Srijeda, 29 svibnja, 2024

Sulejman Prvi Veličanstveni: Hrvati su ga onda stajali života, Hrvatice mu danas daruju srce

Must Read

Prvi koji su zaustavili Sulejmana Prvog Veličanstvenog bili su Hrvati, braneći grad i utvrdu Kiseg u Mađarskoj. Sulejman Prvi Veličanstveni je i završio svoj život u borbi s Hrvatima, umrijevši pod zidinama Sigeta za vrijeme njegove opsade. Hrvati su mu bili i alfa i omega! I uvijek su mu bili i ružan san, koji mu nije dao mirno spavati – kazao nam je književnik i slikar Mile Prpa.

Ovaj slobodni umjetnik priredio je tekst u kojem piše kako se u popularnom turskom TV serijalu o Sulejmanu, koji je pred ekrane prikovao brojne hrvatske gledatelje, s puno teatralnosti, šminke, haremske sentimentalnosti i dvorskih intriga o sultanu govori kao plemenitom, dobrom čovjeku, veličanstvenom…
Bio je pomornik naroda

 

Sulejman I. Veličanstveni – Sulejman Prvi za nas nikada nije bio “veličanstveni“, bio je pravi pomornik hrvatskog naroda, odvodio je u roblje naše majke i djecu, a regrutirao je na tisuće Hrvata u janjičare – tvrdi Prpa, koji dodaje kako, nažalost, ni u našim povijesnim čitankama nema podataka o junacima poput Nikole Jurišića, koji je “Sulejmanu slao drske i cinične odgovore, pa je sultan ludovao od bijesa i muke”.

Umjetnik je podsjetio na neke podatke o obrani Kisega u Mađarskoj: – Deset dana prije nego što će postati kralj, Ferdinand I. imenovao je Senjanina Nikolu Jurišića za vrhovnog kapetana i savjetnika. Svojim junaštvom Jurišić se proslavio 1532., kad je sa 700 Hrvata obranio Kiseg i tako zaustavio 140.000 turskih vojnika na njihovu vojnom pohodu prema Beču… Razočarani Sulejman je 1952. godine sa svojom iscrpljenom vojskom otišao s izgovorom kako velikodušno daruje Jurišiću grad Kiseg…

Zrinskog nije uspio ucijeniti sinom

Od dr. Aleksandra Jakira s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu saznali smo kako je Sulejmana I. iznenadna smrt zatekla početkom rujna 1566. godine pri opsadi Sigeta koji je Nikola Šubić Zrinski, tadašnji gospodar Međimurja i zapovjednik Mađarske južno od Dunava, hrabro branio s 2500 vojnika i 69 topova. Profesor kaže kako današnji povjesničari znaju da se brojčani podaci, dakako, trebaju uzeti s rezervom.

– Vojnici su velikim dijelom bili Hrvati. Opsada Sigeta počela je 5. kolovoza i trajala je punih mjesec dana. Kako se
sigetska posada junački branila i pritom nanosila teške gubitke osmanskoj vojsci, Sulejman šalje dokaz Zrinskome da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja u Međimurju, te traži da mu preda grad ako ga želi živa. Kao što je poznato, iako su znali da ne postoje nikakvi izgledi da im pristigne pomoć, Zrinski i branitelji nisu se ni jednog trenutka pokolebali, nego su ostali vjerni svojoj prisezi.

Sultan Sulejman I. je iznenada umro, ali veliki vezir Mehmed-paša Sokolović zatajio je njegovu smrt, da osmanska vojska ne bi izgubila moral. Tri dana nakon sultanove smrti, osmanski napadači uspjeli su zapaliti tvrđavu u kojoj je ostalo još par stotina preživjelih branitelja pod vodstvom Zrinskoga, koji se do kraja nije htio predati, već je izabrao junačku smrt – informirao nas je prodekan za znanost splitskog fakulteta.

Dr. Jakir kaže kako je Sulejman 46 godina vladao Osmanskim Carstvom, najduže u cijeloj povijesti toga carstva, i smatra se jednim od najvažnijih i najuspješnijih sultana. On nije ostavio trag samo kao osvajač koji je rušio i nametao poreze pobijeđenima, već su za vrijeme Sulejmanove vladavine i sagrađeni, među ostalim, Stari most i Karađozbegova džamija u Mostaru, Aladža džamija u Foči, te Bajrakli džamija u Beogradu.

Fatalna Hurem promijenila je stoljetne osmanske običaje

Profesor dodaje kako je pronašao neke podatke što se odnose na Hurem, a koji su, prema njegovoj procjeni, u
Rokselana alias Hurem osnovi točno prikazani. Tako je od nastanka osmanske dinastije pa sve do prve polovine 16. stoljeća postojao običaj u Osmanskom Carstvu po kojemu je svakoj sultanovoj konkubini dopušteno da rodi samo jednog sina. Taj običaj promijenio se za vrijeme vladavine Sulejmana Veličanstvenog, i to zbog crvenokose Ukrajinke Rokselane…

Osmansko Carstvo je bila država – dinastija, koja je ovisila o sposobnosti sultana da dobije muške nasljednike, i čija je stabilnost dosta ovisila o stabilnosti sultanske obitelji. Stoga su pitanja reprodukcije, obiteljske stukture i sistema naslijeđa bila od visoke državne važnosti. Prema islamskom zakonu, osnovu obitelji nisu činili muž i žena, već ličnost oca.
Stoga nije postojao pojam suvladarke, iako je bilo utjecajnih žena. Također, porijeklo, vjera i društveni položaj majke budućeg sultana nisu imali nikakvu relevantnost – svaka žena koja je bila dio sultanova harema mogla je postati majka sultanova nasljednika – mogla je biti robinja, niskog roda ili nevjernica. Sulejman je toliko volio Rokselanu da je 1533. godine prekršio još jedan duboko ukorijenjeni običaj i time je izazvao veliki skandal – oslobodio je Rokselanu, a potom se oženio njome i cijelog života ukazivao joj je velike počasti.

Kako je Rokselana bila i majka više sinova nasljednika, došlo je do promjene još jedne tradicije — Hurem sultanija nije pratila ni jednog od svojih sinova kad su im bile dodijeljene provincije na upravu, nego je ostala u Istanbulu u samom centru moći, gdje je sve do svoje smrti 1558. imala znatan utjecaj na sultana. Kada je umrla, Sulejman ju je sahranio u džamiji Sulejmaniji, odmah do sultanova turbeta, saznali smo od profesora Jakira.
Konjanik s vatrenim mačem

U tekstu, koji je priredio Mile Prpa, među ostalim stoji kako su Turci mislili da će Kiseg biti lagan plijen, ali su se strašno prevarili… “Nikola Jurišić je sa svojih 28 lako i 10 teško naoružanih konjanika trebao odjahati u Beč i tamo se pridružiti glavnoj vojsci. Međutim, kada je vidio mnoštvo djece, žena i staraca koji su došli potražiti spas u gradskim zidinama, odlučio je ostati i braniti narod. Nakon što je Jurišić sastavio od seljaka i građana malu posadu od 700 ljudi, poslao je pismo Ferdinandu I. u kojem je napisao: “Ja sam se usudio braniti ovaj maleni i slabi grad protiv turske sile, ne zato što se nadam da ću ga spasiti, nego samo da koji časak neprijatelja zabavim i tako kršćanskim vladarima pribavim vremena da se priprave za otpor. Samo zato izložio sam se najvećoj smrtnoj pogibelji.” Prva tri dana Turci su neprekidno topovima gađali Kiseg, a 13. kolovoza započeli su s mnogobrojnim jurišima sa svih strana. Branitelji nisu gubili prisebnost ni kad su ih Turci nekoliko puta dovodili u “mat poziciju”, nego su se hrabro i čudesno branili. Nakon odbijenog dvanaestog juriša 28. kolovoza, hrvatski junak opet šalje Ferdinandu pismo i piše: “Od naših 700 oružanih zemljaka, već je polovica poginula; od puščanog praha, što sam ga za 300 forinti kupio, imam još jednu centu. Samo Božja milost čuva nas; budi ona milostiva mojoj duši.” Poslije dvanaestog juriša, turski glasnici su tri puta dolazili s nagodbama da se grad mirno preda, ali hrabri Jurišić im je slao tako drske odgovore. U 13. jurišu poginulo je još 60 hrabrih branitelja, a ranjeni Jurišić se s ostatkom posade pripravio za posljednji boj. U trenutku nove turske navale na gradske zidine, starci, žene i djeca stali su plakati i zapomagati te se moliti sv. Martinu, a umjesto da uđu u grad, Turci su počeli bježati. Poslije su pričali da su pobjegli zbog nekog konjanika s vatrenim mačem koji ih je tjerao sa zidina…
Onako svadljivoj Hurem ne bi dali ni da prođe kroz ulazna vrata

Turski povjesničari obrušili su se na hit seriju o Sulejmanu Veličanstvenom jer, kako navode, nije povijesno precizna i više je treba gledati kao “ljubavnu bajku nego kao učiteljicu”. Povjesničari ističu kako je turski heroj prikazan kao čovjek koji je život proveo u haremu. Oni, doduše, ne poriču da se Sulejman zanimao za robinje, ali prikazano nije ni nalik onome što je uistinu bilo, a TV harem potpuno je drugačiji od pravog. “Onako svadljivoj Hurem ne bi dali ni da prođe kroz ulazna vrata” – kazao je turski povjesničar dr. Yusuf Halacuglu.
Rokselana mu je rodila šestero djece

Rokselana je, najvjerojatnije, bila kćer ukrajinskog svećenika. Dr. Jakir podsjeća kako je Ukrajina u to vrijeme bila dio Poljske i prema poljskim izvorima, Rokselana se zapravo zvala Aleksandra Lisovska koju su zarobili Tatari pri jednom od svojih napada na Poljsku. Aleksandra je bila odvedena u Istanbul gdje je bila kupljena za sultanov harem na tržnici, na kojoj su se prodavali robovi. Rokselana je dobila novo ime Hašeki Hurem i vrlo brzo je postala sultanova miljenica. Godine 1521. Rokselana je Sulejmanu rodila prvog sina, Mehmeda, i prema ustaljenom običaju, time se završavao bilo kakav seksualni kontakt između nje i Sulejmana. Međutim, Rokselana je između 1522. i 1531. rodila Sulejmanu još šestero djece, od kojih je jedan bio i budući sultan, Selim II.
Prinčevi odgajani odvojeno

Običaj je bio da svaka sultanova žena, bilo zakonita ili konkubina, kad bi jednom rodila sultanu muško dijete, više nikada ne bi ušla u njegovu ložnicu. Običaj je počivao u činjenici da je svaki sultanov sin od trenutka svog rođenja postajao pretendent na prijestolje i samim tim bi postajao politički rival svojoj braći. Prinčevi stoga nisu rasli zajedno, već je svaka majka podizala odvojeno svog sina, dok on ne bi napunio između deset i dvanaest godina. Tada bi sinu dobio provinciju na upravu i on bi odlazio na novu dužnost zajedno sa svojom majkom koja je postajala njegov duhovni vodič i čuvar. Ovaj običaj bio je strogo poštovan sve do vladavine Sulejmana Veličanstvenog.

PIŠE: LOLA WRIGHT

- Advertisement -

14656 COMMENTS

Subscribe
Notify of
guest

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

14.7K Comments
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Последний

Zašto još uvijek nisu deklasificirani tajni dokumenti UK-a o pregovorima s Titom i izručenju ustaša, četnika i domobrana?

U posljednjim desetljećima, povijest Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji i odnosi među tadašnjim saveznicima su bili predmetom mnogih kontroverzi...
- Advertisement -

Ex eodem spatio

- Advertisement -