Zavodu za sudsku medicinu u Banja Luci u posljednje tri godine, od kada je počeo s radom, podneseno je na stotine zahtjeva za utvrđivanje očinstva.
Skoro u svakom trećem slučaju analiziranog uzorka ustanovljeno je da se ne radi o biološkom ocu djeteta.
Prema riječima direktora ovog zavoda Željka Karana, u banjalučkom DNK laboratoriju testovi na očinstvo mogu se raditi na osnovu sudskog zahtjeva u parničnom ili kaznenom postupku, ali i na privatni zahtjev.
Situacije u kojima se analiza radi na privatni zahtjev, postale su sve apsurdnije, pa se u ovaj laboratorij donose četkice za zube djeteta ili pramen kose, a laboratorij nerijetko posjećuju bake djece koje sumnjaju da su im sinovi prevareni.
”Dođe svekrva koja sumnja da joj snaha “švrlja” i pita što treba donijeti kako bi se utvrdilo je li njen sin zaista biološki otac djeteta. Donesu nam uzorke poput četkice za zube ili kose iz koje se može izvaditi dovoljno ćelija da bi se uradila DNK analiza. Međutim, svekrve uvijek savjetujemo da ne rade to, nego da kao odrasli ljudi sjednu i razgovaraju te tako raščiste situaciju’‘, objasnio je Karan za Dnevni avaz.
On je pojasnio i da rezultati analiza koje se rade u Banja Luci ne odskaču od podataka iz okruženja, odnosno u prosjeku u 25 do 30 posto slučajeva iz takozvane rizične grupe bude utvrđeno da se ne radi o biološkom ocu djeteta.
Na nalaz se čeka od tri do pet dana, a cijena DNK analize je 250 maraka po uzorku, odnosno po osobi.