Predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora dr. Dragan Čović susreo se danas u Mostaru s provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM fra dr. Miljenkom Štekom, prenosi Hrvatski Medijski Servis.
U srdačnom i otvorenom razgovoru predsjednik Čović i provincijal Šteko razmotrili su odnose Crkve i države.
STOP!
- Hrvati u BIH nisu molitvena zajednica. Hrvati su politička nacija.
- Hrvati nisu niti štovatelji Ahdname. Šteko jest.
- On ne predstavlja ništa od onog što mi jesmo.
- Susretanje s njim povodom izbora kontraefektno je u borbi za politička prava za koja se borimo.
- I sve je osim europska vrijednost. Moderna europa nastala je na odvojenosti Crkve i države. Na sekularizmu. Ne na Fra Yu Kultu. Van Europe ostali smo između ostalog jer si je jedna sekta dala za pravo njegovati kulturu pokorstva kalifatu punih 400 godina.
- Isus je rekao “Bogu Božje, Caru Carevo”. Mi se ne miješamo u izbor Pape, ne otimamo biskupa i ne zazidavamo Crkve.
- Neka se Ahdnamaši ne miješaju u narodne izbore. I neka prestanu ucjenjivati narodne vođe.
Podsjećamo na riječi Velikog Stjepana Radića koji je prvi prozreo i potom osudio trgovinu utjecajem BH fratara:
– Ja sam nekada držao mnogo do kulturnoga i nacionalnoga rada bosanskohercegovačkih franjevaca, ali sam se najzad razočarao i uvidio da su to ljudi neiskreni i lašci. Čitav njihov život i nacionalni i kulturni rad nije ništa drugo nego zavaravanje i zaglupljivanje toga naroda sa tendencijom da ga onda mogu lakše guliti i pljačkati. Ukoliko je taj narod još neprosvijećen, nepovjerljiv i zaostao, to je jedino njihova zasluga, jer su ga oni tako učili. Crkvu, propovjedaonicu i ispovjedaonicu iskorištavali su i iskorištavaju samo u svoje niske i sebične svrhe. To su vrste zelenaša koji deru narod, imaju svoje banke i zajme sirotinji novac uz zelenaške kamate. Oni državu samo lažu, da ne mogu dograditi svoju školu; i ja ću nastojati ne da je potpomažem, nego da je zatvorim. Moja je glavna briga da rastavim narod od njih. Fra Didak Buntić je bio lažac i varalica, a najmanje je prijatelj toga naroda…
(Nova revija, 1926. broj 1, 89-90)