Published On: Tue, Jun 24th, 2014

ŠUTANJE KORDIĆA: Jedan Dario meni , jedan tebi…

Bio jedne godine nekakav turnir u Mostaru na kojem je pobjedila nekakva kvartovska nogometna momčad koja si je nadnijenula ime “Dario Kordić”.  Pobjedniku je tada čestitao pokrovitelj turnira Dragan Čović. Ako pratite sarajevske medije, znate da je riječ o nadljudskom biću koje je utjelovljenje svega sotonskog i antibosanskog, i koje, osim što jede malu djecu, radi kuće veće nego prosječan sarajevski Sandžaklija,  ima tri oka i četiri ruke, dvije za upravljanje dvije za krađu, u slobodno vrijeme mijenja tok rijeke, izaziva umjetne poplave i drži cijelu državu u šaci, kriv je što je tu gdje je i što neće da se skloni.

Ako je vjerovati patriotskim saraj  medijima, a kome bi drugom pravi patrioti trebali vjerovati,  oslobođen je svih optužnica samo zato jer je kupio sve suce i zato jer mediji pod njegovom “režimskom” kontrolom ( jer režim je u Mostaru a ne u Sarajevu),  sve zataškavaju.

_______piše: Ivan Šušnjar l  Poskok.info

Da nije tako, odležao bi barem dva života, a Bosna bi se za to vrijeme ispunila beharom i rahatlukom. Zbog spomenutog turnira i činjenice da je uručio nekakve medalje pobjedničkoj momčadi,  Čovića su tada hrabri “nerežimski” slobodarski sarajevski mediji i mediji „regiona“, oni također aktivistički i neplaćenički koje ne plaća nitko osim brda stranih donatora,  okitili epitetom nit manje nit više nego čovjeka koji “javno slavi zločin u Ahmićima” i veliča ubojstva tog grozomornog zločina.

Pisale su tada tako e-novine, Depo, FTV, gotovo svi probosanski patriotski mediji. Isto se dogodilo i na dočeku Kordića na Aerodromu.

Zbog prisutnosti nekih svećenika pri Kordićevom dočeku iz svih NGO centara napadnut je i  Kaptol kao prokazana neofašistička institucija.

Isto se dogodilo i kada je Čović dočekao Kordića u Busovači a ovaj mu , budući da odnedavno ima direktan link s onozemnim udijelio blagoslov po onoj mostarskoj: ta će Ratko Perić, ta će Papa, ta će Gospa Međugorska. Kordićevi blagoslovi trenutno su najvrijedniji na tržištu.

Jurišić može, Čović ne može

No kad Kordića otvoreno veliča sarajevski politički pripuz Jurišić, koalicijski drug Zlatka Socdemokrate, nastaje muk.

Nema napada na Platformu, HSP i SDP.

Nema naslova da član SDP-SDA platforme, Tihićev i Zlatkov koalicijski partner veliča pokolj u Ahmićima. Jurišiću je dozvoljeno poštovati životni opus Kordićev, dozvoljeno mu je da kao dio platforme maše Pavelićevim bistama i koketira s ustaškom ostavštinom.

Kao što je i Komšiću, dok god je probosanski orjentiran dozvoljeno da u uredu drži portret deklariranog ustaše Blaža Kraljevića. Kao što se i “sindikalistu” Josipu Miliću  učitava samo njegova sindikalna probosanska nota dok se zaboravlja njegovo ustašovanje sa Vjekoslavom Lasićem na zagrebačkim misama za Antu Pavelića.

Muk traje i kada se otkrije da Jurišićevi stranački ustašići privatno veličaju Pavelića i sanjaju izlazak na Drinu, ili kada iziđe informacija da je Jurišićev ministar svršavao na nekim priredbama na pjesmicu “Jasenovac i Gradiška stara”, ili javno pričao kako su “Četnici pobili premalo Balija u Srebrenici i da je to trebalo bolje”.

O tome nećete ništa čuti niti na jednom antifašističkom probosanskom mediju premda su te stvari javne i lako provjerljive. O tome NGO mafija u BIH šuti. Šuti i Sećija99, gerijatrijsko saraj društvo samoproglašenih intelektualaca opće tehničke prakse.

Štoviše, takve fašiste veličaju kao probosanski orijentirane Hrvate. Nema prozivke za fašizam dok god su deklrarirani fašisti iz hrvatskih redova odani nacionalnom šovinizmu monoetničke metropole.

Nema zahtijeva “nezavisne” sarajevske NGO scene za ostavkom Nermina Nikšića budući  u svojoj vladi drži članove prokordićevog HSP-a.

Ne traži se glava takvima kao što se traži Domićeva ostavka u Brčkom, jer se usudio biti na donatorskoj večeri za Kordića. Neoustaštvo i kordićevanje je dozvoljeno ako si zagovornik probosanske ideje po sarjskoj i bošnjačkoj mjeri. Što Jurišić definitivno jeste jer je već godinama dio probošnjačke platforme, a ima mjesec dana je potpisao i novu probosansku koaliciju.

Veličanje Delića

Opet, kada bošnjački politički vrh veliča ratnog osuđenika Delića, nema prozivke, štoviše na njegovoj dženazi počasni se plotuni ispaljuju o federalnom trošku, dakle i hrvatskim novcima. Trčo mu u susret Bakir. Slikao se s njim Zlatko, i nitko ništa. Ni slova ni glasa o tome. Isto se dogodilo i s osuđenim generalom Armije BIH Kuburom.

Građanske udruge u BIH i poštena NGO mafija u regiji to niti da spomenu. Šuti Teršelićka, šuti Jergović , šuti Zoran Pusić.

Kordić, svojevrsni politički fanatik, čovjek iz prošlosti, iz doba hercegbosanskog slijepog i bezuvjetnog služenja Zagrebu, koji je istu tu HercegBosnu držao kao asa u rukavu da bi je na kraju tretirao kao kolaterarnu žrtvu nezavisnosti današnje RH, čovjek kojim se nitko pametan neće ponositi – ako mu je dokazan iti jedan promil povezanosti sa zločinom u Ahmićima –  primio je prije par tjedana, prije samog izlaska,  dakle još kao neslobodan čovjek, osuđenik, Zvonimira Jurišića u svoju ćeliju.

Od tamo su njih dva zagrljeni poslali poruku zajedništva. To vam je logički nekako isto kao da Kordić u zatvor primi Ćićolinu pa njih dvoje zagrljeni pošalju poruku zajedničke borbe za ćudoređe. Jer kad Jurišić priča o jedinstvu hrvatske političke elite u BIH i kolektivnom pravu Hrvata u BIH, dok pri tom ruši osnovno načelo konstitutivnosti tog naroda, to vam je isto kao da Ćićolina govori o štetnosti pornografije.

Budući da sasvim normalno divani s Jurišićem o hrvatskom jedinstvu, za Kordića opravdano možemo posumnjati ili da je neupućen u trenutna politička zbivanja, ili da ih ne razumije, ili da mu je fanatizam ograničio sposobnosti političke prosudbe.

On kao bivši predsjednik HDZBIH poziva matičnu stranku da se ujedini sa Zvonkom i započnu zajedničku borbu za hrvatsko pravo bez obzira što pune 4 godine upravo Jurišić s malo svoje rodbine i stranačkih drugova trguje tim istim pravom i  služi kao poluga sarajevskoj eliti u gaženju i otimanju hrvatskih kolektivnih i konstitutivnih prava…

A on, Dario od Busovače, lik koji ljubi uvoznu talijansku keramiku na zagrebačkom aerodromu – koji će također kao i ostatak Hrvatske uskoro postati vlasništvo stranog kapitala – tvrdeći da ljubi hrvatsko sveto tlo, nakon što je izljubio pod ustaje se kao nekakav karizmatski lik. Dario Drugi od Busovače!

Kao nekakav prorok  i kao  svojevrsna moralna vertikala hrvatstva i katoličanstva blagosivlje i šalje jeftine teološko-političke poruke. I mi bi tome trebali pljeskati.

I upravo će njega, sarajevski medijski establišment koristiti  budućih mjeseci kao paradigmu za potpuno omračivanje pojma  HercegBosne, koja je eto, takva fašistoidna trebala nastati baš na zgarištu Ahmića, iako nitko od Hrvata u BIH nikome nikada nije dao dozvolu da u njihovo ime počini nešto tako grozno. Štovatelji lika i djela Darija Kordića tvrde da on nema ništa s Ahmićima, da se radi o nevinom čovjeku koji nije htio kucati druge pa se ponudio da odleži umjesto pravih krivaca.  A tko su ti navodni pravi krivci, o tome neće niti slova, niti traže da se ti pravi krivci pronađu i kazne, što također opet nešto govori… Iako bi ti , koji su počinili zločin u Ahmićima, prvo trebali kazneno odgovarati Hrvatima u BIH, pa tek onda međunarodnim sudovima.

Zbog takvih je borba HVO-a okaljana, hrvatski narod proglašen fašistoidnim, a istinski heroji HVO-a i obrane Srednje Bosne – koju je nekoliko puta brojnija ABiH držala u potpunom okruženju – bačeni u drugi plan upravo zbog Ahmića. Imena tih heroja obrane Srednje Bosne, koji su usprkos izrazitoj brojčanoj nadmoći Armije BiH i totalnom okruženju  uspjeli obraniti nekoliko hrvatskih gradova u njoj,   gotovo da i ne znamo.

Zbog groznog zločina u Ahmićima prava i potpuna istina o Srednjoj Bosni, i o tome tko je koga napadao i čistio, i tko je koliko kriv, potpuno je bačena u drugi plan. Jer je zločin u Ahmićima medijski nadišao sve ostale priče. Pa tako i priču o Trusini. Mjestu u kojem je isto jutro ABIH počinila zločin jednake grozote a o kojoj nikada nitko u Hrvatskoj ili Srbiji, iz tzv. lijevog medijskog sektora nije napisao niti slova. Preko Kordićeva fanatizma, njegovih duhovnih vizija i udijeljenih blagoslova odgađat će se proces stabilizacije BiH jer će svaki zahtjev za novim demokratskim ustavom zemlje kao jedinim dugoročnim i fer rješenjem biti označen kao neokordićevanje.

Istovremeno, Kordić nikada neće biti iskorišten za kompromitiranje probosanske Platforme, niti će biti fakturiran svakom novom Jurišiću koji pristane za pokoju fotelju biti novi sluga unitarizma. Krimen Darija Kordića bit će eksploatiran isključivo za podapinjanje hrvatskih zahtjeva u BIH za ravnopravno i pošteno preuređenje BIH i donošenje novog ustava,  a unitarne sarajevske snage upravo će samog Kordića huškati na što češće pojavljivanje u javnosti, iako bi, ako doista želi dobro svom narodu u BIH i sebi samome, trebao ostati tamo gdje već jest. U prošlosti. Zagrljen na nekom neoustaškom derneku s Jurišićem i ekipom, a sve pod pokroviteljstvom Vlade FBiH i Nermina Nikšića.

Ako smo kao kolektiv svojevremeno osudili činjenicu da je bošnjački politički establišment iz federalnog proračuna, dakle i hrvatskim novcima, platio  vojnu počast tijekom sahrane osuđenom ratnom zločincu Rasimu Deliću otkud nam pravo inzistirati na počasti osuđeniku iz naših redova,  i otkud nam pravo tvrditi da su svi naši nevini a svi njihovi krvnici? Isto tako, ako je Kordićev zločin dokaz da je kompletna  borba HVO-a bila fašizam, zašto istovremeno Delićev zločin, Zoljin i Mlaćin zločin, stotine zločina ABIH koji tek trebaju dobiti sudske epiloge nisu dokaz da je borba ABIH bila zločinačka i fašistička?

SAD KAD IM SE DUŠKA KRVI NAPIJE: SDPBIH izučio fatihu nad mezarom simpatičnog i dobrog Delić čika Rasima, osuđenog ratnog zločinca…

Zajedničke budućnosti nema na slavljenu osuđenih ratnih zločinaca

Vrijeme ratne hercegbosanske patetike, vrijeme Vinka Zorića, Zvonka Jurišića i Darija Kordića su prošlost. Vrijeme ideje Kordićeve HercegBosne je prošlost. U ideji nove BIH neće biti mjesta ni za Deliće ni za Kordiće jer zajedničke budućnosti nema na slavljenju osuđenih ratnih zločinaca. Njihovi prijatelji, suborci, i oni koji ih intimno vole i poštuju zbog zajednički proživljenih života i uspomena, to nek čine, no javni establišment i oni koji predstavljaju današnju generaciju Hrvata u BIH to nemaju pravo činiti. Nove generacije Hrvata u BIH koje se pozivaju na pravednu i demokratsku borbu za ravnopravan položaj vlastitog naroda u sutrašnjoj nekoj novoj i boljoj BIH nemaju razlog preuzimati na sebe teret tih ljudi.

Niti toj novoj hrvatskoj generaciji, bilo tko ima pravo učitavati zločine s kojima nemaju ništa, štoviše osuđuju ih,  niti im itko ima pravo  osporavati njihovo pravo na vlastitu viziju BIH. Kao što nitko zbog Delića i zločina Armije BIH na čelu sa Izetbegovićem nema pravo današnjoj mladoj bošnjačkoj generaciji osporavati pravo na borbu za njihovu viziju BIH. Godinama  je na dan zločina u Ahmićima, s osjećajem solidarnosti i pijeteta za žrtve, ogroman broj Hrvata širom Hercegovine palio svijeće na prozorima jednako zgrožen tim zločinom kao i ostatak BIH. Ta informacija, naravno, nikada nije otišla u medije jer je bilo potrebno stvoriti sliku nehumane fašistoidne Hercegovine. Tim činom smo kao kolektiv osudili zločin u Ahmićima. Javno kazali da u naše ime to nitko nije bio ovlašten učiniti.

S druge strane, nije mi  poznato da je bilo tko u Sarajevu ikada zapalio svijeću za Trusinu, no to je sada već druga priča.

Veličati Kordića , osuđivati zločin u Ahmićima, i istovremeno ne tražiti procesuiranje odgovornih, ne ide skupa. Kordić nije zapovjedio vojnu akciju nakon koje je zločin u Ahmićima počinjen.Zapovjedio ju je netko drugi. Nije čak bio niti vojno lice u zapovjednom lancu odgovornosti .  Iako sam nije sudjelovao u tome, osuđen je prema nekakvoj političkoj, a ne po vojno-zapovjednoj odgovornosti. Višnja Starešina o tome ima napisanu jako dobru knjigu, i presudu Kordiću navodi kao primjer apsurdnosti međunarodnog prava. Onaj koji je naredio vojnu akciju na Ahmiće, Blaškić, nije tražio istragu zločina, al je preko Nobilove teze o liniji dvostrukog zapovijedanja izišao sa smanjenom kaznom. Iako počinitelje nije pronašao niti kaznio.

Nobilo se u Haagu ponašao kao politički trgovac, a ne kao odvjetnik. Cilj Nobilove teze bio je dokazati da je Blaškić naredio legitimnu vojnu akciju, a onda je zločesti Tuđman nazvao zlog Šuška a zli Šušak poslao sms Kordiću sadržaja “Ej Dario nemojte Ahmiće samo osvojiti nek tamo ništa ne ostane živo”. Građanin Hrvatske Nobilo, nikada za takvu konstrukciju koja je danas u mass medijima u RH postala službena mantra nikada nije dobio optužnicu za krivokletstvo, izdaju zemlje i slično. A za što je odležao Kordić? Zbog vlastitog fanatizma i naivnosti. Izručivši sam sebe u ruke Tuđmanovoj Hrvatskoj koja je kasnije od njeg digla ruke, jednako kao i BIH koja nikada nije izdvojila feninga za obranu hrvatskih optuženika, uporno je u Haagu glumio neku vrstu hrvatskog Šešelja preuzevši , kako sam reče, na sebe grijehe drugih. Što baši i nije točno, budući je za Ahmiće dosuđen troznamenkasti broj godina, kada se saberu sve kazne u tom slučaju. Pa i one braće Kupreškić. Ljudi koji su ni krivi ni dužni tamo držani gotovo jedno desteljeće.

Kordić je prema Haagu kriv , što je tada imao utjecaj, zaustaviti ili pak tražiti istragu oko zločina a to nije učinio. Tako tvrdi Haag iako Kordić nije bio vojno lice nego politički dužnosnik. Iako mu nije dokazano sudjelovanje u zločinu dobio je gigantsku kaznu. Koliko je ta kazna apsurdna, dokaz je broj godina koje je primjerice dobio Šljivančanin kao direktan sudionik Ovčare. Bez obzira na sve to, pravno gledano, Kordić je osuđenik koji je odležao svoju kaznu i zaslužuje novi početak. No to što je odležao ne skida s njega krimen stvarne političke odgovornosti koju  jest imao.

Nije ljudski, a ni kršćanski

Prihvatimo činjenicu da je to tako. I ne koketirajmo s nečim što nema nikakvog smisla jer to jednostavno nije ljudski, a ni kršćanski. Navodno smo svi listom kršćani? Što prije shvatimo to bolje za sve nas. Neka ga slave i dočekuju ti sitni politički trgovci poput Jurišića ili njegovi stranački drugovi iz tog vremena koje s njim povezuju ratne uspomene.

Hrvatski narod u BIH, bez obzira na Kordićeve eventualne zasluge prije Ahmića, nakon Ahmića, ne duguje mu ništa. Ponajmanje je dužan praviti od njega heroja. Ma koliko god će ovaj tekst neke razljutiti,  ponavljam, politika nije emocija, niti patetika, politika je borba logike.

Postoji mnoštvo bezimenih HVO heroja rata, koji su doista vojnički iznijeli teret te borbe naročito u Srednjoj Bosni,  a o kojima ne znamo ništa i koji makar i takvi bezimeni zaslužuju kolektivni hrvatski pijetet. Dario Kordić , ma koliko god to odlazećoj generaciji HDZ-ovaca, ili  sitnom sakupljaču perja, tom bijednom bošnjačkom poltrončiću Jurišiću od Saraja, bilo teško za shvatiti, taj pijetet ne zaslužuje. Zbog čega? Pa zbog Ahmića zaboga. Tamo su spaljeni nevini starci i djeca. Isto jutro kada su  i u Trusini pobijeni hrvatski starci i djeca. Za što još uvijek nitko iz ABIH nije dobio 25 godina zatvora.

Istinski hrvatski pukovnik i časnik, hrvatski politički lider,  nakon Ahmića mora poduzeti sve što je u njegovoj moći da se pronađu ljudi koji su to učinili, i poslati ih na vojni sud koji ih onda  kažnjava najstrožim mogućim kaznama. Blaškić to nije učinio. Nije niti Kordić. Nisu opravdali titulu hrvatskih časnika. Osramotili su je. Bacili su  ljagu i na HVO i na narod koji im je dao zadatak da budu njegovi lideri. Dakle, oni k0ji šaraju plakate da ga čekaju, ne trebaju to činiti anonimno, pitanje je i iz koje stranačke središnjice se ti plakati postavljaju. Neka iziđu na ulicu i neka ga čekaju. Ja ga ne čekam.

Jer mi je bitnija borba za hrvatsku ravnopravnost u BIH nego besmislena i jednodnevna patetika oko Kordića. Želim mu ugodne zagrebačke vikende nakon tolike robije. Jurišić gore ima dva,tri, stana. Kad ga toliko voli, neka da čovjeku jedan od tih stanova zarađenih trgovanjem hrvatskim interesima u BiH. A Darijo Kordić, ako baš želi da ga se svugdje čeka i slavi – čekat ćemo ga u Ahmićima. Kad tamo javno kaže da nije kriv, pred ljudima koji su preživjeli, kad kaže ovo nisam učinio ja nego ljudske zvijeri, i kriv sam što nisam tražio njihovo procesuiranje i time bacio ljagu na vojsku koju sam vodio, na narod koji sam branio. A vi ako mislite da sam kriv, kamenujte me na licu mjesta.

Tada bi možda mogao biti i junak, i lik iz priče u kojoj i djeljenje blagoslova ne bi bilo onoliko fanatično i patetično. Do tada ostaje samo ono što je i bio.  Lik iz Busovače koji reciklira svoj fanatizam iz prošlosti. A od hrvatske političke i intelektualne elite nema tko da mu kaže da ohladi i uživa u godinama slobode koje su mu ostale. Nego trče, kao pravi populisti da se slikavaju s njim. Jer to donosi glasove. Oni su dio stranačko-političkog tržišta. Pa im to, valjda, obraz trpi. Mi koji nismo dio tog stranačko-izbornog političkog folklora ne moramo biti ni dio političkog igrokaza oko Darija Kordića. Ali smo dužni reći što o tome mislimo. Zbog žrtava u Ahmićima, ali i zbog nas samih. I naše legitimne borne za punu konstitutivnost i jednakopravnost Hrvata u BiH.