Published On: Uto, sij 19th, 2021

SMIJE LI ITKO DIRNUTI U OSINJAK? Hoće li Mostar ostati sramota BiH, EU-a i SAD-a?

Gotovo mjesec dana nakon izbora u Mostaru koji su održani 20. 12. 2020. Mostar još juvijek nema konačne rezultate izbora. Međutim, kako stoje stvari lako je moguće da nikad nećemo ni saznati stvarne i istinite rezultate izbora koji prijete da ostanu velika mrlja za Mostar, cijelu BiH, ali i cijelu međunarodnu zajednicu na čelu sa SAD-om i EU.


Naime, unatoč gotovo jedinstvenim zahtjevima mostarske, ali i bosanskohercogovačke javnosti do jučer još uvijek nije bilo odluke od strane Središnjeg izbornog povjerenstva BiH o ponovnom prebrojavanju svih glasačkih listića. Velika većina političkih subjekata, ali i građana Mostara smatra da bi takav potez bio jedini logičan i ispravan nakon otkrivanja ogromnih izbornih malverzacija na gotovo svakom biračkom mjestu za koje je vršeno ponovno prebrojavanje.

Podsjetimo, tri politička subjekta poslala su apelaciju Sudu BiH kojom traže od Središnjeg izbornog povjerenstva da se izvrši ponovno prebrojavanje glasačkih listića, a za takvo nešto stigla je i široka, barem deklarativna, podrška gotovo svih lidera političkih stranaka.

Ukoliko se proces mostarskih izbora ne završi da se utvrdi točan razmjer mogućih izbornih krađa ili njegovih pokušaja ostat će ogromna mrlja i na prstima Središnjeg izbornog povjerenstva BiH, ali i međunarodne administracije u BiH.

Dokazi jasni, ali…

Podsjetimo da su upravo prvi čovjek EU-a u BiH Johann Sattler i američki veleposlanik u BiH Eric Nelson, zajedno s Visokim predstavnikom u BiH Valentinom Inzkom i britanskim veleposlanikom Matthewom Fieldom najzaslužniji što su nakon 12 godina Bakir Izetbegović i Dragan Čović, iako izvaninstitucialno, dogovorili način održavanja mostarskih izbora i potpisali sporazum između SDA i HDZ stranke po kojem su omogućeni izbori u Mostaru.


Kao svojevrsni svjedoci, tada su svi zajedno obećali demokratske izbore kojim će Mostarci konačno dobiti legalne i legitimne predstavnike u Gradskom vijeću Grada Mostara koji će voljom građana biti izabrani u najvažniji zakonodavni organ.


Sada, mjesec dana nakon izbora, cijelom procesu prijeti opasnost da nikada nećemo saznati jesu li ti predstavnici zaista izabrani od strane građana ili, s obzirom na okolnosti, krađom izborne volje od strane brojača na izbornim mjestima. S obzirom na indicije o mnogim pokušajima izborne krađe i jasnim otkrićima takvih pokušaja, potpuno je jasno da će, ukoliko SIP BiH ipak ne odluči prebrojati sve glasačke listiće, iduće četiri godine ostati sumnja građana u stvarne rezultate izbora.
S druge strane, takav potez od strane SIP-a BiH u potpunosti bi razotkrio stvarne aktere pokušaja izbornih krađa i praktički pred istražne organe ‘servirao’ jasne dokaze o razmjerima pokušaja izbornih krađa, a definitivno bi u potpunosti razotkrio stvarne organizatore nečasnih radnjih, kao i direktne izvršitelje.


Bez obzira na sve, potpuno je nejasno zašto istražni organi na čelu s nadležnim tužiteljstvima i u suradnji s policijskim agencijama u BiH već sada nisu poduzeli istražnje radnje u vezi mostarskih izbornih manipulacija. U svakoj demokratskoj zemlji, nakon saznanja o radnjama kakve su se dogodile u Mostaru, već do sada bi lideri političkih stranaka bili saslušani od strane nadležnih tijela da podijele svoja saznanja o tome kako je došlo do radnji koje su otkrivene u Mostaru.
Mostarski izbori su, više nego ikada do sada, na plastičan način pokazali i dokazali razne malverzacije o kojima se priča prilikom održavanja svih izbora u BiH.

Hoće li se otvoriti Pandorina kutija?

Upravo zbog toga će biti prava pravna tragedija ako se i ovaj put zataška kriminal na izborima, ako se zataškavanjem nagrade oni koji su manipulirali izbornim rezultatima, ako se ne kazne oni koji su sve to organizirali.

Poprilično je lako dokazivo tko je pokušavao manipulirati izbornim rezultatima jer na izbornim zapisnicima postoje konkretna imena i potpisi ljudi koji su delegirani iz konkretnih političkih subjekata. Na taj način jednostavno je otkriti one koji su prijavljivali fiktivne političke subjekte kako bi zagosporadili biračkim odborima. Isto tako, prilično je jednostavno otkriti koja je politička stranka i s kim mijenjala mjesta u biračkim odborima, a svi znaju da se takve stvari rade samo zato da bi se manipuliralo.

Također, zna se i tko su ovlaštene osobe ispred tih fiktivnih stranaka kao i njihovi predsjednici.
U suštini i potpunom laiku je poprilično jasno da se u ovom slučaju sve zna ili je sve lako logikom otkriti, ali je veliko pitanje smije li međunarodna zajednica, a pogotovo domaće pravosuđe otvoriti Pandorinu kutiju jer kada bi se krenulo u taj proces iza rešetaka bi morali završiti neki od najutjecajnijih lidera političkih stranaka u BiH. D. L.