Published On: Sri, svi. 22nd, 2019

Špijun kojeg nitko nije znao, otkrili ga slučajno

Živio je pravim životom dvostrukog agenta, u konstantnoj opasnosti

Juan Pujol García bio je poznati špijun, tj. poznati špijun za kojeg se nije znalo, jedan od onih koji je dobro radio svoj posao i za njega bio nagrađen. Medalje za svoje zasluge dobio je od Hitlera ali i od kralja Georgea VI. Ovaj naoko običan čovjek bio je jedna od najvažnijih figura 2. svjetskog rata, i prije svega jako lukavi i opasni špijun.

Prije nego je počeo zarađivati milijune od svojih špijunskih usluga, živio je životom poput bilo kojeg farmera u Španjolskoj.

Bavio se uzgojem kokoši, i doduše neuspješno, pokušavao pokrenuti niz različitih poslova. Kada je počeo Španjolski rat, dezertirao je i priključio se nacionalistima, a kada je pokazao svoju simpatiju prema monarhiji bio je zatvoren. Na početku 2. svjetskog rata vodio je neugledan hotel u Madridu. I dalje ostaju nejasni njegovi motivi, njega kao sasvim prosječnog vojnika, za priključivanje britanskoj vojsci. Dok im je nudio svoje usluge Britanci su pomislili da im dezerter, bivši farmer i propali biznismen neće puno koristiti u ratu, pa su ga odbili. No odlučan kakav je bio, svoje im je usluge ponudio još jednom, i treći put nakon toga. Odbijenicu je dobio svakog puta, piše BigThink.

I tada je Garcia došao do jedne pomalo revolucionarne ideje. Odlučio je izgraditi svoj špijunski životopis i izgraditi povjerenje nacista, hraneći ih dezinformacijama iznutra. U to je vrijeme bilo lako uspostaviti kontakt sa njemačkom vojskom. Na prevaru je dobio diplomatsku vizu, koju je koristio kako bi izgradio lažni identitet i predstavio se kao nacistički simpatizer koji je redovito putovao u London po diplomatskom poslu. Bila je to jako hrabra laž, s obzirom da nije uopće govorio engleski jezik.

Nacisti su povjerovali u njegovu izmišljotinu. Obrazovali ga da postane špijun, i sa 600 funti, danas oko 42.000 dolara, poslali u London kako bi regrutirao nove špijune. Bez ikakvog znanja engleskog jezika uz lažnu putovnicu, umjesto Londona Garcia je otišao u Lisabon. 

Dobio je što je htio, povjerenje nacista i kontakt s njima. I sada ih je trebao snabdijevati dezinformacijama. I bilo mu je to lako. Kombinirao je razne dnevne vijesti, priče iz turističkih vodiča i ostalih sličnih priča, i stvorio priču o životu u Londonu i tako izmislio niz priča o špijunskoj londonskoj mreži. Nisu to uvijek bili precizni i točni izvještaji, a znao je u njima ii griješiti, pa je tako jednom napisao kako će Škoti”napraviti bilo što za litru vina”.

Unatoč tome u njegova izvješća svi su povjerovali. Toliko povjerovali, da su Britanci, nakon što su presreli njegova izvješća, krenuli u veliku potragu za špijunom koji se infiltrirao u njihovu zemlju. Vjerovali su kako u to vrijeme nije bilo protivnički špijuna u Britaniji, pa su ih vijesti o Garciji jako zabrinule.

Trik zbog kojeg su Britanci povjerovali u njegovu špijunski vrijednost bio je onaj u kojem je izmislio čitavu britansku armadu na Malti. Unatoč ne postojanju armade nacisti su nastavili vjerovati njegovim informacijama. Tako je i Britance uspio uvjeriti u svoju vrijednost 1942. godine.

Radeći sa britanskim službama izmislio je 27 agenata s nizom različitih informacija koje je lijepo sve zajedno ispleo u mrežu kodiranih informacija. Bila je to mješavina dezinformacija, istinitih, ali i potpuno nebitnih, te pravih i vrijednih informacija koje su uvijek stizale u posljednji trenutak. Tako je npr. dao potpuno točne informacije o savezničkim snagama u Sjevernoj Africi, u pismu koje je pripremljeno prije njihovog dolaska, no stiglo je nakon njihovog iskrcavanja.

Nacisti su mu se čak i ispričali, jer nisu stigli postupiti po njegovim informacijama.

Juan Pujol Garcia | Author: WikipediaWIKIPEDIA

Za te svoje uvijek u posljednjem trenutku zakašnjele informacije Garcia je morao ispleti jako dobru, snažnu mrežu isprika i laži. Kada nije izvijestio o glavnom pokretu britanske flote, Garcia je informirao naciste da mu se važni agent razbolio i umro. Potvrdio je to i lažnom osmrtnicom u novinama, pa su nacisti morali tom izmišljenom liku i njegovoj supruzi, dati i pravu mirovinu. Kako bi pokazali da podržavaju njegovu špijunsku mrežu, platili su mu 340.000 dolara, blizu šest milijuna današnjih dolara.Najveći dan u njegovoj karijeri bio je Dan D, bitka za Normandiju. Bila mu je to odlična prilika da iskoristi povjerenje koje je sagradio. Nizom različitih i zbunjujućih izvještaja uvjerio ih je kako će invazija započeti na prolazu na Doverskim vratima, za što je i sam Hitler vjerovao da će biti tako. Kako bi zadržao svoj kredibilitet Garcia je rekao nacistima da sačekaju povjerljivu poruku. Učinio je to u svom već dokazanom stilu poruke koja bi opet trebala doći malo prekasno.

I tu se uplela sreća, pa nacisti nisu dočekali tu poruku a odgovorili su tek kasnije tog jutra. Garcia je bio ljut jer su izgubili tako kritičnu poruku.

“Ja ne mogu prihvatiti izlike ili nemar. Da nije mojih čvrstih uvjerenja, napustio bih posao”, govorio im je.

I tako zaradio još jedan dodatni dio kredibiliteta. Odlučio je otići korak dalje i izmislio vojsku sa 150.000 vojnika na čelu kojih je bio general Patton – prva U.S. Army grupa. Uz kombinaciju lažnih govora i tenkova na napuhavanje njemačka vojska bila je uvjerena kako je stigla protivnička vojska u južnu Britaniju. Uvjerio je Garcia naciste kako je invazija na Normandiju bila samo diverzija, a  da je ovaj napad, njegov napad, pravi. Bila je to velika udružena saveznička akcija a dok su nacisti čekali drugi napad, savezničke snage odnijele su pobjedu.

Izmišljanjem lažne vojske i kontrolom nad tijekom informacija prema nacistima Garcia si je tako osigurao titulu jedne od najutjecajnijih figura u ratu. Njegov identitet dvostrukog agenta otkriven je tek desetljećima nakon, a možda je i to razlog zašto tako malo znamo o njemu.

No poznato je da je 1949. godine lažirao svoju smrt (izmislio malariju) i preselio se u Venezuelu i bavio se knjigama, postao je vlasnik knjižare. Živio je jednim običnim životom a preminuo 1988. godine.