Europa je prije dva desetljeća krenula europeizirati Balkan. Dogodilo se ono obrnuto: Europa je na putu da se balkanizira. Perspektiva pristupa Europskoj uniji izgubila je svoju snagu, piše Deutsche Welle. Ova teza zvuči novinarski odlično. Sigurno se dobro prodaje. No balkanizira li se Eruopa? Nivo korupcije i balkanskog u Europi smiješan je i dalje u odnosu na naš balkanski balkanizam. Zašto bi Europa sebi željela sudbinu Balkana? I gdje točno u Europi se može dogoditi Balkan?
Zemlje Europe jako davno su završile svoje blakanske ratove. Bilis u balkanci puno prije nas. Nema kod njih neriješenih pitanja. Granice su odvano povučene. Ratovi su odavno završeni. Zemlje Europe ili su nacionalne države jednog naroda, koje su u međuvremenu prerasle u građanske države, ili su višenacionalne federacije i konfederacije s konsocijacijskim uređenjima.
Toj isto Europi, u kojoj u nekim zemljama raste populizam, i etatizam, treba li miran i eurointegrativni Balkan ili Balkan koji bi mogao potpaliti Europu? Odgovor se nameće sam po sebi.
Jedini logičan odgovor Europe je kulturna aneksija Balkana. I otimanje istog iz sfere utjecaja drugih sila. Povezivanje s Grčkom. Zaokruživanje Europe. Upravo ono što i Balkan želi.
Zašto onda neki mediji tvrde suprotno? I tko naručuje te tekstove? Europljani? Teško.
Evo što pišu:
„Politička stabilnost je u principu dobra stvar“, piše švicarski dnevnik Neue Zürcher Zeitung u tekstu pod naslovom „Jeziva stabilnost Srbije“.
Autor Tomas Fuster napominje da su „u Srbiji odnosi malo previše stabilni. Tako premijer Aleksandar Vučić svoju vladu i stranku čvrsto drži pod kontrolom. Tu će se malo što promijeniti i nakon predsjedničkih izbora (…) na kojima Vučić nastupa kao veliki favorit. Aktualna funkcija predsjednika vlade mu, doduše, pruža mnogo veće nadležnosti od funkcije predsjednika države, koja je više reprezentativnog karaktera. Ali, nitko u Srbiji ne sumnja da će Vučić i poslije promene funkcije ostati jak čovjek u državi.“
„Na ekonomskom planu, ovaj 47-godišnjak se ima čime pohvaliti: gospodarski rast u Srbiji je 2016. sa 2,8 posto bio najviši u posljednjih osam godina, pri čemu ga, za razliku od ranijih vremena, nije pokretala samo potražnja na tržištu, već i neto-izvoz.
Situacija se poboljšala i na planu financijske politike. Tako je deficit sa 1,4 posto bruto društvenog proizvoda na najnižoj razini od 2005., što se objašnjava i ’kurom mršavljenja’ kada je riječ o upravi i restrukturiranjem državnih pogona koji su bili u lošem stanju. U padu je i stopa nezaposlenosti koja iznosi 13 posto i spada u najniže na Balkanu.“
„Iz ekonomske perspektive ima, dakle, dobrih razloga da se glasuje za Vučića. Zabrinutost, međutim, izaziva autoritaran stil šefa vlade koji drži medije na kratkoj uzici i svoje ministre ’postrojava’ pred TV-kamerama. To u Zapadnoj Europi ne izaziva veliku pažnju iz dva razloga: prvo, u Jugoistočnoj Europi opada uticaj EU koja je, kako izgleda, pre svega zauzeta sama sobom. Drugo, Vučiću se gleda kroz prste dokle god se on zalaže za sređivanje odnosa s Kosovom. Rezultat je koncentracija vlasti, koja i u ekonomskom smislu predstavlja rizik“, piše Neue Zürcher Zeitung.
Dnevnik Die Welt objavio je članak pod naslovom: „Putin poklanja Srbiji desetine tenkova i borbenih zrakoplova“. „Kao što je rekao ministar obrane Srbije Zoran Đorđević, Srbija za 29 zrakoplova MiG-29, 30 borbenih tenkova T-72 i 30 oklopnih vozila tipa BRDM-2 ne mora ništa platiti.
„Predsjednik Ruske federacija je rekao da će potpisati ukaz (o isporuci oružja) i kada se to dogodi mi ćemo reagirati“; „Čekamo da se završi proces u Rusiji i onda ćemo vidjeti kako će oprema biti dopremljena u Srbiju“, riječi su kojima Die Welt dalje citira Đorđevića.
A list Handelsblatt ovako sažima informacije: „Srbija bi rado u EU. Ta zemlja još njeguje svoj tradicionalan odnos s Rusijom. Njezin predsjednik Putin želi spriječiti priključivanje balkanskih zemalja NATO – i sada je našao sredstvo da ih veže za sebe“.
“Vojnici nisu dovoljni“, naslov je kolumne autora Tea Zomera objavljene u dnevniku Cajt online. Kratak uvod glasi: „Kriza u Makedoniji, nacionalizam na Kosovu, 180 ministara u Bosni i Hercegovini: Balkan se ljulja. Europa gleda u stranu i prepušta regiju ruskoj velikoj sili.“ Autor piše da je bio član dvije međunarodne komisije za Balkan. „Prva je istraživala uzroke i posljedice ratova za vrijeme raspada Jugoslavije (1992 – 1995), a druga – pozadinu i tijek rata na Kosovu (1998 – 1999). U našim izvješćima smo upozoravali da Balkan ne smije biti prepušten samom sebi“.
„Dugo vremena se Europa prepuštala nadi da će izgledi za članstvo u EU potaknuti regionalne aktere na razboritost i zbližavanje. Samo, perspektiva pristupa Europskoj uniji je u međuvremenu izgubila svoju snagu. Tako danas moramo reći: Europa je prije dva desetljeća krenula europeizirati Balkan. Dogodilo se ono obrnuto: Europa je na putu da se balkanizira. I ponovno gleda u stranu i prepušta Balkan njegovom povjesnom zlu: otrovnom nacionalizmu, riskantnim teritorijalnom ambicijama i etničkom ludilu“, piše, između ostalog, Cajt online.