Sjajnu poredbu hipokrizije BH društva i onog što smo postali živeći godinama u protektoratu dao je danas kolega Zoran Šimunović na svom FB profilu.
Šimunović tako piše:
Ako u izjavi ambasade SAD-a zamijenimo BiH sa USA a Hrvate s crncima ovako bi izgledala poruka Maureen Cormack, Martinu Luther Kingu 1965.god. nakon što je Vrhovni sud SAD-a ukinuo rasne segregacijeske zakone Jim Crowa:
„Iako je neophodno riješiti probleme sa Jim Crow zakonima, držati budućnost ove zemlje taocem, radi postizanja političke koristi samo lidera crnaca, neodgovorno je i nepošteno prema građanima USA , uključujući i crnce u USA… ” Umjesto toga, strane bi trebale raditi, unutar uspostavljenog političkog okvira, u duhu kompromisa kako bi unaprijedile svoje ciljeve”.
Koristeći analogiju s onim što USA ambasada poručuje Hrvatima to bi za US crnce 1965.god. , prema riječima US ambasadorice, značilo:
“Vrhovni sud je ukinuo rasne segregacijske zakone ali bijelci tu odluku ne prihvaćaju, a crnci nisu pronašli kompromis s bijelcima nego traže da se odluka suda jednostavno ispoštuje, što nije ništa drugo nego ucjena. A zbog dobrobiti države i građana, cnrci su dužni djelovati unutar postojećih , iako na sudu osporenih rasnih zakona koji bijelcima dopuštaju dominaciju nad crncima, a sve u duhu „kompromisa“ kako bi i bijelci i crnci „unaprijedili“ svoje ciljeve??????
Ova poredba sjajno dokazuje u kojoj se mi hipokrziji nalazimo. I što smo postali. Društvo smo koje je dalo nobelovce. Koje se dizalo protiv najvećih imperija u povijesti čovječanstva. Odakle su potekli najveći prosvjetitelji Europe. Nama US veleposlanica stoljeća nakon ukidanja ropstva, pojašnjava, kako rasni zakon, Izborni zakon, koji omogućuje dominaciju jednih nad drugima i trećima, iako oboren na sudu, moramo poštovati.
Mrtvilo BH države , koja to još uvijek nije, i društva koje je sve samo nije moderno političko društvo, vidi se u našoj permisivnosti na izjave stranih ambasada u BIH. Paternalizam kojim nas udaraju postao nam je normalan.
Te izjave eksploatiraju se, potom postaju medijski mač bošnjačkog nacionalizma. Mač kojemu ambasada da krila.
Kad dobije krila taj nacionalizam mutiran u razne -izme leti nad nama i docira nam što smijemo. Kao Tolkienovi Nazguli.
Došli smo do takve industrije fašizacije hrvatskog i srpskog naroda u BIH da nam poželjni fašizam počinje određivati što smijemo misliti i tko se s kim, i kada smije sastajati.
Bakir se tako smije naći s Muslimanskim bratstvom. Ta Bakir je dio Režima. I On nije uljez u svojoj državi. Kao mi u Njegovoj. I Rejepovoj.
Smije se naći i s Erdgoanom. I tajno i javno. Nikome nije dužan kazati što su pričali.
Erdogan smije davati izjavu da je Bosna turska pokrajina. Smije Erdogan u Njihovoj Bosni što hoće.
Hrvati u BIH moraju pitati Bakira, što da misle, i što smiju govoriti ako žele da im se dopusti osnovna politička i ljudska prava – da slobodno misle, da biraju koga hoće.
To znači da prema novogovoru bismilah etatista Hrvati ne mogu birati koga hoće. Prava su im uvjetovana novogoovorom. Umberto to naziva fašizmom. Mi to isto tako nazivamo.
Licemjernost same US ambasade se ogleda u dva lica osude kod nepoštivanja države. Umiljato lice ima ambasada kad državu gazi Bošnjak. Ljutito kad to čini Srbin. Ne znamo kakvo je lice ambasade kad državu gazi Hrvat. Jer obično Država gazi Hrvata. Osim ako pod Hrvatom stvarno ne uzmemo Komšića u obzir. Iako politički Hrvat on nije. Politički Hrvat ne prijeti mitraljezom, kočevima i dokidanjem prava njegovom nekadašnjem narodu.
Gledali smo, naime, jedan pristup US ambasade kada je Banja Luka odbijala provesti odluku Ustavnog Suda. Drugi , potpuno drugačiji, gledamo ovih dana.
Nema prijetnji sankcijama. Ničeg nema. Samo da se stvar uradi što prije. Suradnja da procvjeta. Tisuću cvjetova. Da se Šeher zazeleni.
Do sada smo slušali kako veleposlanica poziva građane da glasuju za promjene i odbiju podržati nacionalne stranke. Sada slušamo kako poziva nacionalne stranke da što prije skroje vlast i “ne ucjenjuju svojim privatnom interesima”.
Time nas US ambasada vraća u predpolitičko društvo. Ona smatra da smo idioti. I da naše stranke od nas, onaj dan, kada uzmu legitimitet taj isti legitimiet privatiziraju za svoj privatni interes. I da nama više ne odgovaraju. Te da trebaju slušati nju.
Koje li strašne banalizacije politike. Kojeg li potcjenjivanja samih građana BIH.
Kojeg li pljuvanja u lice svakome od nas.
Što bi ostalo od politike Baracka Obame da je izbore dobio na priči broj 1 a nakon izbora okrenuo retoriku na broj 2? Ne bi li ga njegovi glasači uništili?
Što je smisao bavljenja politikom osim zastupanje one ideje na kojoj si ušao u izbore? Pravdanje legitimiteta kojeg si dobio.
Ako se odričeš ideje koju si obećao glasačima samo zato jer to traži ambasada što je to onda nego banalizacija funkcioniranja cijelog političkog društva? Moderno političko porobljavanje. Svođenje društva i naroda, u zemlji koja te je ugostila, na pleme. Na Guam.
Što u svijetu prethodi dogovoru o svakoj vladi ako ne dogovaranje uvjeta za sačinjavanje vlada?
Vlast u ovoj zemlji proizilazi iz naroda pa tako i vlast u BIH. Volja naroda se mora poštovati i u Najdražoj Ambasadi. Da bi poštovala volju naroda Ambasadorica mora prethodno ispoštovati same narode. Ustav BIH i njegove posebnosti. Prihvatiti ih kao političke činjenice. Ne podvoditi nas pod vlasništvo naših političara.
Jer mi smo njihovi vlasnici, a ne oni naši. A oni su tek puki provoditelji naše političke volje. Mi smo ti koji odlučujemo kome oni služe. Mi ih kažnjavamo ako krenu služiti drugom gospodaru umjesto nama.
Konstitutivnost građana i konstitutivnost naroda se isprepliću kroz sve BH institucije. Jer je BIH posebna zemlja. Lijepo bi bilo da je prosta građanska, jednonacionalna država, da nikad ratovala nije, i da u njoj nema nacionalnih trvenja. No ona to nije.
Jasno je da jedan narod pokušava poništiti konstitutivnost manjih naroda i poglasiti volju matematičke većine. Jasno je da to žele učiniti nasilno. Jasno je da stoga čine sve da nasilno obesmisle odluku Ustavnog suda. Jasno je da za to imaju svoje lobiste. I svoje ambasade.
Jasno je da će one koji budu pozivali na poštivanje odluke Ustavnog suda BIH nazivati “ucjenjivačima za svoje privatne interese, ubojicama, manijacima,” jer velik im je ulog po srijedi.
No što oni očekuju od nas? Da kažemo ok, mi odustajemo od svega što jesmo? “Idemo mi i Srbi biti prvi narodi u povijesti čovječanstva,koji su se odrekli vlastitih ustavnih prava kako bi popravili dan Tunji Filipoviću, gospodinu Mahmuljinu, gospodinu Džihad Patkoviću, onoj šestorici vojnika Armije BIH s WTC-a i mladoj bošnjačkoj facebook zajednici” Zašto? Zato što su nam naprosto super i jer su to univerzalne vrijednosti?
U Njemačkoj je dogovaranje rada vlade trajalo 6 mjeseci. U Belgiji daleko više. Zašto US ambasada nije pritiskala Merkelovu da ne podređuje rezultat na izborima svojim privatnim interesima nje Angele? Zašto joj nisi postavili imperativ da što prije napravi koaliciju?
I zašto kod nas to mogu činiti? Koga su pitali? Tko im je dao dozvolu za to? Narod, u čijim je rukama sva vlast u ovoj zemlji nije.