Published On: Tue, Feb 14th, 2017

STRAVIČNE ZLOČINE NAZIVAJU OSLOBOĐENJEM: Masovna ubojstva u Hercegovini: žica, streljanja i kamen za vratom

Zauzimanje Širokog Brijega 8. veljače 1945.g. i stravični zločini koji su uslijedili bili su samo uvod u seriju masovnih ubojstava diljem Hercegovine koja će kulminirati ulaskom Partizana u Mostar i Nevesinje, podsjeća Dnevnik.ba.

Nakon zauzimanja Širokog Brijega partizanski krvavi pir nastavljen je smaknućima svećenika u Ljubuškom, Gradnićima, Čitluku,  Izbičnu…

Organizirana smaknuća civila

Napad glavnih partizanskih snaga prema Mostaru počeo je 13. veljače. Prvotni plan uz potporu zrakoplovstva nije uspio, pa je 14. veljače počeo drugi napad. Do podne su u Mostar ušle prve partizanske postrojbe, a oko 17 sati tenkovi i pješaštvo prešli su Neretvu i zauzeli cijeli grad.

Istoga dana partizani su ušli u Nevesinje. Sve Hrvate i Bošnjake koje su zatekli okupili su na jednom mjestu i streljali. Samo u tom događaju ubijeno je preko 30 ljudi, a narednih dana u Nevesinju i okolici ubili su najmanje 200 hrvatskih i bošnjačkih civila.

Odmah po ulasku u Mostar sastavljen je popis “sumnjivih” osoba koje je trebalo likvidirati, a “čišćenje” je počelo nekoliko sati potom.

Prva smaknuća počinjena su u Rodoču (ubijena 32 Hrvata jer su “pred partizanskim snagama pobjegli u Mostar”). Na Buni je ubijeno 12 žena i djece. S kamenom oko vrata bačeni su u Neretvu.

Predvečer su iz samostana izvedena sedmorica franjevaca, vezana su žicom i na Čekrku ubijeni: provincijal fra Leo Petrović, fra Grgo Vasilj, fra Jozo Bencun, fra Bernardin Smoljan, fra Kažimir Bebek, fra Rafo Prusina i fra Nenad Pehar. Tijela su im bačena u Neretvu.

Partizanski zločini nastavili su se nesmanjenom žestinom i u narednim mjesecima. Ubijani su djeca, starci, intelektualci, svećenici…

Većina tijela bačena u Bišinu na Veleži

Nakon bleiburške tragedije križni put doveo je mnoge Hrvate i Bošnjake i do mostarskog zatvora Ćelovine. Partizani su je pretvorili u masovno mučilište i morilište. Preživjeli su svjedočili o svakodnevnim mučenjima i ubojstvima. Tijela ubijenih su najčešće bacana u jamu Bišina na Veleži u koju su bacana i tijela ubijenih civila Bošnjaka i Hrvata iz Nevesinja.

Među desecima mučenih i ubijenih nalazile su se i žene.

Ideološko, a s njim i etničko, čišćenje Hercegovine od strane Partizana nikada nije sankcionirano. Što više, masovna ubojstva nedužnih ljudi neki i danas slave kao pobjedu nevješto skrivajući masovne etničke i ideološke zločine u plašt borbe na strani antifašizma./HMS/