Published On: Wed, Nov 27th, 2013

Srpska ćutnja o Tomašici

BEOGRAD – Prelistavanjem dnevne štampe u Srbiji otkrivamo da se nije mogla pronaći vijest, a ako jeste ona je bila dobro skrivena, da je predsjednik Haškog suda Theodor Meron posjetio Tomašicu kraj Prijedora, za koju se pretpostavlja da je najveća nedavno otkrivena masovna grobnica na teritoriju BiH . Tim tragom smo se upitali: kako je u Srbiji uopće plasirana ta vijest o najvećoj otkrivenoj masovnoj grobnici io strašnim zločinima koje ona krije?

Zna li se u Srbiji da se u bivšem rudniku kraj Prijedora otkopavaju ostaci ubijenih Bošnjaka i Hrvata i da je procjena da se tu nalaze leševi više od 800 onih koji su ubijeni u obližnjim logorima ili ispred svojih domova u tom dijelu BiH, sada u okviru Republike srpske. Dušan Pavicic je pitao Beograđane znaju li za Tomašicu.

Ako Beograđani koje smo slučajno sreli u centru grada ne znaju, da li znaju oni koji se bave ratnim zločinima iz 90-te? Pozvali smo Savu Štrpca iz Dokumentacijskog centra Veritas, koji doduše prikuplja podatke o zločinima u Hrvatskoj, ali koji po prirodi svog posla, pretpostavili smo, uočava vijesti io otkirvenim grobnicama u susjedstvu. Ni on ne zna za Tomašicu.

Dinko Gruhonjić, predsjednik vojvođanskog društva novinara koji istražuje medijsko praćenje suočavanja s ratnim zločinima kaže za RSE da je on vijesti o Tomašici čitao na bosanskim i hrvatskim stranicama, jer u medijima u Srbiji, kaže Gruhonjić, “očito postoji konsenzus da se ne piše. Valjda se misli da će, ako se o tome ne piše, to samo od sebe nestati. To je jedna konstanta, tako da imamo generacije mladih ljudi koji sustavno stječu, ne svojom krivnjom, pogrešnu sliku o našoj nedavnoj prošlosti, što će nas definitivno skupo koštati u budućnosti. ”

Mimikrijska strategija

Lazar Stojanović iz REKOM-a ne smatra da je problem samo u medijima, on skrivanje istine o zločinima ili društvenu ravnodušnost prema istini o događajima u 90-im, stavlja u širi kontekst.

“Postoji još uvijek nedefiniran odnos vladajuće stranke, državnog aparata prema vlastitoj prošlosti. A ona je neposredno povezana, kao sijamski blizanci, s prošlim ratom i sa našom prošlošću. To je jednostavno jedna mimikrijska strategija koju nacionalisti imaju u odnosu na prošli rat i mislim da će to da nas prati do biološke smrti čitave te generacije koja je u tome sudjelovala “, ocjenjuje Stojanović.

U Bosni i Hercegovini se još traga za oko 7500 nestalih. Na području krajine do sada je otkrivena 131 masovna grobnica, od čega u Prijedoru i okolici 61. Oko Prijedora je tijekom rata bilo 59 logora, a do sada je utvrđeno da je na ovom području ubijeno blizu 3.500 osoba, mahom bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Iza ovih brojki kriju se tragedije mnogih obitelji u BiH. Kriju se monstruozni detalji o zločinima.

O Tomašici se može saznati, na primjer na sajtu Peščanika u jednom od rijetkih članaka posvećenih Tomašici, da se smrad zločina osjećao dvije decenije u obližnjem rudničkom naselju da je lokalno stanovništvo više puta tajno interveniralo kod nadležnih, tražeći izmještanje grobnice zbog nesnosnog smrada leševa koji je do naselja dolazio i putem podzemnih voda.

Može se saznati da je bilješka o Tomašici iz Mladićevog ratnog dnevnika od 27. maja 1993, pročitana nedavno u Hagu, dio u kome se navodi da je lokalni šef policije zatražio pomoć od Mladićeve vojske da ukloni oko pet tisuća leševa prethodno zakopanih u rudniku. Mladić zapisuje da je namjera bila da se to “utrapi vojsci”, a da se leševa riješi spaljivanjem, mljevenjem ili na neki drugi način.

To su istine koje se mogu saznati o zločinima a koje u Srbiji rijetko tko, tko nema pristup internetu, ima šanse da pročita.

 

– See more at: http://translate.googleusercontent.com/translate_c?depth=1&hl=hr&rurl=translate.google.com&sl=sr&tl=hr&u=http://www.nezavisne.com/novosti/bih/Srpska-cutnja-o-Tomasici-219823.html&usg=ALkJrhg-X4NfhneglqQ2FfbbesyY3-j5Iw#sthash.2ztyS84G.dpuf