Published On: Uto, tra 11th, 2017

Što je Valentin Inzko kazao u Briselu o stanju u BiH

Visoki predstavnik Valentin Inzko obratio se danas pred Odborom za vanjske poslove Europskog parlamenta

On će od danas do srijede boraviti u Bruxellesu gdje će dužnosnike EU informirati o političkoj situaciji u BiH.

On je u svom današnjem obraćanju govorio o aktualnom političkom trenutku u Bosni i Hercegovini, au nastavku vam donosimo njegov kompletan govor.

” Zahvaljujem na ukazanoj prilici da s vama podijelim svoje stavove u pogledu osiguranja stabilnosti i napretka u Bosni i Hercegovini, gdje je više nego ikada ranije u interesu Europe da ispunimo svoju dugotrajnu misiju. Ovo su teška vremena za EU i za Bosnu i Hercegovinu. Izazovi s kojima se suočavamo su fundamentalni i postoji sve jača svijest o nužnosti odlučnog i strateškog angažmana.

Ako želimo biti uspješni, moramo odoliti iskušenju da oblikujemo svoju procjenu situacije da odgovara postojećoj razini političke volje. Trebamo biti pošteni u vezi s veličinom izazova i suočiti se s njima izravno. Jer, iako su se okolnosti u Bosni i Hercegovini dramatično izmijenile od 90-ih godina, prijetnje stabilnosti i dalje postoje.

U osnovi ovih prijetnji nalazimo politiku podjela koju vode stranačke kleptokracije, koje koriste javni sektor za održavanje moći i privilegija. Mada uviđamo da je financijski motiv izvor problema, također vidimo da je ono što je izraslo iz njega nešto što je daleko opasnije po stabilnost: polagano, često nečujno, pucanje države po etničkim šavovima. A znamo do čega dolazi kada u bilo kojoj zemlji prevagnu podjele, segregacija i polarizacija. Naravno, govorim o radikalizmu i šovinizmu.

***

Naglašavajući ove trendove, ne želim minimizirati značaj nedavnih pomaka koje je Bosna i Hercegovina načinila na putu ka EU. Vlasti na entitetskoj i državnoj razini, uključujući Vijeće ministara čiji je član i gospodin Crnadak, uložili su hvale vrijedne napore u pravcu ispunjenja uvjeta koji prostiče iz reformske agende s EU, te deblokiranja sredstava MMF-a.

Osim toga, BiH je sada dobila i upitnik EU. Ja sam čvrst zagovornik teze da Bosna i Hercegovina što prije treba osigurati kandidatski status da bi se intenzivirao proces reformi koje bi BiH načinile funkcionalnom zemljom. Ipak, svjedoci smo da su i ovaj i drugi reformski procesi mnogo puta nailazili na prepreke koje proistječu iz duboko ukorijenjene tendencije da se u svako pitanje unosi nacionalizam.

Ova činjenica prouzročila je duboku zabrinutost brojnih visokih dužnosnika u Europi, uključujući i dvojicu mojih prethodnika, Carla Bildta i ministra vanjskih poslova Lajčaka, kao i predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera. Svjedoci smo i da su SAD uvele sankcije protiv političara koji je bio najžešći osporavatelj Mirovnog sporazuma u proteklom desetljeću.

***

Moji vlastiti stavovi su formirani mojim iskustvom iz zadnjih osam godina, koliko sam na funkciji visokog predstavnika, od kojih sam tri godine vršio i dužnost posebnog predstavnika EU. Oni se temelje na onome što se događalo dugoročno, a ne samo na temelju posljednjih nekoliko mjeseci.

Za početak, secesionistička retorika i pozivi na nove podjele u zemlji gotovo da su postali norma. A teme podjela i dalje prevladavaju nad temama okrenutim ka budućnosti, kao što je integracija u EU. Vladavina prava krši se na svim stranama kada ona ne odgovara političarima, sudske presude se ignoriraju ili čak odbacuju, a na pojedinačne slučajave se vrši direktan pritisak.

Prava građana se sustavno uskraćuju. U Mostaru, građani nisu u mogućnosti izaberu lokalne predstavnike već više od osam godina. Više od sedam godina nakon presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci nekim građanima se i dalje uskraćuje osnovno pravo kandidiranja za javne dužnosti po osnovi nacionalne pripadnosti.

Nedavna kontroverza o mogućoj reviziji tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde otkrila je kako brzo Predsjedništvo i druge institucije mogu postati taoci podjela.

Istovremeno, političke snage su proaktivne kada je riječ o politici okrenutoj prošlosti. U školama je trend da se malobrojnijim skupinama uskraćuju prava na jezik i identitet, i da jača etnička segregacija. U Jajcu imamo hrvatske i bošnjačke srednjoškolce koji prosvjeduju protiv združenog napora odraslih da podijele njihovu školu. Oni su svjesni razarajućih posljedica koje to ima za budućnost njihove zemlje.

Građani Bosne i Hercegovine također su zabrinuti, veliki broj njih čak napušta zemlju, a stranih ulaganja je sve manje. Sve je to u ogromnom kontrastu sa situacijom u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazila 2006. godine. Tada je zemlja bila puna samopouzdanja i optimizma nakon velikih strukturalnih reformi u područjima kao što je obrana, obavještajne službe i neizravno oporezivanje.

U to vrijeme međunarodna zajednica je bila spremna inzistira na ambicioznim promjenama, a bh. političari su bili uvjereni da se politička hrabrost i pozitivno vodstvo isplate.

Moj zaključak danas je da neki političari vjeruju da je međunarodna zajednica sve slabija i da će, ako se samo malo strpe, dočekati da dignemo ruke i da će oni konačno postati nedodirljivi.

***

U tom kontekstu, međunarodna zajednica, prije svega Europska unija, mora zadržati tečaj u Bosni i Hercegovini i, štoviše, mora pojačati svoje napore. Europa ima interes da se ponovo strateški angažira kako bi se stvari u Bosni i Hercegovini promijenile, iz nekoliko razloga:

Prvo, BiH je bez sumnje u samom središtu mirnog i prosperitetnog Zapadnog Balkana i na taj način od ključne važnosti za dugoročnu stabilnost same Europe. To je nešto što nedavno izabrani predsjednik Srbije Vučić dobro razumije. EU treba dobro iskoristiti pozitivni trend generiran odlučnim potezima Srbije u pravcu pridruživanja EU i njenim temeljnim vrijednostima, integraciji i suradnji.

Drugo, Bosna i Hercegovina je, kao i sama Europa, multikonfesionalna i multietnička zajednica. Očuvanje toga, putem unapređivanja integracije, pomirenja i tolerancije, znači očuvanje i našeg vlastitog načina života. Treće, imajući u vidu pogreške koje smo mi kao EU pravili u prošlosti, a koje su doprinijele tragičnim događanjima u bivšoj Jugoslaviji, imamo moralnu obvezu da dovedemo svoju misiju do kraja i da dokažemo što možemo postići kada smo vjerni svojim vrijednostima.

I konačno, uspjeh u Bosni i Hercegovini poslaće jasan signal drugima da je ova zemlja donijela pravu odluku kada je riječ o njenim strateškim prioritetima, zauzimajući mjesto koje joj pripada u obitelji zemalja Europske unije.

***

Dok obilježavamo 60. godišnjicu Rimskog ugovora, sjetimo se gdje je Europa bila nakon Drugog svjetskog rata i podsjetimo se što je ustvari svrha EU: mir, stabilnost i prosperitet kroz integraciju. Naša euroatlantska vizija – vizija koju zaista dijele i građani Bosne i Hercegovine – ima konkurenciju. Moramo prestati pretpostavljamo da će, samo zato što smo u pravu, sve na kraju doći na svoje mjesto.

Da bismo opet uspjeli, trebamo obnoviti napor koji se suprotstavlja ozbiljnim izazovima i koji kao prioritet postavlja istinsku reintegraciju i reforme koje su dovoljno duboke da Bosnu i Hercegovinu transformiraju u modernu, funkcionalnu i prosperitetnu državu. Ja sam optimist iz jednog jednostavnog razloga: u Bosni i Hercegovini smo postigli nezamislive uspjehe ranije, kada smo bili opredijeljeni i ambiciozni. Ako opet budemo istinski opredijeljeni i istinski ambiciozni, još jednom možemo postići izvanredne rezultate. ”