U autorskom tekstu za neke sarajevske portale hamburški doktor znanosti i poznati BH euroskeptik napisao je sljedeće:
Dragan Čović je bahat i osion. Razvezao je s onim neutralnim odgovorom na reviziju zastave sa SDA-om koje tu stoje nerazvezane čak i nakon Dretelja i Ahmića i Maturica tvrdi Suljagić.
Primjetimo, kad Sarajevo govori o Dretelju, da obavezno prešućuje mračniji dio dreteljske povijesti. Onaj kad je Dretelj kontrolisan by Sarajevo. Preko Blaža i Buljubašića. Onaj u kojem su rezani vratovi. No kako su to bili vratovi srpskih civila, koji su također bili građani BIH valjda taj detalj nije važan. Premda bi nekome tko se Gradžaninom naziva to moralo biti važno. Bez obzira na nacionalnost pobijenih. Al nećemo o tome. Kad neće Dežulović što bi i mi?
Isto tako zanimljivo je kada govori o stratištima ovaj “Građanin” vazda govori o bošnjačkim stratištima. Ta nije vrag da u ovoj zemlji nema drugih jama i zločina? Gradžaninu bi Trusina, Kazani i Stipića livade trebale biti jednako važne kao i Ahmići, etnička čišćenja iz Konjica, Jablanice, Kaknja, jednako grozna kao ona iz Stoca. Al avaj. Nisu.
Njegovo gradžanstvo odnosi se samo , ili pak pretežno, ako čitamo njegove literarne ispaljotke, samo na zločine nad Bošnjacima.
Postavlja se pitanje jesu li tzv “lijevim strankama” Hrvati i Srbi u BIH uopće građani? Ili je netko tko je Srbin i Hrvat, po defaultu Četnik i Ustaša, kojeg možeš nonšalatno iseljavati, mučiti i ubijati sve dok isti ne dokaže suprotno?
Podsjetimo da je upravo Suljagić bio protiv revizije koju sada fakturira Čoviću. Otvoreno je napao Bakira čim je predao reviziju. Čović je za razliku od Suljagića, koji je bio protiv nje, barem bio suzdržan.
No u ovom tekstu, upravo čovjek koji je optužio Bakira, Suljagić, jer je predao reviziju, optužuje Čovića za neutralnost oko revizije.
Normalno da je želja za uzimanjem Bakirove moći, i resursa kod Suljagića jaka, i ne samo kod njega, al zar se do te moći dolazi tako da se mora pogaziti i Čovića i pravo cijelog jednog BH naroda na konzumiranje svog ustavnog prava?
Zar je klan Izetbegović toliko jak, da ga se ne može rušiti drugačije nego gaženjem po Hrvatima? Nijesmo znali da smo toliko uvezani sa Alijinim carstvom.
Suljagić zaključuje da je SDA odlučila da i dalje podržava Čovića. On već drugi mjesec HDZ BHI naziva nasljednicima ustaške političke filozofije. HDZBIH još uvijek ne podiže tužbu. Kada će, ne znamo. Možda neće nikad, jer Suljagića ne smatraju ozbiljnim političarem. Čak se i ne osvrću na njega.
Kad smo kod građanske dosljednosti GS pisarnice, podsjećamo pisarnika da je prije par dana u Zenici održan znanstveni skup na temu jednog Ustaše. Mustafe Busuladžića.
Nema ozbiljne reakcije na taj skup iz pisarnice GS-a. Ako ima mi je viđeli nismo. Pa se unaprijed ispričavamo.
Možemo li zamisliti kako je u Mostaru održan znastveni skup na temu Mile Budaka i Jure Francetića, i njihovim filozofskim i književnim dosezima, te značaju za hrvatski narod i da o tome nema društvene reakcije?
No čak, i kada HDZBIH organizira skup na temu EU integracija, Suljagić skače na zadnje noge i to također naziva ustaštvom. Je li to dijagnoza ili politički stav procijenite sami.
No neumski skup je na “uglednim meidjima” koje financiraju stranci prozvan ustaštvom.
Ponavljamo: U Zenici je održan znanstveni skup na temu značaja šjor Mustafe za Bošnjake. U Sarajevu nema reakcija. Šutnja. Kao što je šutnja bila na bistu Ante Pavelića. Ili na funkciju Max Čambera. Persone koju je upravo Suljagićev partner i nekadašnja stranka SDP postavio na mjesto šefa federalnog ureda za EU integracije.
Još niti jednog slova o tom velikom poznavatelju i ukoričatelju historijskih znaćajbi borbe Ante Pavelića, pisarnica GS-a napisala nije. A toliko twitova. Toliko bačene energije u vjetar.
Suljagić dalje zaključuje da je Čović ovisan o Bakiru, i da je važno da ga se preglasa na izborima tako što će “građanske snage” izabrati hrvatskog člana Predsjedništva.
Prevedeno sa “probosanskog” i nacionalističkog, s radikalnog na umjereni hrvatski, to znači da Suljagić poziva, najradikalnije što ima u Bošnjaka, budući da se takvom političkom tijelu i obraća, da Hrvatima nametnu predstavnike 2018-e godine.
Po mogućnosti po starom izbornom zakonu. Jer novi izborni zakon koji je odredio Ustavni sud na donosidbu i izglasidbu valjda je također “ustaški”.
Zato se mora zadržati Petritschev “građanski”, čitaj velikobosanski izborni zakon, ovaj sada nacionalistički, kako se ne bi pojavio zakon, koji bi odnose Bošnjaka i Hrvata relaksirao i jednom i drugom narodu omogućio veći pluralizam, i jačanje međusobnih dobrih odnosa u obostranom interesu.
Ukratko, čovjek koji pokušava preživjeti u politici, prije ujedinjenja antibosanskih parazita od stranaka, na jednu listu, stranaka koje svojim nacionalizmom uništavaju i ovo malo BH društva, pokušava si s malim Cvjetkovićem osigurati što bolju poziciju na listi.
GS relano uopće ne postoji kao stranka. To je u suštini P.R. stranka koja se sastoji od priopćenja i od medijske hudidbe te od protekcije od strane ambasadorice Cvjetković. Koja je bliska s kolonijalnim medijima u zemlji. Pa gura mužeka, grantovima, projektima. S njim gura i druga mu po kruhu.
Cijelu državu dakle treba preorati da se tom dvojcu osigura život na neradu u iduće 4 godine.
To je u redu. Lijepo je da supruga brine o standardu svog dragog i njegovih jarana, no zašto cijena toga mora biti potpuno narušavanje, teškom mukom, podignutih odnosa između Bošnjaka i Hrvata? Hoće li opet paliti zgrade? Kolika je zapravo cijena razmaženosti tih NEDjinih miljenika? Znaju li američki porezni obveznici za nepotističku , porodičnu eksploataciju ugledne američke fondacije i što se s njihovim parama radi u BiH?
Ako mi “ustaše” damo dobar poso jednom i drugom u EPHZHB i Eronetu, hoće li se dvojac smiriti?
Evo Slavo nek im izabere dobre pozicije u tim firmama. On zna koje su to. On tamo ima info punktove. I kadrove. Uposlene po stručnoj, ako pitate njega, nikako rodbinskoj i političkoj liniji. To što su rodbina i što su ista partija to je posveN slučajno.
Dragi revolucionari. Što da vam kažemo. Osim da parafraziramo ovu rečenicu:
Čović i HDZ predstavljaju akutnu i egzistencijalnu prijetnju po bosanskohercegovačku državu.
Bosanskohercegovačka država, upravo i jeste ovo što danas jeste, slučaj od države, upravo zbog penetriranja one vrste nacionalizma u nju koji ju je u dva navrata, u doba Alijanse i Platforme, vraćao unatrag.
Još jednu Platofrmu, teško da bi BIH preživjela. Pogotovo onu platformu koja bi bila inaugurirana na protuustavnom izbornom zakonu. Zakonu koji je odavno proglašen kao nelegalan. I koji je zadnji spas ovakvima.
Jer u poštenom izbornom zakonu, kakav je propisao Ustavni sud, Suljagić i Cvjetković više ne bi imali šanse. Osim možda ako ga uspiju nametnuti u Sandžaku.
Prijetnja sarajevskih građanskih nacionalista, upravo onog nacionalizma, o kojem oštro i negativno danas govore europski parlamentarci, akutna je prijetnja po državu Bosnu i Hercegovinu.
Stoga je jako važno za BIH da je kod Bošnjaka i umjerenih bošnjačkih stranaka odavno sazrijela svijest, tko je to u BiH taj, koji uništava zemlju i destruira odnose.
I Izetbegović i Radončić odavno znaju da su Hrvati u BIH također građani BIH i da su i oni politički Bosanci i Hercegovci. Te da se sreća komunista, ljenčina i demagoga nikako ne može ostvarivati gazeći po pravima cijelog jednog bosanskohercegovačkog kolektiva.
Još kad bi to shvatila velecijenjena US administracija u BIH, za koju se nadamo da se očistila od utjecaja Čaršije, ova zemlja konačno bi mogla krenuti naprijed.
Još jedna rečenica uvaženog doktora Emira, zorno dokazuje kako se on dao u čistu propagandu:
“Očekivanja Hrvatske da će „podebljati Pereciju“ u nekoj novoj podijeli karata su emigrantski snovi ustaša koji su iz crnih uniformi uskočili u odijela i sada su na vlasti u Hrvatskoj.”
Kada je to Hrvatska, ili bilo koja njena politika ikada išla na plan podebljanja Perecije? Čak i kad je rahmetli Alija nudio neke dijelove BIH Hrvatskoj Hrvatska je to odbila.
Perecija je inače politološki pejorativ, koji je upravo Poskok uveo u javnost. Fala Suljagiću što nas promovira. Bio je to pošprdni pojam za Mesićevu Hrvatsku, za onaj politički Zagreb koji svjedoči protiv svoje vojske, koji šuti na Alijansu i kršenje Daytona, pojam koji se odnosio na politički Zagreb s Mesićem na čelu koji mrtav hladan dila tajnim dokumentima, i koji radi što mu kaže Sarajevo.
Perecija nikada nije bila naziv za Hrvatsku bez BIH. Nego naziv za antidržavničku antihrvatsku Hrvatsku.
Hrvati u BIH svoj položaj trebaju izboriti u BIH a nikako raditi na pripajanju Hrvatskoj. To bi bilo, političko samoubojstvo, premda neki u Sarajevu priželjkuju upravo takvu hrvatsku politiku i u Mostaru i u Zagrebu.
No koliko na podjeli BIH radi samo Sarajevo, pogotovo ovaj blok nacionalističkih stranaka, koje po retorici i načinu političke borbe sve više podsjećaju na Yobbik to je već pitanje za neki drugi tekst.
Kad smo kod građanske demokracije u BIH, stvarne građanske demokracije koja ovoj zemlji doista treba, BIH doista može uspjeti preći iz faze nacionalizama u fazu realne građanske demokracije, ukoliko se ustavno preformulira iz troetničke konfederacije u federaciju s građanskom državnom vladom. To je ono o čem govori i Europski parlament. A što je federalni parlament u BIH osudio jednom etničkom većinom. Samim time potvrdivši etničku političku polarnost u Federaciji BIH, na svakom pitanju pa tako i na tom.
Umjesto tronarodne vlade na razini države, takva nova, europska BIH, kakvu zaziva i Brisel bi imala programsku građansku vladu na razini države, a etničko pitanje bilo bi riješeno na srednjoj razini koja bi imala manje ovlasti od državne vlade.
Ne znamo, zašto Sarajevo uporno ignorira ovaj u suštini građanski model države. I zašto pišu kontrarezolucije na jedan posve realan prijedlog očvršćivanja zemlje.
Zaključimo na kraju da je neki dan Suljagić napao Davora Ivu Stiera jer mu je djed bio Ustaša. A Dejan Jović, profesor na ZG sveučilištu taj napad je prenio kao razuman argument. Toliko o Suljagiću. Pardon, toliko o ZG politologiji.
Politički ćorci koje ispaljuje Suljagić, jednako su ozbiljni kao i metak koji mu je došao jedne godine u koverti. Onda kad je glumio žrtvu suptilno optuživši islamsku zajednicu za radikalizam. Taj Suljagićev metak bio je ispaljen medijski upravo s namjerom da se jedan dio Bošnjaka prikaže radikalnim. Tu istu islamsku zajednicu Suljagić sada moli za glasove. Sve koji su protiv njega naziva najpogrdnijim imenima. Bio je to metak za koji kao zmija noge krije tko ga je poslao. Iako to jako dobro zna. No pred policijom tako nije kazao. Lagao je.
Radi se tu o jasnom kaznenom djelu lažne prijave lijepo propisanom u kaznenom zakonu BIH.
Netko tko se diči građanskom kulturom, morao bi poštivati pravosudna tijela svoje države. I ne se zajebavati s policijom i sudstvom svoje zemlje. Smatrati ih budaletinama. Jel tako Reufe? Pardone Emire.
Haman Konzul l Poskok.info