuditi samo napad Hamasa na Izrael, a ne osuditi sve što se dogodilo prije toga.
O “genocidu” u Gazi govori se u “Muzeju genocida” u Sarajevu, posvećenom godinama građanskog rata, grafitima po Sarajevu, te na nogometnim utakmicama FK Sarajevo.
Na utakmici u srpnju tisuće bosanskih navijača mahalo je palestinskim zastavama, držalo ogroman transparent s ovom zastavom i “cvijetom Srebrenice” i izvjesilo još jedan dugi transparent s porukom “Zapamtite genocid u Srebrenici, zaustavite genocid u Gazi. ”
Ispred Iranskog kulturnog centra u srcu Sarajeva održava se redovni prosvjed “Stop genocidu u Gazi”. Iran i Turska potiču antiizraelske osjećaje među muslimanskim stanovništvom BiH.
Stvaranje usporedbi između “genocida” u Srebrenici i situacije u Gazi otvorilo je put povezivanju Srebrenice i Gaze s holokaustom.
Na Međunarodni dan sjećanja na holokaust u siječnju, u Srebrenici je održan zajednički muslimansko-židovski događaj o osnivanju “Inicijative za mir i sjećanje”.
Iza ove inicijative stajali su veliki muftija BiH Husein Kavazović i američki židovski pravnik i bivši suradnik izvršnog potpredsjednika Svjetskog židovskog kongresa Menachem Rosensaft.
Rosensaft, sin preživjelih holokausta i rođen 1948. u Bergen-Belsenu, bio je vrlo važan u mobiliziranju WJC-a da prizna masakr u Srebrenici kao genocid i osudi svaki pokušaj negiranja genocidne prirode ovog ratnog zločina.
Osnivački dokument inicijative, koji su potpisali muftija i Rosensaft, u prisustvu pojedinih predstavnika Židovske zajednice u BiH, otvara se na sljedeći način:
“U svijetu u kojem još uvijek odzvanjaju odjeci holokausta i genocida u Srebrenici, mi, sudionici srebreničke muslimansko-židovske inicijative za mir i sjećanje, okupljamo se kako bismo iskovali put pomirenja, međusobnog poštovanja i aktivne izgradnje mira. .”
Održavanje zajedničkog događaja na tako simboličan dan naišlo je na žestoke kritike članova lokalne židovske zajednice, posebice u svjetlu još jedne kontroverzne zajedničke izjave koju je nekoliko tjedana nakon 7. listopada objavio predsjedavajući Kongresa bošnjačkih intelektualaca Emir Zlatar. , te voditelj Židovskog kulturnog društva La Benevolencija Vladimir Andrle. Obojica su u izjavi izjavila: “Potrebno je jasno razlikovati vojno-politički establišment Države Izrael i židovskog naroda. Danas se u Gazi odvija sličan scenarij kakvom smo svjedočili u Sarajevu i BiH, tako da nikoga ne treba čuditi što je danas demokratski svijet na strani palestinskog naroda.”
Usvajanje rezolucije za genocid
Opća skupština UN-a usvojila je 23. svibnja rezoluciju o “genocidu” u Srebrenici, kojom je 11. srpnja, dan početka masakra, proglašen Međunarodnim danom sjećanja i sjećanja.
Njemačka i Ruanda inicirale su ovu rezoluciju, a usvojila ju je većina od 84 zemlje članice, što se smatra politiziranim potezom, stvarajući još jednu vezu između holokausta i Srebrenice. Izraelska delegacija bila je odsutna tijekom glasovanja.
“Ne može se usporediti holokaust s onim što se dogodilo tijekom građanskog rata u Bosni, a zatim s Gazom”, rekao je Tauber. “To su različite stvari. Ono što se dogodilo u holokaustu bila je tragedija za Židove i za cijeli svijet. Ono što se događa u Gazi nema nikakve veze s holokaustom.
“Ipak, u Bosni se o tome govori kao o genocidu. Ali mislim da nije. Živim ovdje među muslimanima. Mogu razumjeti što osjećaju. Prošli su rat, iako je to bio neki drugi rat. Stalno im govorim da za vrijeme njihovog rata nitko nije došao iz Gaze da im pomogne ili da ih brani. Dakle, zašto su toliko propalestinski nastrojeni? Oni su muslimani i osjećaju obvezu podržati Palestince. U Gazu šalju hranu, lijekove i odjeću. Ovdje je bilo demonstracija čak i kad su stotine tisuća ubijene u Siriji. Muslimani, Židovi i kršćani izašli su na ulice Sarajeva. Sada propalestinske demonstracije organiziraju muslimani.
“Dobra stvar je što nitko ne dira židovsku zajednicu. Oni samo osuđuju Izrael, Izraelce i izraelsku ratnu politiku. Ne osjećam nikakav antisemitizam.
“Ali ne govorim u ime svih. Kao povjesničar govorim o našoj zajedničkoj povijesti u Bosni io tome što treba učiniti da se ova zemlja razvija. Ljudi znaju da sam na strani Bosne i podržavam ideju da ona bude država za sve njene građane.”
Ariel Muzicant, predsjednik Europskog židovskog kongresa, rekao je za Jerusalem Post u vezi s usporedbama holokausta, Srebrenice i situacije u Gazi: “Ne samo da omalovažava sjećanje na Shoah, masovni industrijalizirani pokolj s predumišljajem šest milijuna Židova , također minimizira nedavno bosansko iskustvo Srebrenice.
Namjerni pokolj bosanskih muškaraca koji su izvedeni iz njihovih kuća kako bi bili strijeljani i smješteni u masovne grobnice nema nikakve usporedbe s vojnim akcijama Izraela u Gazi kao odgovor na invaziju na njezin teritorij, masakrom od strane Hamasa nad 1.200 civila i zauzimanjem talaca. Usporedbe su neumjesne, pogrešne i duboko uvredljive.”
JAKOB FINCI, predsjednik Židovske zajednice u BiH i bivši veleposlanik svoje zemlje, preživio je holokaust. Bio je prvo dijete rođeno u talijanskom logoru Rab 1943. “Na početku Drugog svjetskog rata”, rekao je Finci, “Kraljevina Jugoslavija primila je mnoge židovske izbjeglice, uglavnom iz Njemačke i Austrije, misleći da Hitler neće napasti Jugoslavija.
“Veliki dio Srbije i gotovo cijela današnja Bosna postali su Nezavisna Država Hrvatska, kojom su upravljale ustaše, koje su surađivale s Nijemcima. Dio Židova uspio je pobjeći u južni dio zemlje, u Hercegovinu i na dalmatinsku obalu koja je bila pod talijanskom okupacijom. Moji su roditelji avionom iz Sarajeva otišli u Mostar, gdje su se upoznali i vjenčali u lokalnoj sinagogi u listopadu 1942. godine.
“Kasnije su Talijani bili prisiljeni od strane Hitlera okupiti sve Židove u njihovoj zoni okupacije, te su ih preselili na otok Lopud na jadranskoj obali, u blizini Dubrovnika, dok su na otoku Rabu, na sjevernom Jadranu, izgradili veliki logor. . Rođen sam u ovom logoru.
“Drugi bosanski Židovi preživjeli su holokaust boreći se s partizanima, jer je to bila jedina vojska u ratu koja je prihvatila Židove. Neki su preživjeli zarobljeničke logore. Bili su pozvani u jugoslavensku vojsku i predali se Nijemcima, koji su ih sve odveli u logore u Njemačkoj, gdje su bili na prisilnom radu. Neki su preživjeli pod zemljom, skrivajući se kod prijatelja, rodbine i susjeda.
“Na kraju rata mnogi su se vratili kući. Nakon 350 godina bio sam prvi član obitelji Finci rođen u Sarajevu. Možda ću ja biti posljednji koji će biti pokopan u Sarajevu, jer moja djeca danas žive u SAD-u.” Finci je također odbacio svaku usporedbu holokausta, Srebrenice i Gaze.
“Nemoguće je bilo što uspoređivati s holokaustom”, istaknuo je, “jer je to bio organizirani genocid, ubijan je cijeli narod do posljednjeg, bez obzira da li ste imali više od 80 godina ili tek rođeno dijete. Svi su bili žrtve ovog genocida. Šest milijuna Židova ubijeno je zato što su bili Židovi. Ovo se ne može usporediti.
“Imate taj čudan slučaj Južne Afrike protiv Izraela u Haagu. Ostale su se zemlje pridružile Južnoj Africi; neki se smatraju dobrim prijateljima Izraela. Barem tvrde da su takvi.
“Za domaće ljude slučaj Srebrenica je bio katastrofa jer se dogodio u tjedan dana. U tjedan dana Srbi su ubili 8000 nenaoružanih ljudi, rekavši da su svi vojnici. Kada je Srebrenica postala mjesto komemoracije žrtvama ovog zločina, rekao sam da njihov pristup nije dobar, jer obilježavaju taj događaj samo kao muslimansku dženazu.”
Finci je jako ponosan što oko Doma židovske zajednice, koji se nalazi uz sarajevsku sinagogu, nema potrebe za osiguranjem. On brani svoje sudjelovanje na manifestaciji povodom Međunarodnog dana sjećanja na holokaust u Srebrenici.
“U Sarajevu su 85-90 posto stanovništva muslimani, a imamo nekoliko stotina Palestinaca porijeklom koji su ovdje došli kao studenti za vrijeme Tita, poženili se i ostali ovdje. Organizirali su do sada vrlo pristojne propalestinske demonstracije. Izbjegavaju marširanje ispred sinagoga i društvenog doma. Na židovskim zgradama nema grafita ni svastika. Situacija je apsolutno mirna.
“Nekoliko dana nakon početka rata popio sam kahvu s velikim muftijom bosanskim. Tada je izdao izjavu u kojoj je rekao da rat na Bliskom istoku nije rat između muslimana i Židova; nije čak ni rat između Izraela i Palestine. To je rat između Izraela i Hamasa, koji je teroristička organizacija. Naš zajednički stav je da je svaki ljudski život važan i protiv smo ubijanja civila s obje strane i ubijanju treba prestati.
“Potom su 27. siječnja u Srebrenici WJC i Židovska zajednica BiH objavili apel za mir, bez spominjanja Izraela, Palestine ili Bliskog istoka. Bio je to poziv na mir u svijetu i dobro je prihvaćen.
“Od samog početka bosanskohercegovačke vlasti su nas kontaktirale i tražile da ih obavijestimo ako budemo imali problema. Ali mi ovdje živimo slobodno, otvorenih vrata i ne bojimo se. U isto vrijeme, u drugim europskim gradovima, bilo je demonstracija, koje su vrlo često bile usmjerene na lokalne židovske zajednice.”
GOTOVO idilično Fincijevo viđenje položaja Židova u BiH ne dijele ostali članovi zajednice, od kojih se većina boji otvoreno iznositi svoje stavove jer bi to moglo dovesti sebe ili njihove obitelji u opasnost.Jedan od rijetkih koji javno iznijeti svoje kritičke stavove je glazbenik Frano Yehuda Kolonomos-Martinčević.
Yehuda je rođen 1967. u Sarajevu od majke Židovke i oca Hrvata katolika. Tijekom građanskog rata preselio se u Italiju, zatim u Norvešku, au rodno mjesto vratio se prije 10 godina.
“Jedan od razloga mog povratka bio je taj što je židovska zajednica ovdje mala i stara”, rekao je za Post. “Imam desetero djece, od toga sedam sinova. Oni su budućnost zajednice. Zajednica je bila jako sretna što sam se vratio.
“Ali onda su počeli problemi zbog moje otvorene podrške Izraelu. Čelnici zajednice smatrali su da to nije primjereno muslimanskoj sredini. U zajednici su navikli da ih se tolerira i rade samo u muslimanskoj političkoj areni. Rekao sam da moramo razvijati kontakte s drugim etničkim grupama u BiH i braniti Izrael na način da ljudi znaju gdje smo. Razumijem to politički, moramo biti oprezni. Ali ne bismo trebali okrenuti leđa Izraelu.
“Sada kažu da treba razlikovati Židove od Izraelaca. Tijekom građanskog rata u BiH, Židovi i članovi njihovih obitelji (od kojih neki nisu bili Židovi) bježe u Izrael, koji ih je sklonio i spasio. Sada govore protiv Izraela.
“Ovdje se ne osjećam sigurno. Dobivam prijetnje. Zajednica kaže da je to moj problem jer navijam za Izrael. Ako se zbog toga moram bojati, tu nešto jako nije u redu. Ne mrzim muslimane. Radi se o tome da se držimo svog identiteta, a ne da guramo prst u oko muslimanima.”
Kolonomos-Martinčević planira predstaviti svoju kandidaturu za predstojeće izbore za predsjednika Zajednice. Ističe da će to učiniti za svoju djecu i Izrael. Oko 167 članova obitelji njegove majke, Kolonomos, ubijeno je u holokaustu.
“Moja obitelj poslana je u logore smrti iz Bitole (danas u Sjevernoj Makedoniji). Majka se uspjela sakriti u šumi. Otac joj je bio policajac. Moja baka, mamina sestra i dva njena brata su ubijeni.
Usporedba je oblik shizofrenije
Židovska zajednica je nakon 7. listopada prikupila stotine antisemitskih izjava od desetaka imama, ali umjesto da izvješće prezentiraju Amerikancima i Europljanima, oni su s njim otišli velikom muftiji, koji je došao s ništavnom deklaracijom, i to je bilo to.
“Vodstvo zajednice se pravi da je ovdje sve u redu, dok Bošnjaci – čak i sekularni i obrazovani ljudi – smatraju Hamas borcima za slobodu i govore da Izrael treba nestati.
“U muslimanskim kantonima u Bosni antisemitizam je dosegao razine koje do sada nismo vidjeli . To nije situacija ni u srpskom ni u hrvatskom dijelu federacije.
Židovska zajednica je nakon 7. listopada prikupila stotine antisemitskih izjava od desetaka imama, ali umjesto da izvješće prezentiraju Amerikancima i Europljanima, oni su s njim otišli velikom muftiji, koji je došao s ništavnom deklaracijom, i to je bilo to.
“Vodstvo zajednice se pravi da je ovdje sve u redu, dok Bošnjaci – čak i sekularni i obrazovani ljudi – smatraju Hamas borcima za slobodu i govore da Izrael treba nestati.
wpDiscuz
