Hrvatski vojnici ostvarili su pobjedu nad Osmanlijama koja je snažno podigla optimizam u našim krajevima, 6. prosinca 1586. kod Ivanić-Grada. Naime, bilo je to doba kad su Osmanlije najjače napadali Hrvatsku. Osmanlijske čete zalijetale su se gotovo redovito do okolice Zagreba. Središnja Hrvatska bila je izravno izložena pustošenju, pljački naselja i odvođenju lokalnih stanovnika u roblje.
Uoči navedenog dana provalio je vojskovođa Ali-beg prema Vrbovcu, u okolici Zagreba. Imao je znatnu silu od oko 3000 pješaka i 500 konjanika. Kretali su se prigorskim krajem usput paleći kuće i odvodeći muškarce i žene u zarobljeništvo.
Protuosmanske straže dojavile su vijest o provali pomoću zanimljivog komunikacijskog sustava – vituljača. To su bili svojevrsni krijesovi, odnosno upaljene vatre na specifičnim mjestima, preko kojih se signal dojavljivao s jedne na drugu postaju na velike udaljenosti. Vijest je došla do tadašnjeg hrvatskog bana Tome Erdödija – znamenitog borca protiv Osmanlija i jednog od tada najvećih hrvatskih feudalaca, vlasnika ogromnih posjeda od Varaždina do Siska.
Ban Erdödy skupio je vojsku i sa svojim mlađim bratom Petrom (vlasnikom Vrbovca) krenuo presresti neprijatelja. Do okršaja je došlo u blizini današnjeg Ivanić-Grada. Točna lokacija bitke bila je blizu sutoka rijeka Glogovnice i Čazme. Ban Erdödy odnio je pobjedu, unatoč malobrojnijoj vojsci. Osmanlije su bili tako temeljito poraženi da je čak i Ali-beg ubijen, i to sjekirom Nikole Pavlečića. Ivanić-Grad sa svojom tvrđavom ostao je na braniku Hrvatske do kraja stoljeća.
Hrvati su progonili poražene neprijatelje prema Čazmi dok nije pala noć. Ali-begovu odsječenu glavu pobjednici su poslali kao poklon habsburškim vladarima u Beču.