Justinijanova kuga, koja se dogodila 542. godine, nije imala jednake smrtonosne posljedice na Sredozemlju, kažu istraživači sa Sveučilišta u Marylandu.
Lauren White i Lee Mordechai sa Sveučilišta u Marylandu u Sjedinjenim Američkim Državama modelirali su širenje glasovite Justinijanove kuge koja je 542. pogodila Bizantsko Carstvo i zaključili da pandemija nije bila tako smrtonosna kao što smo “prije mislili”.
Prema široko rasprostranjenom mišljenju, kuga 542 širila se ravnomjerno po cijelom Sredozemlju, uzrokujući iste razorne posljedice u različitim dijelovima regije. Nekoliko dokumenata tvrdi da kuga ubila gotovo 300.000 ljudi u Konstantinopolu, koji je u to vrijeme imao 500.000 stanovnika. Međutim, prema studiji američkih istraživača, koji su koristili suvremene epidemiološke podatke, pokazalo se da širenje Justinijske kuge ne može biti ujednačeno, jer su razlike u klimi i gustoći naseljenosti morale imati svoje učinke na njeno širenje.
Dakle, „maksimalistička“ verzija prema kojoj se kuga iz 542. pokazala veoma smrtonosna za cijelo Sredozemlje, više se ne čini vrlo uvjerljivom, zaključuju autori studije. (1)
Da podsjetimo. Justinijanova kuga je pandemija koja zahvaća Bizantsko Carstvo, a potom i ostatak znanog svijeta 541.-542. godine. Povjesničari danas smatraju da je to bila prva pandemija bubonske kuge koja je postala puno poznatije pod imenom Crna smrt. Suvremeni povjesničari su nazvali ovu kugu po istočnom rimskom caru Justinijanu I. koji je vladao u tome razdoblju. Justinijan se bio i zarazio, ali je bio među rijetkima sretnicima koji su preboljeli tu bolest. (2)
Smatra se da je izvor epidemije bio u Etiopiji ili Egiptu i da su brodovi koji su dovozili žito iz Egipta u Carigrad dovezli i bolesne štakore koji su zarazili grad. Sljedeća u nizu su bila velika žitna spremišta u kojima se populacija štakora i buha neometano razmnožavala. Iz Carigrada epidemija će se proširiti po cijeloj Europi do Danske i Irske, Sjevernoj Africi, Bliskom Istoku, Perziji i Južnoj Aziji. (3)