ŠTA JE KONJIČKI ČISTAČ ZAPRAVO NAJAVIO: Hvala izdajnicima Srpske i za izručenje hrvatskog pitanja. Omča za Hrvate je spremna

Nastup predsjednika SDP-a BiH Nermina Nikšića nakon sjednice Vijeća za provedbu mira (PIC) nije bio tek rutinsko obraćanje novinarima.
Bio je to pažljivo konstruiran politički signal — kako međunarodnoj zajednici, tako i unutarnjoj javnosti.
I ono što je u tom signalu najopasnije po Hrvate u BiH nije ono što je rečeno otvoreno, nego ono što je izrečeno između redova.

Prvo, okvir: “Vrući krumpir nije fer gurati opoziciji iz RS.”

Na prvu, rečenica zvuči korektno, gotovo prijateljski.
Ali u svojoj suštini ona označava novu matricu pritiska.
Jer ako “vrući krumpir” — čitaj: nametanje promjena Izbornog zakona — nije posao opozicije iz RS, to automatski znači da će pritisak biti koncentriran na Federaciju.

To u prijevodu znači:
hvala opoziciji iz RS što je pitanje našeg šamaranja Hrvata zadržala prevashodno u bošnjačkim rukama.

To je znak novog političkog saveza — stranaka koje su protiv Dodika i bošnjačkih stranaka koje su protiv Hrvata, ali su istovremeno ucijenjene SDA-ovom dubokom državom.

Drugim riječima:
SDA i dalje kroji politiku europskog puta — samo sada perfidnije, kroz “Trojku”, kroz “konstruktivne razgovore”, kroz “kompromis”, dok u stvarnosti oblikuje put džihada pod egidom europskog puta.

Drugo, prebacivanje “odgovornosti”: “Odgovornost je na nama, prije svega na Trojci, a posebno na SDP-u.”

Ovo zvuči kao spremnost na dijalog, ali u praksi je prethodna legitimacija pritiska.
Jer ako je “odgovornost na nama”, to znači da će međunarodna zajednica ići za tim da se Trojka predstavi kao “pozitivni faktor”, a svatko tko se ne uklopi u tu priču — kao kočničar.
Pogodite tko je to?
Hrvati.

Treće, ucjenjivački “kompromis”: “Spremni smo za kompromis, ali kompromis ne znači odricanje od principa.”

Ovo je eufemizam.
Jer kad Nikšić govori o “principima”, on podrazumijeva:

• građanski model BiH,

• jedan čovjek — jedan glas,

• suprotstavljanje konstitutivnosti kao temelju političkog poretka.

Drugim riječima — kompromis znači da Hrvati popuste, a Trojka ne dira svoje “principijelne” ciljeve.
To nije kompromis — to je postupno stezanje omče.

Četvrto, EU mamac: “Bez novog Izbornog zakona možemo deblokirati europski put.”

Vrlo opasna teza.
Jer znači da će se EU integracije koristiti kao ucjenjivački alat:
Ako Hrvati ne pristanu na “kompromis”, oni će biti proglašeni krivcima za “blokadu europskog puta”.

Ovo je klasični narativni okvir koji međunarodna zajednica i “građanski” politički blok već godinama pripremaju.
I sad ga Nikšić daje u polujavnoj formi.

OMČA SE STEŽE

Srpska opozicija je, da se razumijemo, imala povijesnu priliku.
Imala je priliku da se u očima Hrvata — i formalno i suštinski — proglasi nezamjenjivim saveznikom.
Mogla je, zajedno s hrvatskom stranom, uvjetovati rješavanje pitanja Izbornog zakona.
Mogla je izbiti Dodiku igračku iz ruku i reći jasno i glasno: “Hrvatska prava su i naša prava.”

No, netko im je u međuvremenu dao signal.
Poručio im je da je to nepotrebna blamaža.
Da će biti vlast — i bez tog savezništva.

A to znači samo jedno:
Postoji plan.
Plan u kojem će OHR, u koordinaciji s dijelovima međunarodne zajednice i bošnjačkog političkog establišmenta, pokušati ustoličiti novu političku platformu — onu po mjeri “građanske” BiH, po volji bošnjačke političke elite.

Hrvati bi po treći put trebali gledati vlastito poniženje i vlastito šamaranje — po želji SDA.

A pozicija SDA je u ovom trenutku — savršena.
Jer sada Konaković, politički soft-bošnjački brend, glumi konstruktivnu oporbu i upravo on treba dovršiti SDA-ov Hudejbijski mir u BiH.
Mir kojim bi se Federacija pretvorila u zrcaljenu verziju Republike Srpske — ali uz europski branding, uz NGO jeziku, uz Bruxellesku podlogu.

I među Hrvatima će se, naravno, pronaći novi Zubaci.
Uvijek ih se pronađe.
Jer omča nikad ne visi bez pomoćne ruke.
A pomoćnih ruku uvijek ima.

POVIJESNI OBRAT

A da budemo iskreni — možda je sve ovo što dolazi zapravo dobar scenarij za Hrvate.

Jer u novoj fazi — HDZ BiH više neće imati luksuz glumiti finu bečku gospodu.
Neće više moći pozirati po bruxelleskim hodnicima kao umiveni partneri “europske budućnosti”, dok im za vratom steže omča bošnjačko-sarajevskog NGO-patosa i kolonijalnih struktura.

Bit će prisiljeni — napokon — igrati igru suverenosti.
Možda ne s vojskom.
Možda ne s policijom.
Ali s jedinom pravom snagom koja u ovoj zemlji još nešto znači — s narodnom podrškom.
I s dovoljno čvrstom voljom da zagorčaju život Kolonijalnim emisarima iz Bruxellesa, koji su se — eto tragikomične povijesne ironije — još jednom obgrlili Al-Qaedom u BiH, samo ovog puta pod EU logo i uz tapšanje think-tankova.

Jer situacija u kojoj nemaš više izbora — za nas je, zapravo, najbolja situacija.

Jer kad je sve raskrinkano, kad maske padnu, kad se zna tko je tko — tada je i borba čistija.
Bez iluzija.
Bez salonskih “kompromisa”.
Bez lažnih prijatelja.

BRAĆO, PRIPREMAJTE SE

Od one stare zablude — da ćemo skupa s Englezima i Saveznicima rušiti komuniste — konačno smo se vratili u stvarnost 1878. godine.

Danas, kao nekad, opet ćemo, skupa sa srpskim ustanicima, rušiti novu verziju Austro-Ugarske monarhije.
Jer ono što se danas pod krinkom “međunarodne zajednice”, “europskog puta” i “reformi” pokušava provesti u BiH — nije ništa drugo do nova aneksija, ovaj put za interese Turske, a ne više Beča ili Istanbula iz starih karata.

I imamo mi svog Ljubibratića današnjice.
Ime mu je Milorad Dodik.
Ne treba ga voljeti.
Ne treba mu pjevati.
Dovoljno je znati prepoznati strateškog saveznika u času nužde.

A pitanje koje sada visi u zraku:
Hoće li Dragan Čović imati snage preuzeti ulogu Don Ivana Musića — ili će to vrijeme dati nekog novog Don Ivana, onoga koji neće oklijevati kad ustanak sazri?

Jer Don Ivani ovoga vremena već postoje.
Tko su oni — pokazat će vrijeme.

Ali jedno znamo:
braćo Hrvati, pripremajte se na ustanak.
Ne na salonske pregovore.
Ne na nove “kompromise”.

Dolazi dan naše slobode.

Koju ćemo otkupiti na ulicama, mišicama, čistom forcom.
Jer od pregovora s okupacijskim snagama OHR-a — nema više ništa.

I bit će veselo.
A njihove mame, kad ih budu zvali da ih tješe, proklinjat će dan kad su ih upisale na politologije i društvene studije.

Jer narod kad krene — ni OHR, ni Bruxelles, ni Komšićevi mentori ga više zaustaviti neće.

Molimo ujedno sve prvake HDZ-a BiH da prestanu ponavljati priču kako smo mi “predvodnici europskog puta” i “kvaka koja čuva BiH”.

Ako vam nakon ovoga nije jasno što smo — roba za potkusurivanje islamističke frustracije, moneta u karijeri Mate Granića i Andreja Plenkovića — onda barem šutite.

Jer djeca vam se već smiju.

I neće vam oprostiti što ih ostavljate bez domovine — u ime fraza koje više ni oni ne vjeruju.

I oporbu u BH Hrvata molimo da začepi. Neozbiljni ste, unaprijed prodani, i već smiješni. A ovo su ozbiljna vremena koja traže ozbiljne reakcije. Ugasite se, tako ćete nam najviše pomoći.

Čekamo redefiniciju hrvatske politike u BIH, objavu rata OHR-u, odustajanje od sotonske religije europskog puta i okretanje k sebi. Ka svom narodu. Uz partnere koji nas poštuju.

Sada je jasno da je Trojka bila Trojanac. I da je vrijeme dizati sidra i narod.

Sinn Fein!

/POSKOK/