Hrvati u BIH su veći i impozantniji spomenik digli tenku kojeg nisu zaustavili nego što je spomenik 160-irici HVO vojnika koje su ti tenkovi poubijali par mjeseci kasnije na Kupresu.
To je važna patologija koju ne smijemo ignorirati.
Tu patologiju ako razlučimo doći ćemo do malignog u nas. Ono što nas koči jesu egotripovi pojedinaca koji smatraju da je njihova riječ važnija od nečijih života.
Iznad tenka koji je podignut u Pologu, stoji danas vartina zastava bez one hrvatske. Eto tu je obranjeno hrvatstvo a nema se snage podići hrvatski barjak.
Eto tu se branilo hrvatstvo i obranilo do te razine, da ti isti koji snimaju filmove o tome kako su oni nešto zaustavili iz jubavi prema svom narodu, nemaju snage podići hrvatski barjak na tom mjestu.
A što je pozadina cijele priče?
Dovoljno je pogledati murale oko tenka pa shvatiti kako se iz dana u dan brendira jedan fratar koji stoji pred tenkovima.
Fratar nije stao pred tenkove. Stao je pred narod. I lomio njegov bunt. Ništa novo. Otkada je sultana u BIH fratri stoje pred narodom, i lome njegov bunt. Oni su čuvari porobljavanja.
Uostalom, ne morate vjerovati nama, dovoljno je da polako pogledate cijeli film, o mahanju tenkovima, i pjevanju “Ima jedna duga cesta” pred tim istim tenkovima. Shvatit ćete tad i sami da fratar nije stao pred tenk nego pred narod, pozivajuči narod da propuste tenkove.
Koje li hrabrosti, fratar drži dignut prst prema narodu. Tako običan prizor.
Narod je kasnije popustio, vikao je “ostavke, ostavke” političarima. Političari se tog naroda ne boje. Jer uz njih političare je fratar. Porobljavač uma.
A fratar ne može dati ostavku.
Tako smo dobili i hercegovsku Ahdnamu.
Baš kao u Ahdnami stvoren je mit o fratru kukavici koji se brendira kao hrabri fratar. Tako je fratar izdajnik Zvizdović prošlih deetljeća izbrendiran kao heroj. Jer je kleknuo pred sultana i ponudio mu kontrolu naroda, i to dok su kralj Tomašević i kralica Katarina još bili živi i spremali ustanak.
Tako je od fratra, koji se prepao stvoren mit o fratru koji je hrabar. A tu hrabrosti nema kada za interes prolaska tenkova, dižeš prst prema narodu i goniš ga s ceste da bi tenkovi mogli proći.
Fratar dakle nije zaustavio tenk. Kako nas murali lažu na Pologu.
Fratar je zaustavio narod. Radio je ono što njegovi preci rade stoljećima. Zaustavlja narod od ustanka. Manipulira narodom. I na tome gradi svoju moć.
Doduše ne treba biti neiskren pa reći kako fratri nikad nisu digli narod protiv nikoga. Jesu. Digli su narod protiv biskupa. Protiv Vatikana. To ipak jeste neka hrabrost. I dokaz koliko su uvjereni u nadzor nad narodom. Po onoj fra Marinkovoj, (Bog duši njegovoj pokajničkoj dao mirne perivoje) “Narod je ovdje pitom a zemlja kiselkasta”.
A kamo sreće da Zvizdović nije izdao, i kamo sreće da fratar na Pologu narod nije zaustavio.
Taj narod bio je tada dovoljno hrabar, lud i odvažan da zubima i rukama pojede te tenkove.
Da se to dogodilo oni ne bi prošli tom jednom dugom cestom do Kupresa. Sve bi bilo drugačije.
I u Travnju ne bi pobili 160 Hrvata.
No kako se ta pogibija, zbog koje umalo nije pala cijela Hercegovina danas briše iz kolektivnog sjećanja, jer otvara i pitanje Granić Tuđmanove panike i seljenja rata u BIH. na njoj se nakalemio mit o zaustavljanju tenkova.
Nemojte nas napadati, da lažemo, provjerite ima li hrvatskog barjaka na Pologu, potom provjerite što Fra Mladen Hrkać govori na megafon. Obraća li se JNA armadi s porukom “Odstupi đavle od krštene duše” ili se obraća krštenim dušama Hercegovine s porukom: “To su naša braća ne pucajte”.
Molimo naše roditelje i generaciju koja je ujebala stvar, da se više povuče. Nesposobni su i ne kuže. Krajnje je vrijeme.
Ok , digli ste spomenik vlastitoj taštini. Od fratr koji je propustio napravili ste mit o fratru koji je zaustavio.
Pljunuli ste na naše žrtve na Kupresu. Jer uvjeravate narod da su njih pobili neki drugi tenkovi. A nisu. To su ti tenkovi. Koje ste vi “zaustavili”.
Ok je. Oprostit ćemo vam. Al dosta više tog kulta događaja koji se nije dogodio. I mičite se više.
Jer ti vaši Tenkovi su prošli. Fra Mladen ih je propustio. 160 Hrvata je mrtvo.
Nije nam znano da na Kupreškom polju uopće postoji spomen na njih. Spomen kupreškim žrtvama u gradu Kupreu je jedno. No tamo gdje je 160 slabo naoružanih Hrvata ostavilo život zbog nečije gluposti, ubačeni u stupicu, tamo spomenika nema.
Shvatite da pišemo ovo u dobroj namjeri. Naš narod nije glup.
Prestanite ga ubijati u pojam.
I neki zastor nađite, pokrijte taj tenk i varta zastavu,
Čisto iz empatije prema žrtvama s Kupresa, obiteljima onih koji su poginuli gore od tog tenka.
Probjate zamisliti kakav je osjećaj kćeri nekog poginulog, svaki put, kada prolazi kroz Polog.. Kada vidi tu spomeničku laž.
Mislite malo i na druge. Niste vi jedini važni. I vaša izmišljena povijest pripada samo vama.
Ne mora biti dio javne urbane opreme. Čak i sluačaju da ste to lijepo uredili. I da vaša laž nije ovako kičasta, čak i u tom slučaju bi boljela.
Srušite konačno taj tenk. Kad onaj pravi niste.
wpDiscuz
