Brojni gradovi diljem Bosne i Hercegovine, Hrvatske i svijeta sinoć su bili ujedinjeni u jednom činu: odavanju počasti i traženju istine i pravde za ubijenu, masakriranu djecu Viteza.
Ni nakon 25 godina nitko nije ni u Haagu ni na Sudu BiH osuđen za jedan od najstrašnijih događaja u Domovinskom ratu: brutalno ubojstvo osmero djece granatom koju su ispalili pripadnici muslimanske vojske Armije BiH na dječje igralište u Vitezu 10. lipnja 1993. godine. I to nakon što je potpisano primirje.
Zbog ove neviđene nepravde, Hrvati diljem BiH, regije, ali i svijeta sinoć u isto vrijeme, u 20 sati položili su osam svijeća i osam bijelih ruža.
Boris Antičević (1983.), Dražen Čečura (1978.), Sanja Garić, (1975.), njezin brat Milan Garić (1981.), Velimir Grebenar (1981.), njegova sestra Augustina Grebenar (1984.), Sanja Križanović (1978.) i Dragan Ramljak (1978.) imena su djece koje godinama nisu dobile svoje dostojanstvo i pravdu.
10. lipnja 1993. petero je djece poginulo na mjestu, a troje je naknadno umrlo od posljedica, u bolnici. Ostala djeca dobila su trajnu tjelesnu invalidnost.
Dan ranije su general Milivoj Petković (načelnik Glavnog stožera HVO) i general Rasim Delić (načelnik Glavnog štaba Armije BiH) u Kiseljaku sastavili sporazum o prestanku sukoba između sukobljenih strana. Taj je sporazum je proširen i potpisan sljedeći dan kada i stupa na snagu.
Prema Član(k)u 1., koji je nosio naziv “Prestanak neprijateljstva”, dogovoreno je da: “Počevši od 14.00 sati 10.juna/lipnja 1993. godine, uspostavit će se apsolutni prekid vatre (op. a.) i zamrzavanje vojnih aktivnosti, uključujući vojne pokrete, raspoređivanje snaga i dalju fortifikaciju”.
Međutim, istoga dana, u 20:45 h, iz područja pod nadzorom ABiH, Šljivičice i Kruščice, ispaljena je minobacačka granata kalibra 120 mm, koja je pala u Podgradinu, jedno od naselja Viteza, i napravila spomenuti zločin i tragediju.
New York
Solomonski Otoci
Beč
Ljubljana
Petrinja
….. i mnogi drugi