Gledajući najnovije događaje u Bosanskoj Krupi, u kojima je maloljetnik napao policajce, postavlja se pitanje – jesu li ove stravične situacije na neki način povezane s prošlošću i neraščišćenim računima koje je Haaški sud godinama ostavljao po strani? Možda zvuči kao pretjerivanje, ali kada dublje uđemo u povijesni kontekst i analiziramo odnose, ovakvi zaključci nisu daleko od istine.
U 1990-ima, Bosna i Hercegovina bila je privlačna destinacija za strane borce koji su se priključili Armiji BiH, a mnogi od njih stigli su putem kanala koje su otvorile tadašnje vladajuće strukture. Ove jedinice, poznate kao El Mudžahid, bile su odgovorne za niz ratnih zločina nad civilima, od prijetnji do ubojstava, a među njima su se, prema izvještajima, nalazili pojedinci povezani s globalnim terorističkim mrežama. Zanimljivo je, međutim, da je većina ovih slučajeva ostala izvan fokusa Haaškog suda, čime je dana implicitna dozvola za nekažnjavanje – što je svakako oblik amnestije.
Upravo zbog ovog “propusta” danas vidimo posljedice. Bivši borci, osnaženi činjenicom da nisu suočeni s pravdom, vratili su se u društvo s radikalnim idejama, utječući na lokalne zajednice kroz paradžemate i ekstremističke organizacije. Mladi poput nedavnog napadača iz Bosanske Krupe, neiskusni i podložni manipulaciji, idealna su meta za regrutaciju, dok su se ideje mržnje ukorijenile zahvaljujući odsustvu stvarne kazne. Sva ta prošlost Haaškog suda tako je, posredno, omogućila nastavak ekstremističkih učenja i djelovanja.
Sukob Vrijednosti: Carlina Pravda i Bosanska Stvarnost
Carla Del Ponte, u svojoj potrazi za pravdom, suočena s političkim pritiscima i ograničenjima, usmjerila je energiju na “velike ribe” i pustila mnoge od ovih opasnih individua. Nije bilo vremena, ni političke volje, da se uhvate za pojedince koji su činili stravične zločine u ime ideologija koje su nadilazile lokalne ratne ciljeve. Danas se nameće pitanje: može li se Haaški sud amnestirati od odgovornosti za sve posljedice tih svojih odluka?
Danas, kada govorimo o borbi protiv radikalizacije, moramo pogledati povijest kako bismo razumjeli sadašnjost. Nemar prema zločinima iz prošlosti i dalje proganja Bosnu i Hercegovinu kroz naizgled “slučajne” događaje, u kojima mladi postaju protagonisti nasilnih akcija. Tek kroz suočavanje s ovom poviješću, i kroz jasnu i nedvosmislenu kaznu za ratne zločine, možemo se nadati da će se ti događaji konačno staviti iza nas.
Nije odgovornost samo na institucijama danas, već i na povijesnim odgovornostima koje nisu ispunjene. Bosanska Krupa i njezin tragični slučaj podsjećaju nas koliko je važno da pravda bude brza, odgovorna i sveobuhvatna. Sve dok Haag, i drugi međunarodni faktori, ne prepoznaju učinak svoje pasivnosti, Bosna i Hercegovina će i dalje biti plodno tlo za rađanje duhova prošlosti.
wpDiscuz