Nakon odluke Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine kojom je prihvatio žalbu obitelji u slučaju u atentatu ubijenoga doministra unutarnjih poslova Federacije BiH Joze Leutara te naložio Tužiteljstvu BiH da poduzme sve mjere kako bi se do kraja provela nova istraga, da bi rasvijetlili taj teroristički napad, istražiteljima bi bilo najbolje krenuti od istrage i spisa montiranog policijsko-obavještajno-pravosudnog postupka koji se vodio protiv šestorice optuženih Hrvata, piše Večernji list BiH.
Naime, s obzirom na to da su braniteljski timovi otkrili te, najprije Županijski sud u Sarajevu odlučio, a Vrhovni sud potvrdio oslobađajuću presudu u kojoj se nalaze brojni dokazi da su istraga i dokazi namještani, a svjedoci nagovoreni dati lažni iskaz, iole inteligentnom istražitelju ne bi trebalo puno da sklopi mozaik onih koji su se pobrinuli prikriti prave počinitelje i optužiti pogrešne osobe.
Udar na Hrvate
Cijeli ovaj slučaju imao je dublji, dalekosežniji cilj – da se optuži tadašnji hrvatski politički vrh u BiH s Antom Jelavićem na čelu kako su isplanirali ubojstvo Leutara kako bi realizirali plan o trećem entitetu.
Tek negdje u drugom dijelu sudskog postupka, kada je obrana ispitala stručnjaka za eksplozive, odnosno zaštićenog svjedoka, postalo je jasno da je sve namještaljka.
Jedan vrlo važan detalj, koji, međutim, nikada nije izravno povezan sa slučajem “Leutar”, mogao bi biti jedna od polazišnih točaka. Naime, samo nekoliko mjeseci od početka istrage ubojstva doministra na Igmanu su pripadnici Federalne uprave policije slučajno uhitili jednu skupinu kod koje su pronađene eksplozivne naprave.
Pripadnici te skupine su uhićeni i nije poznato čak ni jesu li odgovarali za to kazneno djelo.
No, eksploziv koji je kod njih pronađen bio je identičan onome koji je korišten u podmetanju autobombe u središtu Sarajeva u ožujku 1999.
Identična vrsta eksploziva korištena je i godinu dana ranije prigodom ubojstva policajaca povratnika u središnjoj Bosni Perice Bilića i Ante Valjana u dvama odvojenim napadima.
U pitanju je modificirana protupješačka mina usmjerenog rasprskavajućeg djelovanja (MRUD) koja je korištena u svim napadima, ali i koja je pronađena kod Alžiraca.
Istražiteljima “nije palo na pamet” da bi upravo oni mogli biti povezani s Leutarom.
Umjesto njih, sklopljena je konstrukcija politički motiviranog i montiranog procesa protiv šestorice Hrvata – Ivana Andabaka, Dominika Ilijaševića, Marija Miličevića, Jedinka Bajkuše, Zorana Bašića i Željka Ćosića.
Odvjetnici otkrili podvalu
Najstrašnije i najmonstruoznije od svega je što su optužili Ćosića koji se u trenutku izvođenja terorističkog napada nalazio u vozilu s objašnjenjem da je bio siguran kako ga neće pogoditi geler.
Upravo su Jamaković i Galijatović bili ključni da ovaj slučaj posve padne. Naime, Galijatovića su očito motivirali istražitelji federalnog MUP-a Faik Lušija i tadašnji ministar Mehmed Žilić.
Izvučen je iz KPZ-a Zenica i pristao je biti zaštićeni svjedok. Kako je riječ o kriminalcu prilično ograničenih sposobnosti, nije uspio zapamtiti sve iskonstruirane detalje pa ga je obrana u sudskom postupku posve “prosula”.
Tvrdio je da je eksploziv u automobil postavljen kod Jablanice te da je bio na daljinski upravljač.
No, vještak Jamaković istaknuo je kako se naprava aktivirala na toplinu te da je eksploziv postavljen u Sarajevu večer prije napada jer bi auto eksplodirao da je kojim slučajem negdje ranije postavljen.
Također je promašio lokaciju kod Jablanice, ne poznajući dobro restorane s janjetinom usput. Malo je poznato da je još jedna osoba imala zaštićeni identitet, koju su obrana i mediji također otkrili jer nije bila zakonski uređena ta oblast. To je bio policajac koji je skrivao kriminalca Galijatovića.
Sramna uloga generala Kleina prema obitelji Leutar
Nekadašnji zamjenik visokog predstavnika i voditelj UN-ove misije u BiH američki general Jacques Paul Klein bio je, uz obitelj, jedna od najzainteresiranijih osoba da se pronađu ubojice Joze Leutara s kojim je imao blisku suradnju.
Pritom je Klein obećao majci pokojnog Joze da će pronaći ubojice, ali je povjerovao u pakleni podmukli plan tadašnje tajne bošnjačke policije AID i politike koja je prebacila odgovornost za atentat na hrvatsku stranu kako bi se pokušala lakše obračunati s njima, ali i hrvatskom stranom u BiH.
Za lažno svjedočenje kriminalcu Galijatoviću isplaćene su 243.000 KM, dok je dio novca isplaćen i špijunu Oscaru Veri koji je bio bliski Kleinov suradnik.
Kada je, godinama nakon što je zaključen sudski slučaj “Leutar”, ponovno pokušano otvaranje istrage, američki general je u SAD-u odbio suradnju s vlastima iz BiH kako bi dao iskaz vezano uz pojedinosti istrage u koju je bio uključen.
wpDiscuz
