Stipe Odak dobitnik nagrade Goran za mlade pjesnike

Pjesnik Branko Čegec dobitnik je Goranovog vijenca poezije za cjelokupni pjesnički opus, a obitnik nagrade Goran za mlade pjesnike je Stipe Odak, koji je nagrađen za rukopis ‘Trobojno bijelo’. Prosudbena komisija u sastavu: Dorta Jagić, Slađan Lipovec i Miroslav Kirin jednoglasno je odlučila da između 42 ovogodišnjih pristiglih radova nagradu Goran za mlade pjesnike
dobije Stupe. Uz dobitnika za svoje rukopise pohvaljeni su Katja Knežević, Ida Pavlić, Mira Stanić i Damir Šurbek.
 
Elegantno pjesničko pismo rukopisa ‘Trobojno bijelo’ Stipe Odaka (1986.) iznimno je po svojemu dosljedno promišljenom i realiziranom antimodernizmu, čime si je otpočetka osiguralo mogućnost opuštena i uvjerljiva govorenja onkraj poetika što su dominirale hrvatskom pjesničkom scenom proteklih desetljeća. Ono što u ocrtu postoji kao ljubavna priča, odnosno ispisivanje mijena žudnje, iscrtavanje ‘prostora želje’, preobrazuje se u višeslojno propitivanje mogućnosti dokidanja samoga govora, odnosno ‘prisile govora’, misaonosti i njezine negacije, i njihova ponovna uskrsivanja u riječima’, napisao je Miroslav Kirin.
 
Goranovo proljeće ove godine obilježava tri značajne godišnjice: 100 godina rođenja Ivana Gorana Kovačića, 70 godina njegove smrti te 50 godina neprekinutog trajanja Goranova proljeća, najvažnije i najstarije pjesničke manifestacije u Hrvatskoj.
 
Manifestacija ove godine započinje svečanošću otvorenja 20. ožujka u zagrebačkom VIP klubu, a nastavlja se dodjelom nagrada u Lukovdolu, tradicionalno na Goranov rođendan 21. ožujka. Pjesnička karavana potom putuje u Rijeku gdje 22. ožujka nastupa na Filozofskom fakultetu, u Riječkoj gimnaziji te u Filodrammatici na velikom večernjem čitanju.
 
I ove godine Goranovo proljeće ugošćuje četrdesetak domaćih i stranih pjesnika, a cjelokupni program obogaćen je i glazbenim nastupima, tako će u Lukovdolu nastupiti još jedan nositelj Goranova vijenca, Arsen Dedić u pratnji Branka Bulića.
 
Prosudbena komisija u sastavu: Dorta Jagić, Slađan Lipovec i Miroslav Kirin odlučila je da 42 ovogodišnja pristigla radova nagardu Goran za mlade pjesnike dobije Stipe Odak za rukopis Trobojno bijelo.
Uz dobitnika za svoje rukopise pohvaljeni su Katja Knežević, Ida Pavlić, Mira Stanić i Damir Šurbek.
Obrazloženje uz nagradu Goran za mlade pjesnike
Danas, kada je svako pjevanje istodobno i kritički govor o njemu samom, o tomu što ga uvjetuje i omogućuje, što jamči preobrazbu u poetsko a što ju priječi, kada je svaka novonapisana riječ već potrošena hodom kroz povijesnu vertikalu pisanja i brisanja, rukopisom knjige Trobojno bijelo Stipe Odak tu riječ vraća vlastitom vremenu nipošto ne pristajući na njezinu ultimativnu su-vremenitost – on se radije poziva na neiscrpivu dubinu pjesničke vertikale i ne želi bezuvjetno pristati na zrcalnu  horizontalnost egzistencije trenutka. Poslije najezde ”stvarnosne poezije”  i njezine suštinske nedefiniranosti mogla se i očekivati protupoetička reakcija stanovitog antimodernizma kao poziva na preslagivanje i tvorbu smirenih, odterećenih poetika, onkraj svega onoga što je u hrvatskome pjesništvu prevladavalo zadnjih tridesetak godina. Odakov autonomni pjesnički program, koji se ne libi rabiti leksik izgnan iz dominantnog pjesničkog pogona još od razlogovaca, otpočetka si je osigurao mogućnost opuštena, no ne i neobavezna, a ozbiljna govorenja. Pritom Odak odabire put ”protiv lake riječi” (Y. Bonnefoy) – programatski naznačen pjesmom Uspavanka na samome početku knjige, a koju nije moguće razumjeti bez iscrpnih leksikoloških objašnjenja u fusnotama. Odak se poslije ne upušta u takav verbalni eksces, ali jednom je bilo dovoljno – postignut je učinak očuđenja, otvaranja jednoga posve osebujnoga pjesničkoga projekta.
Ono što u ocrtu Trobojno bijeloga postoji kao ljubavna priča, (is)povijest kozmičkih ljubavnika i njihove pomalo onirične, u tragovima i palimpsestne ljubavne pripovijesti, razvija se kroz nekoliko diskurzivno različito napisanih ciklusa, različitih uprizorenja bijele boje. A bijela je rezultat sljubljivanja svih boja, mjesto upisa različitih tragova i ožiljka, baš kao i ljudska koža, ali i signal odsutnosti.  Živimo u dobu koje nas je lišilo čežnje, a upravo je čežnja žal, pa i žalovanje za odsutnim, ovdje – za odsutnom, mrtvom ljubavi, i okidač pjevanja kao svojevrsnog magijskog obreda. U razgranatom se poetskom diskursu tako stvara napetost između mitske dimenzije i stvarnosti, duhovnosti i tjelesnosti, čemu doprinosi i pjesnički subjekt, čija iskaznost u prvome licu jednine gdjekad klizi od euforičnoga, biblijski intonirana do stišanoga, meditativnoga govora. Premda svjestan da su riječi tek pojmovne proteze koje redovito ne uspijevaju izraziti ono neposredno, tvarno i opipljivo, pjesnik bi ipak sve htio prenijeti u sferu riječi jer još ima povjerenje u njih, u uskrsnuće riječi koje bi htjelo biti i uskrsnuće stvarnoga tijela, onoga izmetnutoga s one strane neba (”Sada kada i nebo gledamo sa suprotnih strana …”, ). Ako je jezik, kako kaže pjesnik, ”neuroza stvarnosti”, sjecište svih njezinih neuralgičnih točaka, govorom se bistri potreba za obnovom svijeta tako da ga se ”ispriča iznova”, sve do razine neke pra-nevinosti i pred-znanja, kada bi naš već dobrano urušeni i porušeni svijet još bio predkolumbovska ”ravna ploča” a ljudski, pa tako i ljubavni odnosi u njemu, mogli bi biti bolje uređeni i donekle reverzibilni. Međutim, svijet u kojemu je Bog odlučio napustiti svoje ”sklonište očuvano daljinom i neznanjem” i zakoračiti u nečistoću ljudske egzistencije, svijet je nesposoban za bilo što pa tako i za katastrofu – doveden do ruba vlastite iscrpljenosti on je još samo kadar ”jednostavno izblijedjeti”, dospjeti do, kako ga Odak šopovski imenuje, nepokreta.
Miroslav Kirin
Biografija
Stipe Odak rođen je 28. srpnja 1986. u Ljubuškom (Bosna i Hercegovina), gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te sociologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dugo vremena radio je kao suradnik Instituta Vlado Gotovac u Zagrebu, posebice na književno-kulturalnom časopisu Autsajderski fragmeniti. Trenutno studira na sveučilištu u Leuvenu (Belgija), gdje istražuje odnos religije i kolektivnog sjećanja.
tportal.hr | LJ::portal