Završnim riječima strana u postupku (optužbe i obrane) danas je u Kantonalnom sudu Sarajevo okončano suđenje Draganu Čoviću, optuženom za zloupotrebu položaja ili ovlasti iz 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra financija FBiH. Izricanje presude u ovom predmetu zakazano je za ponedjeljak, 7. svibnja.
Prije završnih riječi, zastupnik optužbe, kantonalni tužitelj Aziz Jahjaefendić pročitao je izmjenjenu optužnicu koja Čovića tereti da je u svojstvu federalnog ministra financija prekoračio granice službenog ovlaštenja u namjeri da poduzeću “Lijanovići d.o.o.” Široki Brijeg i MI “Lijanovići” d.o.o pribavi korist u vidu neplaćanja posebnih taksi (prelevmana) na strojno iskošteno meso peradi.
Čović je, kako se u optužnici navodi, 23. lipnja 2000. godine donio akt kojim je neovlašteno dao Carinskoj upravi FBiH obavezujuće mišljenje da se na strojno iskošteno pileće i pureće meso i kožice namijenjene za proizvodnju ne primjenjuju odredbe Odluke o određivanju proizvoda za koje se pri njihovom uvozu plaća posebna taksa.
Time je, prema optužnici, pribavljena korist za poduzeća Lijanovića u ukupnom iznosu od 1.856.878 KM, a na štetu budžeta Federacije BiH i indirektno budžeta BiH.
Tužitelj Jahjaefendić u završnoj riječi elaborirao je iskaze svjedoka i vještaka saslušanih tijekom dokaznog postupka, navodeći da izvedeni dokazi potvrđuju činjenični supstrat optužnice te da Tužiteljstvo smatra da je optuženi počinio kazneno djelo za koje se tereti, kao i da je to učinio s predumišljajem.
Predložio je da se optuženi oglasi krivim i osudi u skladu sa zakonom, te da se pri odmjeravanju sankcije uzmu u obzir olakšavajuće i otežavajuće okolnosti.
Branitelj optuženog, odvjetnik Zdravko Rajič ustvrdio je, međutim, da cijeli postupak obiluje brojnim propustima, navodeći da se optužnica temelji na nezakonitom dokazima, te da nad dokazima u ovom predmetu nije uspostavljena sudska kontrola, što je, kako dalje navodi, dovelo do selekcije i manipulacije dokazima.
Rajić se u završnoj riječi posebno fokusirao na “famozno obvezujuće mišljenje”, navodeći da se ne radi o originalnom pismenu, niti o ovjerenom prepisu, te ustvrdivši da je jasno da se radi o nezakonitom dokazu, istovremeno, negirajući da je taj akt donio i potpisao njegov branjenik.
Kazao je da iz nalaza vještaka, kao i na temelju ocjene Federalnog pravobraniteljstva proizilazi da se zapravo ne radi o obavezujućem mišljenju, niti aktu koji bi imao karakter upravnog akta.
Glavni Čovićev branitelj naveo je da njegov branjenik nije saslušan u svojstvu osumnjičenog, a da je optužnica podignuta, te da je to u suprotnosti s važećim zakonskim odredbama (ZKP-om), odnosno načelima – prava na obranu i jednakosti u postupku.
Drugi Čovićev branitelj, Davor Martinović dodao je da, posmatrano hipotetski, čak i da je optuženi donio spomenuti akt i da taj akt ima obavezujući karakter, da time ne bi bio povrijeđen nijedan važeći zakon.
Odvjetnik Martinović detaljno je analizirao materijalne dokaze Tužiteljstva, te iskaze saslušanih svjedoka, uputivši niz primjedbi na račun validnosti dokaza, te, istovremeno, ukazujući na kontradiktornosti u iskazima ključnih svjedoka, posebno bivšeg direktora Carinske uprave FBiH Filipa Andrića, za koga je ustvrdio da je i sam bio ispitivan u svojstvu osumnjičenog.
Obrana je, nadalje, navela da se radi o posljednjoj fazi gotovo desetogodišnjeg procesa protiv Čovića, izražavajući sumnju da je taj proces politički motiviran, te zaključila da jedino oslobađajuća presuda može biti primjerena datim okolnostima.
Glavni pretres u ovom predmetu otvoren je nakon što se Sud BiH u drugostupanjsku postupku u vezi sa spomenutim optužbama proglasio nenadležnim, a predmet ustupio pravosuđu Kantona Sarajevo na rješavanje.
Suđenje Čoviću okončano je nakon petomjesečnog postupka vođenog u KSS-u, a počelo je 1. prosinca prošle godine.
Kada će početi suđenje Lijanovićima za bilo koje kazneno djelo u KSS-u nisu smjeli reći.