U Hercegovini i Dubrovnku se 7. lipnja obilježava Dan hercegovske i dubrovačke diplomacije, a u sjećanje na davnu 879. godinu. Toga dana prije 1139 godina Papa Ivan VIII. priznao je zemaljsku vlast Branimiru nad cijelom Paganijom, Humom, Zapadnim stranama, Ramom, Bribirom, Dalmacijom, Slavonijom i užom Hrvatskom, a mnogi taj datum uzimaju kao prvo međunarodno priznanje naše domovine Hercegovine te manje važnih pokrajina poput Bosne i Hrvatske.
Zašto? Zato što je Hercegovina tada činla Crvenu Hrvatsku. Nezavisnu od Nina, Zadra i Sjevera, dok je Bosna bila pod upravom bribirskim kneževa.
Papa Ivan VIII. uputio je hercegovsko dalmatinskom knezu Branimiru pismo kojim blagoslivlja njega i cijeli hrvatski narod, priznajući mu zemaljsku vlast nad cijelom zemljom.
Bio je to prvi pisani dokument kojim je Hercegovina (Hum stariji naziv) međunarodno priznata od vrhovnog autoriteta toga doba. Time je počela državotvorna povijest Hercegovine, Hrvatske, Bosone, pokoja se snažno odražava kroz skoro 12 stoljeća, podsjeća portal Poskok.info
Papa Ivan VIII.: Blagoslovismo tebe, cijeli narod tvoj i cijelu zemlju tvoju
Datumom 7. lipnja 879. godine datirano je papino pismo koje je poslano knezu Branimiru.
“Dragom sinu Branimiru. Čitajući pismo tvojega gospodstva, što si nam ga po časnom svećeniku Ivanu, uzdaniku našem, poslao razabrah jasnije od sunca, koliku vjeru i iskreno štovanje gojiš prema crkvi svetih apostola Petra i Pavla i prema nama.
Kad smo, naime, na dan Uzašašća Gospodnjega služili misu na žrtveniku Sv. Petra, digosmo ruke u vis i blagoslovismo tebe i cijeli narod tvoj i cijelu zemlju tvoju, da možeš ovdje uvijek spašen tijelom i dušom te sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti da se na nebesima veseliš s Bogom i da vječno vladaš”, napisao je papa Ivan VIII.
Ovakav sadržaj pisma zapravo otkriva da je priznanje Branimirove zemlje službeno stupilo na snagu 21. svibnja jer je 879. godine, pošto je na taj dan ‘pao’ Blagdan Uzašaća.
Branimirov obračun s dalmatinskim klerom
Povjesničari također navode da je Branimir to učinio kako bi došao pod zaštitu Zapadne Crkve te se udaljio od Bizanta i njihove crkve te onemogućio one koji su težili probizantskoj orijentaciji.
Tu je knez Branimir napravio i jedan manevar, a zbog unutarnjih crkvenih i društvenih problema. Bio je to pritisak na ‘servilni dalmatinski kler’. Kako splitski biskup nije priznavao Rim već se oslanjao na autoritet Bizanta, Branimir je od Pape zatražio da ninski biskup bude biskup hrvatski, a potom je postavio Teodozija kao splitskoga nadbiskupa.
Nema sumnje da je tadašnja Hrvatska, kao važan politički čimbenik, u to vrijeme imala veliki ugled i položaj te je svakako bila zanimljiva i samom papi Ivanu VIII. Stoga je on objeručke prihvatio Branimirov prijedlog.
Godina kada su se odigrali ovi turbulentni politički događaji, dakle 879., naziva se još i ‘Branimirova godina’.
Knez Branimir – prvi nezavisni hrvatski vladar o kome se malo zna
Na vlast je došao pošto je svrgnuo probizantskog kneza Zdeslava u svibnju 879.
Prema malobrojnim dostupnim podacima, vladao je najvjerojatnije do 892. godine, a kroz povijest iskopano je tek nekoliko spomenika s njegovim uklesanim imenom.
Nije točno poznato Branimirovo podrijetlo, no prema natpisima, kao i po obliku imena, zaključuje se da je bio iz Ravnih kotara ili iz unutrašnjosti, dakle iz Huma ili Bosne. Postoje mišljenja da je Branimir mogao biti jedan od Domagojevih sinova, no to nije ničim dokazano. Imao je ženu Marušu.
Branimir je bio prvi nezavisni hrvatski vladar. Njegova vladavina ujedno predstavlja i najveći stupanj neovisnosti od franačke i bizantske prevlasti, ali i težnju za cjelovitošću hrvatskog područja pridruženjem primorskih gradova.
Obračun s Mlečanima
Kratko vrijeme nakon dolaska kneza Branimira na vlast, s druge strane Jadrana, sklopljen je takozvani ‘Savez protiv Hrvata’, a zbog ugrožavanja mletačke plovidbe. No, kako su u sukobima s Humljanima, Neretljanima doživjeli poraze, Mlečani su, na kraju, bili prisiljeni plaćati danak knezu Branimiru za slobodnu plovidbu. Knez Branimir potom je zavladao Primorskom Hrvatskom.
Vrijeme njegove vladavine obilježeno je i velikom crkvenom graditeljskom aktivnošću, o čemu svjedoče sačuvani epigrafski natpisi.
Tuđmanu predlagali 7. lipnja kao Dan državnosti
Prema dostupnim podacima postojala je ideja da Dan državnosti bude upravo 7. lipnja te da se sjednica Sabora umjesto 30. svibnja 1990. održi 7. lipnja na 1111. godišnjicu priznanja od strane Pape Ivana VIII.
To su predlagali i tadašnjem predsjedniku Franji Tuđmanu, no ipak, političke prilike su nalagale da se ona održi osam dana ranije.
To je dobro jer je danas 7. lipnja ostao slobodan kao dan državnosti Republike Humske , Dubrovnika i Duklje. Buduće nezavisne republike koja će okupiti Neretljansku oblast, Hercegovinu, Crnu goru, i ujediniti tri posvađane vjere jednog te istog naroda.
Napomena: Mi ovo malo namjerno, znate… 🙂
wpDiscuz