Što je istinski problematično u činjenici da je HRT vijest o tragičnoj pogibiji osmero tinejdžera pustio u 33. minuti središnjeg dnevnika?
Mnogo toga je problematično, ali krenimo od najosnovnijeg bez ikakvog emotivnog uživljavanja u priču.
piše: Ivan Crnjac I Bild.ba
Dakle, dogodila se strašna tragedija, nešto što se ne pamti na ovim prostorima jako dugo godina. Prvi je dan nove godine, nema toliko vijesti kao inače.
Izuzev potresa koji je razorio dijelove Hrvatske, ne događa se više ništa. I potres je, da se razumijemo, “tragedija koja teče”, nešto što će danima biti i u fokusu javnosti i u fokusu medija.
Međutim, HRT je trebao tragičnom viješću iz Posušja ili otvoriti dnevnik ili ići s tim odmah nakon Petrinje, ali onda uz nekog gosta i ‘pošten’ prilog kojim bi se posvetila pažnja priči iako ista nije bila prva, odnosno udarna vijest.
Ta tragična nesreća ima sve elemente koji su važni da bi se mogla tretirati kao jako važna vijest.
To je, naprosto, nešto što zaslužuje pažnju. Svi internetski mediji u regiji, a posebno u Hrvatskoj, cijeli dan su pridavali pažnju toj nesreći.
Mnošto stanovnika Hrvatske nesreću je doživjelo jako emotivno i ista ih je potresla gotovo poput potresa.
Ta tragedija je bila u fokusu javnosti, javnost se zanimala za nju i nije profesionalno da se središnja informativna emisija državne televizije prema tako važnoj vijesti odnosi na takav način.
To jednostavno nije profesionalno. Zamislite da Hrvatska osvoji svjetsko prvenstvo u bilo čemu ili da umre predsjednik države, a da nacionalna tv kuća to stavi u 33. minutu? Možda je na prvu neusoporedivo s tragedijom u Posušju, ali je u kontekstu fokusa javnosti itekako usporedivo.
Dakle, prva stvar zbog koje je stravična greška da je vijest išla tako kasno jest činjenica da se HRT nije držao profesionalizma i novinskih postulata.
Druga stvar zbog koje je stravična greška da je vijest išla tako kasno jest činjenica da je takva tragedija potresla regiju, a nije upamćena godinama na ovim prostorima. Svi drugi mediji, kako hrvatski tako i strani, vijest su doživjeli kao važnu i isticali je na vrhovima svojih internetskih naslovnica.
Dalje, djeca koja su stradala su bila i državljani Hrvatske, mnogi od njih su studirali u Hrvatskoj, a tragedija se dogodila tik uz granicu s Hrvatskom, tri također nepobitna dokaza koja svjedoče kardinalnu grešku HRT-a.
Da se ovakva nesreća, ne daj Bože, dogodila u Mađarskoj ili nekoj drugoj državi s kojom Hrvatska graniči, HRT ne bi tretirao tu vijest na ovakav način.
Ako isključimo sve emocije, ako isključimo činjenicu koliko se bh. Hrvati zanimaju za Hrvatsku i koliko je to zanimanje, pošteno ili ne, neuzvraćeno, ako isključimo činjenicu da 99 posto stanovnika zapadne Hercegovine gleda samo hrvatske medije, ako sve te činjenice isključimo, i dalje ostaje više nego kristalno jasno kako je problematično da je HRT ovakvu vijest tretirao na način kako ona nije trebala biti tretirana.
Novinarstvo na javnom servisu Hrvatske, ovakvim odnosom prema tragediji u Posušju, počelo je odumirati prvog dana 2021. godine.