Crna Gora ulazi u drugi krug predsjedničkih izbora. Građani ove zemlje će 2. aprila birati između dva kandidata. Najviše glasova u prvom krugu osvojio je Milo Đukanović, lider DPS-a i aktuelni predsjednik Crne Gore, a odmah iza njega je Jakov Milatović, kandidat Pokreta Evropa sad.

Đukanović je, posve očekivano, osvojio najviše glasova u prvom krugu (35.3%). Međutim, njegov rezultat znatno je slabiji u odnosu na predsjedničke izbore 2018, kada je pobijedio već u prvom krugu (s tada uvjerljivih 53.9% glasova). Razloga za ovakav pad je više, a među važnijima su: gubitak vlasti Đukanovićevog DPS-a na državnom (2020.) i lokalnom nivou (2022.), izostanak suštinskih reformi unutar Stranke, predug boravak na vlasti, sve vidljiviji izostanak podrške zapadnih zemalja. Birači u Crnoj Gori posljednji put su u drugi krug predsjedničkih izbora izlazili 1997. godine. Đukanović je tada pobijedio i po prvi put postao predsjednik Crne Gore, koja je tada još uvijek u državnoj zajednici sa Srbijom. Drugi put Đukanović je pobijedio 2018. godine. U međuvremenu je prikupio četiri mandata kao crnogorski premijer (premijer Crne Gore Đukanović je prvi put postao još davne 1991.).

Iznenađenje prvog kruga predsjedničkih izbora je Jakov Milatović iz Pokreta Evropa sad. Milatović se plasirao u drugi krug sa osvojenih 28.9% glasova. Moglo se ranije predvidjeti da će predsjednički izbori po prvi put biti odlučeni u drugom krugu. Međutim, mnogi su očekivali da će Đukanovićev protukandidat u drugom krugu biti Andrija Mandić, lider prosrpski orijentiranog DF-a, a ne Milatović. Iako je imao relativno dobro osmišljenu kampanju i podršku iz Beograda, Mandić je osvojio tek 19.3% glasova. Očekivalo se da će u drugom krugu izdvojiti dvije političke struje – prva, Đukanovićeva, okrenuta prema EU integracijama i Zapadu, ali istovremeno kompromitirana korupcijom i nacionalizmom; i druga, Mandićeva, okrenuta prema Srbiji, Rusiji i klerikalizaciji crnogorskog društva.

Iako su ovaj put relativno pristojno i pomirljivo komunicirali u tv debatama, Milo Đukanović i Andrija Mandić su problem za Crnu Goru. Njih dvojica simboliziraju dvije nacionalističke vizije Crne Gore, međusobno antagonizirane i nepomirljive. Jakov Milatović mogao bi biti neka vrsta srednjeg puta između te dvije struje. Za razliku od Đukanovića i Mandića, on ima potencijal da relaksira trenutno vrlo napete odnose u ovoj zemlji. Bilo bi jako važno za Crnu Goru i cijeli region da taj potencijal maksimalno iskoristi, naravno ukoliko pobijedi u drugom krugu. Za odnose u regionu, naročito u Bosni i Hercegovini, jako je važno da se Crna Gora stabilizira i nastavi svoj put prema EU. Podijeljena i nestabilna Crna Gora nikome ne odgovara, osim ruskim geopolitičkim ambicijama na zapadnom Balkanu.

Milatović je puno izazovniji protukandidat Đukanoviću od Mandića. Novo je lice u politici. Ima svježe ideje, biračko tijelo mu je raznovrsnije u odnosu na Mandića, a špekulira se i da ima podršku Zapada. Čak tri predsjednička kandidata iz prvog kruga (među njima i Mandić) pozvali su svoje glasače da u drugom krugu glasaju za Milatovića. Đukanoviću neće biti lako odgovoriti na sve to. Očekuje se i veća izlaznost nego u prvom krugu, što također ne ide u prilog Đukanoviću.

Milatovićeva središnja tema je ekonomija. Građanima Crne Gore je, kao ministar ekonomskog razvoja u bivšoj vladi, uvećao osnovna lična primanja. To mu je bio veliki benefit s kojim je vješto igrao tokom predizborne kampanje. U prvom krugu uglavnom je izbjegavao odrediti se oko identitetskih pitanja, pokušavajući zahvatiti što šire biračko tijelo. Đukanović će sigurno navoditi Milatovića da se konkretnije odredi oko pitanja koja su dosta osjetljiva u crnogorskom kontekstu. To su pitanja crnogorskog identiteta, odnosa prema Srbiji, Rusiji, Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Na tom terenu Đukanović se bolje snalazi.

Milo Đukanović i dalje je jedan od najutjecajnijih političara u Crnoj Gori. Međutim, njegova dugotrajna vladavina i način promišljanja politike polako ističu. On je kontinuirano na vlasti više od trideset godina. Građani Crne Gore su zasićeni i žele promjene. To pokazuje i činjenica da Crna Gora u zadnjih nekoliko izbornih ciklusa bilježi značajno veću izlaznost nego bilo koja zemlja u regiji.

Puno toga ukazuje da su šanse gospodina Milatovića za pobjedu veće. Sve će biti puno jasnije 2. aprila. Ovi predsjednički izbori ujedno su i najava vanrednih parlamentarnih izbora zakazanih za 11. juni ove godine. Mogli bi biti uvod u novu podjelu moći na crnogorskoj političkoj sceni.

Digitalna demokracija